Otvori glavni izbornik

Promjene

Dodana 804 bajta ,  prije 3 mjeseca
m
 
===Nastanak grada===
[[Datoteka:%E6%96%B9%E5%A1%942.JPG|mini|lijevo|<center>Pagoda na trgu Songjiang iz 11. st.]]
 
Šangaj se prvi put pojavljuje 960. kao selo. S gospodarskim razvojem delte rijeke Jangce razvijao se i Šangaj. Porezni biro je ovdje otvoren [[1074]]. Do [[1264]]. povezao se s tri susjedna sela. U ovo vrijeme Šangaj je bio trgovačka luka odakle se pamuk izvozio u Peking, unutrašnjost zemlje i u Japan. Do vremena [[Dinastija Qing|dinastije Qing]](1644–1911) velike cehovske organizacije su podijelile ekonomsku i, dijelom, političku vlast u gradu.
 
Iako poznat kao trgovačko središte još u [[12. stoljeće|12. stoljeću]], tek je nakon poraza Kine u Prvom opijumskom ratu ([[1839]]. - [[1842]].) otvoren za trgovinu [[Europa|Europljanima]], zbog čega se brzo razvio u jedno od najvažnijih trgovačkih centara [[Istočna Azija|Istočne Azije]]. U velikom dijelu grada, strane su sile ostvarile suverenitet i cijeli niz privilegija. Zbog toga, tamo se razvio nacionalistički i revolucionarni pokret te je u [[20. stoljeće|20. stoljeću]] grad imao burnu [[povijest]] - godine [[1927]]. u njemu je izvršen veliki pokolj komunista, a teško je stradao [[1937]]. za vrijeme [[japan]]skog napada na Kinu. Godine [[1949]]. postao je dijelom NR Kine.
[[Datoteka:Old_City_of_Shanghai_will_walls_and_seafront.jpg|mini|lijevo|<center>Stari grad Šangaj u 17. st.]]
 
===Strane koncesije===
[[Datoteka:Dismantlement_of_Old_City_walls.jpg|mini|<center>Rušenje starih zidina 1911. god.]]
 
Nakon Opijumskih ratova, [[Velika Britanija]] je [[1842]]. Sporazumom iz Nankinga osigurala otvaranje Šangaja za trgovinu sa europskim trgovcima. Britanci su odabrali Šangaj jer je grad od [[1840]]-ih postao najzačajniji trgovački grad Istočne Azije. S trgovcima, u Šangaj su stigli i kršćanski misionari. Misionari i trgovci su uživali slobodu boravka i imali politički imunitet.
 
Za Britancima su 1847. stigli [[Francuzi]], i te dvije sile su u gradu uspostavile prve strane koncesije. Britanci su izabrali Bund i oblast sjeverno od starog grada, dok su Francuzi izabrali jugozapadni dio u kojem su francuski misionari 200 godina ranije izgradili katedralu. U međuvremenu, u gradu je nastala i židovska zajednica.
[[Datoteka:WaibaiduBridgeOld1.jpg|mini|<center>Šangajski Bund 1920-ih]]
 
[[Amerikanci]] su stigli [[1863.]], [[Japanci]] [[1895]]. Naselili su se uz britansku koncesiju i tako je nastalo „Međunarodno naselje“ (International Settlement). U ovim privilegiranim enklavama, koje su formirane na neodređeno vrijeme, trgovci su se nalazili u pravnom sustavu vlastite zemlje. Postojale su i posebne policijske snage.
 
Zbog povoljnog položaja u blizini glavnih trgovačkih puteva svile i čaja, Šangaj se do 1900. razvio u važnu luku i industrijski centar. Šangaj je kontrolirala „Zelena banda“, organizacija nastala u 18. stoljeću od besposlenih mornara, koja je do 1920. sebi potčinila podzemlje u Šangaju. Bili su poznati po okrutnom obračunavanju s onima koji su im smetali.
 
Tijekom Tajpinškog ustanka (1851–18641851.–1864.) mnogi seljaci su od masakra pobjegli u Šangaj i postali jeftina radna snaga. Ljude je privlačio i prosperitet grada. Time se formirao prvi kineski gradski proletarijat, koji je u užasnim i nestabilnim uvjetima tadašnjeg radničkog života bio potencijalna jezgra revolucije. Industrijski značaj Šangaja i njegov broj stanovnika su se brzo povećavali. I u vrijeme Bokserskog ustanka (1900.) i pada posljednjeg cara (1911.) mnogi ljudi su pohrlili u međunarodne koncesije.
 
