Hinduizam: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m čišćenje using AWB |
|||
Redak 37:
=== Podrijetlo ===
Najstariji dokazi malenih elemenata hinduizma datiraju se u doba [[neolitik]]a u rani [[harappska kultura|harapanski period]] (oko 5500. do 2600. prije [[Krist]]a).
Najstarija vjerovanja i rituali potječu iz pretklasične ere (1500. do 500. prije Krista) te se nazivaju [[Vede|vedskom]] religijom. Najstariji hinduistički tekst jest [[Rgveda]] (1700. do 1100. prije Krista, prema [[lingvistika|lingvističkim]] i [[filologija|filološkim]] dokazima).
Redak 43:
=== Vedsko razdoblje ===
Moderni je hinduizam nastao iz [[Vede|Veda]]. Najstarija [[Rgveda]] u središtu ima štovanje božanstava kao što su [[Indra]], [[Varuna]] i [[Agni]] te [[Soma]] ritual.
Negdje između 1500. i 1200. godine prije Krista (nekako u vrijeme kad je [[Mojsije]] poveo [[Izrael]]ce iz [[Drevni Egipat|Egipta]]) divlja arijska plemena na bojnim su kolima zauzela [[Indija|Indiju]], dolazeći sa sjeverozapada. Naselila su se u područje današnjeg [[Pandžab]]a, donijevši svoj [[jezik]] i tradiciju, te su tako arijska plemena uvelike utjecala na kulturu i drevne religije starosjedilaca, matrijarhalnog društva utemeljenog već u trećem tisućljeću prije Krista.
Redak 55:
[[Datoteka:Rigveda MS2097.jpg|mini|[[Rgveda]]]]
Svete staroindijske knjige stoljećima su prenošene usmenom predajom, te su konačno redigirane koncem [[6. stoljeće pr. Kr.|6. stoljeća prije Krista]]. [[Vede]] u užem smislu sadržavaju četiri zbirke
* '''[[Rgveda]]'''
Redak 64:
Najstarija je ''Rgveda'' napisana drevnim oblikom [[sanskrt]]a s područja sjeverozapadne [[Indija|Indije]]. Napisana je vjerojatno u razdoblju između 1300. i 1000. prije Krista te sadrži 1028 himni s više od deset tisuća strofa. Himne su obično upućene jednom [[bog]]u, ali se i drugi različiti bogovi u njima pojavljuju. Najpopularniji je bog '''[[Indra]]''', koji je prikazan kao ratnik koji pobjeđuje sile zla i stvara svijet, dok je '''[[Varna]]''' glavni bog koji upravlja ceremonijalnim obredima i zakonom. ''[[Dharma]]'' (kozmički red) pod njegovim je nadzorom i on osigurava da ne bude prijestupa, kako kozmičkih, tako ni ljudskih.
Prvotnim zbirkama poslije su dodane '''[[Brahmane]]''', opsežni komentari i obredni propisi. Posljednji dio Veda
[[Vede]] imaju izvanredno [[Povijest|povijesno]] i [[Filozofija|filozofsko]] značenje, a dijelovi literarnog karaktera, iako malobrojni, ističu se velikom izražajnom snagom i dubinom. Himne ''[[Rgveda|Rgvede]]'' imaju važnost i kao najstariji uzorci indoeuropskog stiha, ali u njima nalazimo i prve tragove [[filozofija|filozofske]] refleksije. Tako u njima postoji i najraniji izraz o bitku i nebitku, o zakonitosti [[svemir]]skog zbivanja i ograničenom dosegu ljudske spoznaje.
Redak 74:
Ono što je kružilo u obliku lokalnih legendi smatralo se najboljim izrazom indijskog pogleda na [[svijet]]. Epovi su ukazivali na trajnu borbu [[Dobro|dobra]] i [[Zlo|zla]], '''kozmosa''' i '''kaosa''' u čovjekovim poslovima. Sva djela ukazivala su na potrebu da se otkrije smisao i svrha čak i u razdoblju nereda.
Epske pjesme ''[[Ramayana]]'' i ''[[Mahabharata]]'' spjevane su od [[
==== [[Ramayana]] ====
Redak 86:
[[Datoteka:Kurukshetra.jpg|mini|Ilustracija u Mahabharati]]
''[[Mahabharata]]'' je ep koji je nastao između [[4. stoljeće pr. Kr.|4. stoljeća prije Krista]] i [[4. stoljeće|4. stoljeća poslije Krista]]. Najopsežnije je djelo svjetske književnosti sa
''[[Bhagavadgita]]'' (»Pjesma uzvišenog«), nazivana često i samo ''Gita'', najvažniji je i književno najvredniji od [[moral]]no–filozofskih spisa u Mahabharati, a u [[Indija|Indiji]] je danas najpopularniji dio cijelog epa. Etičke dileme duha, koje u umjetnički oblikovanom dijalogu postupno zaoštravaju, smatraju se najvjernijom ilustracijom indijske misli te se često Gita naziva [[Biblija|Biblijom]] »hinduizma« zbog svoje pučke privlačnosti te se ističe da je spas svima dostupan: klasne razlike nisu prepreka već način da se osigura spas.
