Razlika između inačica stranice »Bitka kod Harana«

Dodano 66 bajtova ,  prije 1 godinu
bez sažetka
m
 
== Politička pozadina u Rimu ==
Rat u [[Partsko Carstvo|Partskom Carstvu]] rezultat je političkih dogovora [[Trijumvirat|Prvog trijumvirata]] između [[Marko Licinije Kras|Marka Krasa]], [[Pompej Veliki|Gneja Pompeja]] i [[Gaj Julije Cezar|Julija Cezara]]. U [[ožujak|ožujku]] i [[travanj|travnju]] [[56. pr. Kr.]] održani su sastanci u Raveni i Luci, u Cezarevoj provinciji [[Galija (rimska provincija)|Galiji]], u cilju da se učvrsti poljuljano parterstvo stvoreno četiri godine ranije. Dogovoreno je da će [[trijumvirat]] pomagati jedan drugome u održavanju političke moći i utjecaja; Cezarove kontrole nad [[Galija (rimska provincija)|Galijom]] uoči izbora [[55. pr. Kr.]], odnosno zajedničke Krasove i Pompejeve druge kandidature za rimskog [[konzul]]a. Dogovor je uključivao međusobnu vojnu, financijsku i političku potporu. Nakon uspjeha na rimskim političkim izborima, dogovoreno je da će Pompej upravljati [[Španjolska|španjolskim]] provincijama, dok je Krasu pripala kontrola nad [[Sirija|Sirijom]], što je impliciralo uključivanje u rat protiv [[Partsko Carstvo|Partskog Carstva]].
Ekstremno bogatom Marku Krasu bilo je oko šezdeset godina kada se odlučio upustiti u sukob s [[Partsko Carstvo|Partima]]. Antički povjesničari poput [[Plutarh]]a često ističu Krasovu pohlepu kao glavni motiv za ratovanje<ref>http://classics.mit.edu/Plutarch/crassus.html</ref>. Iako je bio najbogatiji čovjek [[Antika|antičkog doba]], nije stekao vojnu reputaciju u [[Rim]]u unatoč uspješnom gušenju [[Spartak]]ove robovske pobune. Plutarh spominje kako je sam Cezar dao moralnu potporu u Krasovom nastojanju na napadne Parte, ocijenjujući takav pohod respektabilnim i nimalo konkurentskim njegovim osobnim vojnim pohodima. [[Ciceron]] pak dodaje još jedan razlog; Krasovu ambiciju da pobjedom nad [[Partsko Carstvo|Partima]] izjednači vojnu slavu s [[Gaj Julije Cezar|Cezarom]] koji je uspješno pokorio Galiju<ref>http://classics.mit.edu/Plutarch/crassus.html</ref>.
Neki Rimljani su se bunili protiv rata s [[Partsko Carstvo|Partima]]. [[Ciceron]] je taj pohod nazvao ''nulla causa'' (ratom bez opravdanja), jer [[Partsko Carstvo]] nije bilo prijetnja Rimu. Protiv pohoda se bunio i tribun Ateius Capito, koji se javno gnušao protiv te opcije.
 
== Pripreme za rat ==
Kras je stigao u [[Sirija|Siriju]] krajem [[55. pr. Kr.]] i odmah je započeo trošiti svoj golemi kapital na podizanje vlastite vojske. Uz pomoć [[Helenizam|helenističkih]] naselja u [[Sirija|Siriji]] i [[Armenija|armenskog]] kralja Artavasdesa II, Kras je krenuo na [[Partsko Carstvo]]. Artavasdes mu je savjetovao da krenu kroz [[Armenija|Armeniju]] da izbjegnu pustinje, no Kras je taj prijedlog odbio. Kao odgovor, pratskipartski kralj [[Orod II]] je podijelo snage i poveo većinu svoje vojske, uglavnom pješačke [[Strijelac (vojnik)|strijelce]] i manji dio [[Konjica|konjice]], na sjever da kazni [[Armenci|Armence]]. Ostatak vojske koji su činili uglavnom konjanici poslao je da izvidi, uspori ili pak uništi Krasovu vojsku. Taj ostatak vojske vodio je general [[Surena]], koji se suočio s [[Rimska vojska|rimskom vojskom]] pokraj grada Harana. Iako su rimski vojnici bili demoralizirani zbog vruće klime, bili su četiri do pet puta brojniji od partskih vojnika.
 
