Humanističke znanosti: razlika između inačica

U povijesnom smislu, '''humanitas''' (''čovječanstvo, [[čovječnost]], čojstvo, humanitet'') je osjećanje jedinstva ljudskog roda s ciljem da među ljudima zavladaju što uspravniji i snošljiviji odnosi. U kulturnoj povijesti [[srednji vijek|srednjeg vijeka]] humanizam je razdoblje obilježeno nastojanjem da se upozna i objasni [[klasična rimska]] i [[grčka]] (humana) [[književnost]]. Primjeri disciplina povezanih s humanističkim znanostima su [[antički i moderni jezici]], [[književnost]], [[povijest]], [[filozofija]], [[religija]], [[vizualne i izvođačke umjetnosti]] (uključujući glazbu). Dodatne discipline koje su ponekad uključene u humanističke znanosti su [[antropologija]], '''nauke o prostoru, komunikaciji i kulturi''', iako su često smatrane društvenim znanostima. Ljudi koji se bave humanističkim znanostima nazivaju se [[humanisti]]. Međutim, taj termin također opisuje filozofsko stajalište humanizma, što neki antihumanisti negiraju i odbijaju. Humanisti su pripadali posebnoj društvenoj kategoriji. Izdvojilo ih je bavljenje antičkom kulturom i zajednički interes za proučavanje. Ideal im je svestrani čovjek ([[l'uomo universale]]) koji je razvio sve svoje umne sposobnosti i postao slobodan duh. Humanistička područja su nauka o klasici, povijest, jezici, pravo, književnost, umjetnosti izvedbe (glazba, kazalište(gluma), ples), filozofija, religija, vizualna umjetnost (povijest vizualne umjetnosti, vrste medija, slikanje), povijest humanističkih znanosti, suvremene humanističke znanosti (humanističke znanosti u SAD-u, digitalno doba, opravdavanje postojanja humanističkih znanosti, građanstvo, razmišljanje o sebi i humanističke znanosti, istina, značenje i humanističke znanosti, zadovoljstvo potraga za znanjem i humanistička učenost, romantizacija, odbijanje humanističkih znanosti.)

Dok je znanstveno proučavanje i učenje jezika poznato kao [[jezikoslovlje]] i pripada društvenim znanostima, učenje individualnih modernih i starih jezika formira okosnicu modernog studiranja humanističkih znanosti. Otkad su mnoga područja humanističkih znanosti poput književnosti, povijesti i filozofije bazirana na jeziku, promjene unutar jezika mogu imati apsolutan utjecaj na ostale humanističke znanosti. Književnost, koja pokriva različitu uporabu jezika uključujući vrste proze (kao roman), poezije i drame, također leži u srču modernih humanističkih znanosti. Razina sveučilišnog programa u stranim jezicima obično uključuje nauku o važnosti književnosti u tom jeziku kao i samu važnost tog jezika (gramatika, vokabular).

[[Pravo]] u uobičajenom načinu govora, znači pravilo koje je (suprotno etičkim pravilima) moguće provesti pomoću različitih institucija. Nauka prava prelazi granice između društvenih i humanističkih znanosti, ovisno o pogledu istraživanja. Pravo se ne može uvijek provesti, pogotovo u kontekstu internacionalnih odnosa. Definirano je kao '''sustav pravila''', kao ''interpretirajući koncept'' za postizanje pravde, kao'' autoritet'' posredovanja u ljudskim interesima, pa čak i kao naredba suverenosti, vraćena kao prijetnja sankcijom. Međutim, pravo se može smatrati kao potpuna, ,centralna i društvena institucija. Pravo pripada [[politika|politici]] jer ga ona stvara. Pravo je filozofija, jer ga oblikuju moralna i etička uvjerenja. Pravo govori mnogo o povijesti jer statuti i kodifikacija potječu iz prošlosti. Pravo je i ekonomija, jer svako pravilo u vezi ugovora, delikta, prava vlasništva, prava rada i društvenog prava i mnogih drugih mogu imati snažan utjecaj na raspodjelu dobara.