Redak 104:
Iako su džainističke i budističke ideje imale velik utjecaj na razvoj hinduizma, kasniji hinduistički učitelji smatrali su ih nepravovjernima. Nasuprot tome, postojao je drugi oblik polutajnog učenja koje se širilo preko učitelja na učenika unutar [[vede|vedske]] baštine te je oblikovalo budući hinduizam. To učenje postalo je poznato kao [[Upanišade]]. Ti se učitelji nisu bavili molitvama bogovima ili obrednim žrtvovanjem. Pokušavali su dokučiti osnove svemira, stvarnosti (brahmana) koja prethodi svakom postojanju, istraživali su prirodu ljudske svijesti. Kao i džainisti, i budisti su težili prevladavanju temeljnih osjećaja tjeskobe i frustriranosti koji obilježavaju ljudski život.
[[Upanišade]] su zapravo svećenički priručnici, teorijske rasprave koje parabolama obznanjuju svoje viđenje stvarnosti, [[filozofija|filozofske]] spekulacije koje su se očitovale u [[panteizam|panteističkom]] učenju o ''[[brahman]]u'', neutralnoj duši svijeta koja prožima sve stvari, ali u pojedinom se biću javlja kao ''[[atman]]'', individualna svijest o samom sebi. Smatrano je da je put do spasa zapravo put do znanja i duhovnog uvida, odnosno da se spasenje individualne duše ne postiže obrednim prinošenjem žrtve, nego [[filozofija|filozofsko]]–mističnim poniranjem u tajne bića i sjedinjenje s [[bog]]om. Međutim njihova učenja su bila suviše apstraktna i nepristupačna običnom puku pa su stoga ostala dostupna samo
=== [[Islam]] i [[Bhakti]] ===
Redak 140:
<blockquote>»...sve za što znam da je najbolje u [[islam]]u, [[Kršćanstvo|kršćanstvu]], budizmu i [[Zoroastrizam|zoroastrizmu]].«</blockquote>
Smatrao je da se nenasilje ne smije shvatiti kao pasivnost – to je način djelovanja, paralela s činjenicom da kršćani u mukama [[Isus]]a Krista vide vrhovnu djelatnost: oslobođenje [[čovjek]]a od [[grijeh]]a i [[smrt]]i. Gandhi je odbio i sustav [[
== Božanstva ==
Redak 196:
Poslije se od te četiri klasne skupine izrodila ideja da je neka hijerarhijska struktura društva dio božanske težnje za prirodnim redom. Klase (''varna'', što znači (»boja«) poslije su se raširile u mnogo skupina određenih rođenjem koje su razlikovale porodice više prema poslu koji su obavljale u zajednici. Smatralo se da jedino brahmani mogu dovesti pojedinca u dodir s kozmičkim silama i jamčiti trajanje života. Tako je svećenička klasa dobila svoj ključan položaj u društvu.
Iako je u najnovije vrijeme neke aspekte
Svećenička prevlast nad društvom nije prihvaćena bez pogovora, pogotovo od vladajuće klase. Kroz povijest razvijali su se mnogi pokreti koji su se zalagali za promjene takvog društvenog uređenja, s manje ili više uspjeha u svojim težnjama.
Redak 257:
Za učenije štovatelje, svaki dio hrama ima duboko duhovno ili simboličko značenje. Središnje svetište je [[srce]] štovalaca, dok toranj označava let [[duh]]a u [[nebo]]. U hramovima bi vjernici, kako bi se približili svom bogu, prolazili određene obrede pročišćenja. Oni su uključivali obredno pranje nogu, ispiranje [[usta]], kupanje, stavljanje [[miris]]a, te su se za to vrijeme pjevale [[himan|himne]], zvonila [[zvono|zvona]], palio se [[tamjan]] i svirala se obredna [[glazba]].
Bogoslužje je u velikoj mjeri individualno. Zbog toga su obredi kod kuće isto tako važni kao i oni u hramu. Hindus štuje kao pojedinac i kao obitelj, a ne kao zajednica vjernika. U većini kuća nalazi se neki
Rano ujutro, štovanje započinje izgovaranjem mantre »Om«, a zatim vjernik sjeda na zemlju prekriženih bosih nogu, gledajući vrh svog nosa i licem okrenut prema izlasku [[Sunce|Sunca]] te započinje meditaciju. Pali mirisne štapiće ili [[tamjan]], a ispred žrtvenika polaže hranu i [[cvijeće]]. Večernje pobožnosti slične su, ali kraće.
Redak 280:
== Literatura ==
* Basham, A. L., (Ed.), "''A Cultural History of India''", Oxford University Press, 1999. ISBN 0-19-563921-9
* Bhaskarananda, Swami, "''The Essentials of Hinduism''", Viveka Press, 1994. ISBN 1-884852-02-5
* Knott, Kim, "''Hinduizam: kratak uvod''", Sahinpasic, 2006. ISBN 9789958411540
| |||