== Bitka ==
Partska vojska od 1.000 [[katafrakt]]a (teška [[konjica]]) i 9.000 strijelaca na konjima susrela se s Rimljanima kod Harana. Te snage ipak nisu bili dio glavne partske vojske koja je krenula u [[Armenija|Armeniju]] pod vodstvom kralja [[Orod II|Oroda II]], već pomoćna vojska koja je trebala izviđati i usporiti rimsko napredovanje, te ih poraziti u slučaju ako budu dovoljno slabi. Krasovo konjaništvo se probiralo na čelu rimske vojske i sukobilo se protiv katafrakta, no inferiorna rimska oružja nisu uspjela probiti teške oklope partske konjice. Rimsko konjaništvo koje je brojčano bilo čak četiri puta veće od partskog ubrzo je potpuno uništeno, skupa s Krasovim sinom Publijem koji je ubijen. Istovremeno su partski strijelci na konjima okružili rimske legije i zasipali ih strijelama. Kras je brzo formirao svoje legije u veliki šuplji četverokut u cilju da spriječi vrlo mobilnije partske snage u proboju rimskih bočnih strana. General Surena je sakrio oklop svoje teške [[Konjica|konjice]] ispod odjeće, i prilikom napada na legionare prema dogovorenom signalu katafrakti su istovremeno otkrili svoj svijetli oklop. Surena je bio zadivljen malim učinkom na moral rimskih snaga i procijenio je da katafrakti neće biti dovoljni da se razbiju rimske formacije. Stoga je poslao svoje strijelce na konjima da zasipaju legionare kišom strijela držeći se na sigurnoj udaljenosti. Kras je na to uzvratio formiranjem legija u "formaciju kornjače" u cilju da spriječi ranjavanje svoje vojske od strane partskih strijela. Većina odapetih strijela nije bila smrtonosna za Rimljane, no uzrokovale su ranjavanja. Ipak, dugotrajno opsjedanje Rimljana, mobilnost partskih snaga, količina ispaljenih strijela i tehnologija kompozitnog luka rezultirali su smrću tisuća rimskih legionara.
[[Datoteka:SurenaImage.jpg|desno|175px|mini|Partski plemić (moguće [[Surena]]), pronađen u [[Huzestan]]u oko [[100.]] g., izložen u [[Iranski nacionalni muzej|Nacionalnom muzeju]] u [[Teheran]]u]]
Krasov plan bio je zaštiti svoje legionare od strijela sve dok strijelci na konjima ne ostanu bez strijela<ref>http://www.iranchamber.com/history/surena/surena.php</ref>. Poslije nekoliko sati, legionari su počeli padati zbog vrućine, žeđi i ustrajnih partskih strijelačkih napada. Rimljani su konačno bili potpuno okruženi. Formacije kornjače su djelovale kao učinkovita obrana, no nisu imale nikakav ofanzivni učinak protiv mobilne partske konjice. To je dalo Sureni povod za direktni napad katafraktima na rimske snage, koje su ubrzo prepolovljene nakon čega su se dali u paničan bijeg. Kras je bio u prilici pobjeći, no neuspješno se pokušao u pustitiupustiti u pregovore s Partima te je konačno i on ubijen. Neki izvori tvrde kako su Parti kao odgovor na Krasovu pohlepu u njegovo grlo izlili rastopljeno [[zlato]]. U konačnici, bio je to jedan od najvećih rimskih poraza ikad; gubici su brojali oko 20.000 mrtvih vojnika, dok je većina ostatka zarobljena. [[Partsko Carstvo|Parti]] su pretrpjeli minimalne gubitke.
 
== Posljedice ==
Rim je bio osramoćen ovim porazom, a gorčina poraza bila je još veća zato jer su u ruke Parta pali su rimski vojni simboli (legionarski orlovi). [[Plutarh]] spominje kako su Parti nakon zarobljavanja obukli Krasu žensku odjeću i paradirali s njim kroz čitavo carstvo. Ipak, vjerojatno je da se radi samo o rimskoj propagandi. Orod II., koji je u Armeniji vodio glavninu partske vojske, porazio je Armence i osvojio njihovu zemlju. Ipak, veliki Surenov uspjeh izazvao je ljubomoru i strah kod partskog kralja, pa ga je dao pogubiti. Poslije Surenove smrti, [[Orod II.]] je vodio vojne ekspedicije u Siriju, no rezultiraleone su rezultirale neuspjehom. Bitka kod Harana bila je jedna od prvih glavnih bitaka između Rimljana i Parta. Bitka je također stvorila mit kako se rimska vojska ne može suprostaviti partskoj, što su negirale kasnije rimske pobjede u pojedinim bitkama.
Nekoliko stoljeća prije ove bitke, i Rimljani i ostali su bili uvjereni kako je rimska vojska nezaustavljiva, jer do tada su uspješno osvojili i apsorbirali svaku zemlju koja im se suprostavila. Poslije bitke kod Harana, rimska reputacija je značajno opala, barem u pogledu istoka. Nakon bitke, Rim će još sedam stoljeća voditi [[Rimsko-perzijski ratovi|neodlučan rat]] protiv [[iran]]skih dinastija [[Partsko Carstvo|Parta]] i [[Sasanidi|Sasanida]], u kojem nijedna strana nije uspjela osvojiti ili pokoriti drugu.
 
[[Kategorija:Partsko Carstvo]]
[[Kategorija:Iranske bitke|Haran]]
[[Kategorija:Vojna povijest 1. stoljeća pr. Kr.|Haran]]