Razlika između inačica stranice »Talijanska književnost«

(redaktura, poveznice)
====Reforma tragedije====
Tragedijom "Merope" (1713.) veronski autor [[Francesco Scipione Maffei]] najavljuje smjer buduće reforme talijanskog tragičnog teatra. [[Shakespeare|Shakespeareov]] poklonik [[Antonio Conti]] između 1726. i 1747. piše četiri rimske tragedije u nerimovanom stihu (blank verse). [[Vittorio Alfieri]] se objavom drame "Cleopatra" 1775. etablira kao dugo očekivani velikan talijanske tragedije. Alfierijeve drame su grube, gorke i nemelodiozne, obrađuju klasične i biblijske teme s naglašenim patriotizmom. Istaknuta djela: "Saul" (1782), "Mirra" (1786). Izvršio je velik utjecaj na romantizam i pokret za [[ujedinjenje Italije]]. U autobiografiji opisuje svoja nastojanja da u talijanskoj književnosti stvori dramski opus kakav imaju druge europske nacije.<ref name=EB/>
[[File:Alessandro Longhi - Ritratto di Carlo Goldoni (c 1757) Ca Goldoni Venezia - 1750Close-up.jpg|thumb|150px|right|Carlo Goldoni, oko 1750]1757]
====Reforma komedije====
Venecijanac [[Carlo Goldoni]] (1707-1793) provodi reformu maski naslijeđenih iz commedie dell'arte. Zadanim [[Dijalog|dijalogom]] i dramskom strukturom stvara komediju karaktera i običaja. Likovi Goldonijevih komedija su njegovi suvremenici, Venecijanci iz svih društvenih slojeva. Uspješno kombinira iskrenost i duhovitost, a piše s posebnom naklonošću prema građanskom sloju i puku - trgovcima, krčmaricama i ribarima. U njegovim djelima aristokracija u afektu govori učenim toskanskim jezikom, dok likovi iz puka progovaraju bogatim, živopisnim venecijanskim narječjem. Autor je više od stotinu drama, istaknutije su "Kavana" (La bottega del caffè, 1750), "Krčmarica Mirandolina" (La locandiera, 1753), "Mali trg" (Il campillo, 1756), "Lepeza" (Il ventaglio, 1765), "Ribarske svađe" (Le baruffe chiozzotte, 1762). Goldonijevo djelo nadilazi granice Italije i spada u naslijeđe europskog teatra.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=22536 LZMK, Hrvatska enciklopedija, Goldoni, Carlo] (pristupljeno 26. prosinca 2017.)</ref>
====Patriotizam i klasicizam====
[[Ugo Foscolo]] (1778.-1827.), književnik, prevoditelj i publicist, rano se istaknuo kao pjesnik. Pristaša je revolucionarnih ideja i mladoga [[Napoleon Bonaparte|Napoleona]]. Borio se na strani Francuza. U svojim odama upozorava Napoleona na opasnost da postane tiraninom. U poeziji izražava pesimizam čovjeka u odnosu prema zakonima materije i vremena. Prvi je talijanski moderni književni kritičar, zauzima se za slobodu pjesnika i njegove imaginacije. Djela su mu najviši dometi neoklasičnog pjesništva.
 
==19. stoljeće: Romantizam i ujedinjenje Italije==
[[File:Francesco Hayez 040.jpg|thumb|150px|right|Alessandro Manzoni, portret Francesca Hayeza, 1841.]]