===Metropola===
[[Datoteka:The_Hong_Kong_and_Shanghai_Bank,_built_in_1923_and_The_Customs_House_built_in_1927.jpg|mini|<center>Zgrada banke HSBC (1923.) i Dom carine (1927.) na Bundu.]]
 
Od kraja 19. stoljeća do 1920ih Šangaj se razvio u svjetsku metropolu. Početkom [[20. stoljeće|20. stoljeća]] broj stanovnika je premašio milijun. Od [[1918]]. u gradu je djelovao državnik i revolucionar [[Sun Jat-sen]]. [[Aldous Huxley]] je [[1926]]. opisao Šangaj: ''"Toliko života, tako brižljivo usmjerenog, koji teče tako snažno - taj prizor u meni izaziva nešto kao jezu..."'' Šangaj je postao sinonim za grijeh, avanturizam i bogatstvo. Ovdje su boravili slavni: [[Noël Coward]], [[Mary Pickford]], [[Bertrand Russell]], [[George Bernard Shaw]], [[André Malraux]], grof [[Galeazzo Ciano]], [[Charles Chaplin]]. I kineski komunizam vuče svoje korjene iz Šangaja. Ovdje je [[1915]]. [[Chen Duxiu]] počeo tiskati časopis „Mladost“, kasnije „Nova mladost“, koji je imao velikog utjecaja na kinesku javnost.
 
 
===Japansko-kineski rat===
[[Datoteka:Shanghai1937city_zhabei_fire.jpg|mini|<center>Požar tijekom Bitke za Šangaj 1937. god.]]
 
Tijekom [[Drugi japansko-kineski rat|Drugog japansko-kineskog rata]] [[1937]]. došlo je do druge bitke za Šangaj. Poslije borbi u kojima su pretrpile teške gubitke, japanske snage su zauzele grad [[9. studenog]]. U predgrađima se koncentrirao veliki broj kineskih izbjeglica koje su živjele u teškim uvjetima. U samom gradu su vladali narkokarteli i anarhija.
 
Kada su komunisti [[27. svibnja]] [[1949]]. pod vodstvom [[Mao Ce Tung]]a umarširali u Šangaj, preuzeli su kontrolu nad najvažnijim gospodarskim i trgovinskim centrom Azije kao i nad profitabilnom međunarodnom lukom. Dok su strani trgovci očekivali da će ponovno moći otvoriti svoje radnje, novi režim je odlučio da se Šangaj, kao i cijela Kina, mora radikalno promijeniti. Zbog toga su se mnoge strane tvrtke preselile u [[Hong Kong]]. Najsiromašnije četvrti su sravnjene sa zemljom da bi se na njihovom mjestu podigli stambeni blokovi. Kriminalci i prostitutke su odvedeni na preodgoj. Strani kapital je zaplijenjen ili opterećen visokim porezima.
 
Pokret Kuomintang, pod vodstvom Čang Kai-šeka, uspio je pri povlačenju na [[Tajvan]] sa sobom odnijeti i zlatne rezerve Nacionalne banke Kine. Šangaj je tako ostao kao grad bez novčanih sredstava. U periodu od 35 godina zapadni utjecaji su potiskivani. Šangaj je ostao tvrđava radikalnih komunističkih mislioca. Iz Šangaja je [[1966]]. krenula [[Kulturna revolucija]]. Neki od crvenih gardista su proklamirali Šangajsku komunu prije no su krenuli u rušenja i osvete po gradu u kojem se razvila borba frakcija. Nakon smrti Mao Ce Tunga [[1976.]], Šangaj je bio posljednji bastion Četvoročlane bande koja se borila zauzeti Maovo mjesto.
 
Do [[1980]]ih su centralne vlasti bile svejsne opadanja značaja Šangaja, jer su se neki od tržišnih viškova iz dugih dijelova zemlje preusmjeravali u Šangaj. Potom su prvi plan izbili oni koji su se zalagali za ponovnu izgradnju Šangaja kao metropole.
 
===Razdoblje gospodarskog rasta===
[[Datoteka:Tarde_en_Shanghai_%E2%80%94_at_The_Bund_%E5%A4%96%E6%BB%A9._(15730639211).jpg|mini|<center>Nova poslovna i trgovačka četvrt Lijiazui na Pudongu.]]
 
Sredinom [[1980]]ih donešena je odluka da Šangaj ponovno dobije ulogu predvodnika u modernizaciji Kine. To je dovelo do ogromnog rasta industrijske proizvodnje i stranih investicija. Godine 1990. osnovana je Specijalna gospodarska zona [[Pudong]], i time utemeljen ''„Novi Bund“''.