Rat u Bosni i Hercegovini: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 532:
Velika Britanija je tijekom rata bila optužena i od svoje bivše premijerke [[Margaret Thatcher]] <ref>Brendan Simms: Unfinest hour, str. 50</ref>. i od Bosne i Hercegovine za suučesništvo u genocidu, što je od Londona bila potpuno ignorirano. Po završetku rata britanski ministar vanjskih poslova je otišao u [[Beograd]] po nagradu za dobro obavljeni posao <ref>Banker Hurd to fund "Butcher of Belgrade", Sunday Telegraph 1. rujan 1996</ref> . Na britanske kritike za taj potez koji je kompaniji NatWest samo za početak donio 10,000,000 američkih dolara <ref>[http://www.clivejames.com/f-wheen/balkans Unfinished business in the Balkans]</ref> <ref>[http://www.newstatesman.com/200107090008 How Britons helped Milosevic, New Statesmen 09.07.2001.]</ref> on je samo odgovorio da je [[privatizacija]] Srbije u interesu zapada <ref>Odgovor Douglasa Hurda na optužbe, Sunday Telegraph 8. rujan 1996.</ref>.
Britanska vojska u BiH nije sprovodila mirotvornu politiku, premda je u BiH bila raspoređena odlukom UN-a. Pored sprovođenja svoje državne politike, pripadnici su bili izloženi dezinformacijama i poluistinama. Britanska vojska poslana u BiH nikad nije imala prave kvalitetne informacije o povijesti ovog područja i uzrocima rata. Britanski su časnici u objašnjavanju rata u BiH podlijegali različitim iskrivljenim i netočnim informacija i predrasudama. Sama vojska Ujedinjenog Kraljevstva bila je u određenoj mjeri naklona prema Srbima prema kojima je iskazivala veće poštovanje i smatrali su Srbe "boljom vojskom"” od HVO-a ili tzv. Armije BiH. Stavove im je također odredila jugoslavenska propaganda koja je događaje iz Drugog svjetskog rata objašnjavala kao borbu Srba na strani zapadnih saveznika, dok su Hrvati i Muslimani bili saveznici Hitlera, a Muslimane kao takve samo kad su bili protiv Srba, dok su im Hrvati bili stalni negativci. Pored tako formiranih prosrpskih stavova, dio podle politike bilo je širenje i njegovanje stava da su sve sukobljene strane ista primitivna plemena i da u ratu u BiH nema istine nego samo različita shvaćanja zbivanja, nikad ne ističući pravog agresora, krivnja se izjednačavala, favoriziralo se baciti krivnju na Hrvate. Izbjegavalo se isticati agresorski karakter rata i promicalo tezu o građanskom ratu. Uz snažnu prosrpsku politiku, britanski vojni analitičari ničim nisu pomogli rasvjetljavanju pravog stanja stvari makar i za vlastite unutarnje potrebe. Tijekom velikobošnjačke agresije na Hrvate u BiH britanskoj vojsci još je teže bilo shvatiti da su glavni krivci i počinitelji najvećeg broja zločina bh. Srbi. Sve je još više otežavala činjenica što su brojni britanski časnici i časnici bivših britanskih kolonija i dominiona, a koji su radili kao tumači, bili su srpskog podrijetla, što se nije moglo uvijek vidjeti zbog angliziranih prezimena. Znakovito je da je Ujedinjeno Kraljevstvo primilo neusporedivo manji broj izbjeglica s područja BiH u usporedbi s drugim europskim državama. Ujedinjeno Kraljevstvo se protivilo ikakvoj vojnoj i diplomatskoj akciji koja bi ugrozila pobjedonosne nalete Srba i njihove teritorijalne dobitke. <ref>[https://hrcak.srce.hr/file/151911 Časopis za suvremenu povijest (0590-9597) 36 (2004), 1; 417-423] Nikica Barić: Prikaz knjige Brendana Simmsa ''The Unfinest Hour, Britain and the Destruction of Bosnia'', Allen Lane The Penguin Press, London 2001., xxiv str., 462 str. </ref> Pred Oluju, bez odluke UN, Ujedinjeno Kraljevstvo je skupa s Francuskom pokušalo rasporediti snage na crtama hrvatskih snaga prema Srbima da bi spriječilo oslobađanja okupiranih dijelova BiH.
===Sjedinjene Američke Države===
| |||