Henri Bergson: razlika između inačica

 

Statička religija temelji se na pripovijedanju kojim se čovjek brani od štetnih utjecaja, a motivirana je obećanjem vječne [[kazna|kazne]] ili [[nagrada|nagrade]]. Dinamička religija temelji se na intuiciji apsolutnoga i na mističnom sjedinjenju s Njime tako da je praktični vid ove religije mistični život. Tu Bergson proučava grčki i istočni [[misticizam]], židovske proroke te kršćansku mistiku pa zaključuje da je mistika kršćanstva jedina koja je uspjela u posvemašnjoj mjeri – tu se mistika posve iskristalizirala. Ovdje Bergson stiže do Božje opstojnosti koju postavlja na temeljima posve drugačijim od logičkih, za koje drži da ne dokazuju ništa: potrebno je ovdje vjerovati misticima – ''to su eksperti koji znaju o čemu govore baš kako vjerujemo doktoru kad je u pitanju naše zdravlje''. Počekom 20. stoljeća u [[Francuska|Francuskoj]] se formira bergsonovska škola na koju utječe anglosaksonski [[pragmatizam]], a koja ide dalje od Bergsona. On je pak na svojoj samrti zaželio da mu se spale spisi pa nam od njega nije ništa ostalo osim nekih.

 

{{Nobelova nagrada za književnost}}