Pavao Tijan: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m sitno |
m Emisije na hrvatskoj jeziku na španjolskom radiju |
||
Redak 1:
'''Pavao Tijan''' ([[Senj]], [[15. lipnja]] [[1908.]] - [[Madrid]], [[2. srpnja]] [[1997.]]) je bio hrvatski enciklopedist. Suprug je nagrađivane hrvatske emigrantske radijske [[spiker]]ice [[Nedjeljka Luetić-Tijan|Nedjeljke Luetić-Tijan]].
Pohađao je [[Sveučilište u Zagrebu]], gdje je diplomirao kroatistiku i slavistiku [[1930.]] godine. Kasnije je bio i gimnazijski profesor. Uređivao je ''[[Hrvatski jezik (časopis)|Hrvatski jezik]]'', te je bio član projekta [[Hrvatska enciklopedija]]. Bio je član [[Hrvatski izdavalački bibliografski zavod|Hrvatskog izdavalačkog bibliografskog zavoda]], gdje je uređivao njegovu publikaciju ''[[Književni tjednik]]''. Za vrijeme rata uređivao je dvomjesečnik [[Croatia (dvomjesečnik, Zagreb)|Croatiju]]. Uz prof. dr. Antu Šercara, dr. Dragu Perovića najzaslužniji za osnovanje teološkog i medicinskog fakulteta u Sarajevu g. [[1944]]. Nakon pada [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] [[1945.]] godine bježi u od nadolazeće [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|Vojske jugoslavenskih partizana]] zbog straha od odmazde.
U Španjolskoj je bio sveučilišni profesor u Madridu, znan kao don ''Pablo Tijan Roncevic''. Pavao Tijan nositelj je prestižne kolajne španjolskog kralja - Cruz de Alfonso X el Sabio (Encomienda con Place de Alfonso X El Sabio del Estado español por sus meritos en el campo de la cultura (Kolajna Alfonsa X. 'Mudraca', od španjolske države, za njegove doprinose na polju kulture). Tijan je bio veliki prijatelj, i suradnik u pisanju Hrvatske enciklopedije s [[Josip Milković (političar, Senj)|Josipom Milkovićem]] - političar, sugrađaninom i političkim istomišljenikom na čiji je nagovor 1945. i otišao u emigraciju. Iako je bio stranac, bio je:
Redak 9:
* suradnik djela Las grandes corrientes del pensamiento contemporaneo (Veliki vjesnici suvremene misli), Madrid, 1959, I-II,
* suradnik djela Geografia Universal (Opći zemljopis), Barcelona 1952.
Nakon trogodišnjeg nastojanja Tijan je pokrenuo i uređivao hrvatski radio program na Španjolskom državnom radiju. Otpao je pokušaj da se govori slušateljstvu Jugosalavije jer ne postoji jugoslavenski jezik, kao što nema belgijskog, švicarskog i čehoslovačkog jezika<ref>{{Citiranje knjige|title=Život Pavla Tijana|author=|authorlink=|coauthors=|origdate=|date=|chapter=|chapterurl=|editor=|url=|format=|edition=|language=|pages=182|publisher=|location=|others=|quote=U Belgiji se govori flamanski i francuski, u Švicarskoj nema švicarskog jezika, govori se francuski, njemački i talijanski jezik, dok u Čehoslovačkoj, češki i slovački jezik.|isbn=|id=}}</ref>. Španjolci su se odlučili emitiranje samo na hrvatski jezik za Hrvate. Radioemisije su počele [[19. siječnja 1956]]. Tijan je bio urednik, a lječnik [[Zvonimir Putica]] spiker, kasnije ga je nasljedila Nedjeljka Luetić Tijan. Emisije su bile na jezicima naroda srednje i istočne Europe te kineskom jeziku<ref>{{Citiranje knjige|title=Život Pavla Tijana|author=Nedjeljka Luetić Tijan|authorlink=|coauthors=|origdate=|date=|chapter=|chapterurl=|editor=|url=|format=|edition=|language=|pages=180|publisher=Matica Hrvatska|location=|others=|quote=Svrha emisija je bila pobijati komunizam ideološki i otkrivati njegovo nehumano vladanje, jačati ljude u vjeri i podržavati nadu u oslobođenje.|isbn=|id=}}</ref>. Emisija je potrajala sve do kraja 1975. kad je pod pritiscima i ucjenama jugoslavenskog vodstva Španjolska obustavila emitiranje.
[[1993.]] se vraća u [[Zagreb]] i [[Senj]] za svoga prvog posjeta u [[Hrvatska|Hrvatsku]] nakon 48 godina. Tada je postao počasnim građaninom Senja. Umire u Madridu 1997. godine. [[2007.]] godine je [[Vlada Republike Hrvatske|Hrvatska Vlada]] prenijela njegova pisana djela iz Madrida u Zagreb.
| |||