Atanazije Aleksandrijski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m male dopune
Redak 31:
Još kao [[đakon]], Atanazije je [[325]]. pratio svoga biskupa Aleksandra na [[Prvi nicejski sabor]], što ga je sazvao car [[Konstantin I. Veliki]] kako bi se riješilo pitanje nauka što ga je širio Arije, također iz Aleksandrije. [[Grčki jezik|Grčkim]] izrazom ''homoousios'' (istobitan) na tom je saboru bezrezervno potvrđena savršena jednakost Oca i [[Isus|Sina]], te je Sin, nasuprot Arijevu nauku, definiran kao rođen, a ne stvoren. Ova je definicija ušla u [[Nicejsko vjerovanje]]. Time je na saboru pobijedila Aleksandrova i Atanazijeva struja, a Arije i njegovi sljedbenici morali su otići u progonstvo. Ubrzo nakon smrti biskupa Aleksandra ([[328]].), kao tridesetogodišnjak, postaje novi biskup i patrijarh Aleksandrije. Sve do [[362]]. morat će, zbog svoje predanosti Nicejskom vjerovanju i sam podnijeti barem pet izgona, a u mnogim će trenucima biti od sviju napušten. Stoga mu se ponekad i pridaje [[latinski]] naziv ''Athanasius contra mundum'' (Atanazije protiv svijeta).
 
[[350]]. Konstans I. je ubijen, a Konstancije II. postaje jedini vladar carstva, te do svoje smrti [[361]]. organizira više mjesnih sinoda u [[SirmijumSirmij]]u (današnja [[Srijemska Mitrovica]]) koji su osudili Atanazija i ostale pristalice Nicejskoga vjerovanja (posebice papu [[Liberije|Liberija]]). Novi car [[Julijan Apostata]] ([[361]].-[[363]].) progoni sve kršćane, pa tako i Atanazija, koji se bio sklonio kod redovnika [[pustinjak]]a, gdje je napisao poznati "''Život svetog [[Sveti Antun Pustinjak|Antuna Opata]]''".
 
Atanazije je [[363]]. uspio u Aleksandriji sazvati veliki sinod Istočne Crkve, na kojem je još jednom definirana prava vjera, te su potvrđene odluke Prvog nicejskog sabora. Premda je imao vrlo buran život, ipak je umro u svome krevetu [[2. svibnja]] [[373]]. Unatoč tome, njegovo tijelo nije prestalo putovati. U [[srednji vijek|srednjem vijeku]] njegovo se tijelo našlo u [[Venecija|Veneciji]], no [[1973]]., prema dogovoru [[Koptska crkva|koptskog]] patrijarha i pape Šenude III. te rimskog pape [[Pavao VI.|Pavla VI.]], prenijeto je u [[Kairo]], u koptsku katedralu svetog Marka.