Starogrčko kazalište: razlika između inačica

 

U početku je kazalište bilo običan krug usred neke ravnice u kojem se pjevalo i plesalo - ''orhestra''. Gledatelji su stajali sa strane, a da bi bolje vidjeli uskoro su se počeli smještati po okolnim brežuljcima. Tamo su s vremenom počeli graditi i sjedala, u početku drvena, a kasnije kamena i tako je nastalo poluokruglo gledalište ili ''theatron''. Grčko kazalište je bilo veoma cijenjeno; u dvoranama je bilo do 25.000 sjedala, a u [[Atena (grad)|Ateni]] čak 30.000 sjedala.

==Arhitektura==

 

Svoju jedinstvenost Heleni su potvrdili i pronalaskom arhitekture ''kazališta''. Razumljivo je da je njihovo shvaćanje arhitekture dalo rješenje kazališta isključivo na otvorenom prostoru. Izabrala bi se padina brijega u koji su se usijecali pravilni stepenici koji su činili sjedišta za gledatelje (''kaveje''). Sjedišta su pravljena polukružno u ravni terena, a u centru sjedišta izgrađivano je kružna ili polukružna ''orkestra'' namijenjena zboru i kretanju glumaca. Na nju se nastavljao treći dio kazališta – ''skena''. Ona je u početku bila zaklon u obliku šatora koji je služio glumcima, a kasnije se razvila u pravokutni oblik okružen stupovima i koristila se isključivo za potrebe radnje. [[Akustika]] je u grčkim kazalištima bila tako dobra da se u posljednjem redu čulo isto tako dobro kao u prvom. Najpoznatije je Atensko kazalište, a najveće ono u [[Epidaur]]u.