Jakov Jerković: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 7:
 
U pjevanju koje govori o bitci kod Marine ime Jakova Jerkovića spominje se u 5 strofa:<br>
''"šest stotina po izbor junaka,<br>
''koji tursku dočekaše vojsku,<br>
''i prid njima mlađan kapetane,<br>
''po imenu Jerković Jakove."''<br>
 
''"Pak dozivlje Jerković Jakova,<br>
''tiho mu je paša govorio:<br>
''Nu se pridaj, mlađan kapetane,<br>
''nemoj ludo izgubiti glave!"''<br>
 
Kadno Turci na Split udariše<br>
''"Veli njemu Jerković Jakove:<br>
''Virai moja,prid njima Segdijiću paša,?<br>
Al''ja ćubijela prijane izgubitiuzeše glavugrada,<br>
već sramotno natrag pobigoše<br>
''nego izdat dužda mletačkoga."''<br>
 
ter odoše niz Kaštele ravne,
''"a najveće Jerković Jakove<br>
na Marinu selo udariše
''i njegova dva sinka pridraga,<br>
sa svih strana pišci i konjici,
''al’ i oni, pobre, izgiboše<br>
al' se selo Turkom ne pridaje,
''bojak bijuć, glave odsicajuć."''<br>
 
jer u njemu tvrd kašteo biše,
''"kakvo biše srce Jerkovića<br>
ukraj mora kula biskupova,
''kao mlada Marka Kraljevića.<br>
dosta praha i teška olova
''Jerkoviću, pokojna ti duša,<br>
i zaire, što je od potribe,
''tvoje ime ne umire nigda!"''<br>
 
''"šest stotina po izbor junaka,<br>
''koji tursku dočekaše vojsku,<br>
''i prid njima mlađan kapetane,<br>
''po imenu Jerković Jakove."''<br>
 
Juriš čine na Marinu Turci
brez pristanka ter do mrkla mraka,
al' se brani malo i veliko
s crnim prahom i teškim olovom.
 
Kad li vidi silni Ahmed-paša,
da ne može osvojit Marinu,
s topovim je poče uzimati
ter je bi je nedilju danaka.
 
''"Pak dozivlje Jerković Jakova,<br>
''tiho mu je paša govorio:<br>
''»Nu se pridaj, mlađan kapetane,<br>
''nemoj ludo izgubiti glave!"''<br>«
 
''"Veli njemu Jerković Jakove:<br>
»Vira moja, Segdijiću paša,
ja ću prija izgubiti glavu,
''nego izdat dužda mletačkoga."''<br>«
 
Kada ga je paša razumio,
poče biti iznova Marinu:
malo vrime postajalo biše,
od kaštela bedem oboriše.
 
Učiniše juriš sa svih strana,
u Marinu silom ulizoše
i kašteo bili osvojiše,
ali mnogi izgiboše Turci.
 
Da je komu pogledati bilo,
di se brani malo i veliko!
U ruke se živi ne pridaju,
nego siku po kaštelu Turke,
 
''"a najveće Jerković Jakove<br>
''i njegova dva sinka pridraga,<br>
al''al’ i oni, pobre, izgiboše<br>
''bojak bijuć, glave odsicajuć."''<br>
 
Kapetana kada pogubiše,
junačko mu srce isparaše,
na bojno ga natakoše koplje,
neka vidi sva vojska pašina,
 
''"kakvo biše srce Jerkovića<br>
''kao mlada Marka Kraljevića.<br>
''Jerkoviću, pokojna ti duša,<br>
''tvoje ime ne umire nigda!"''<br>
 
Sve izgibe, ne ostade nitko,
nego kula puna divojaka,
male dice, žena mužatica,
i u kuli tri barila praha.
 
Kada u nju Turci ulizoše
ter počeše ljubiti divojke,
Marunova Jele tu bijaše,
koja vazda čistoću ljubljaše.
 
Svoju dušu Bogu priporuči,
viteško je dilo učinila:
u kuli je barut upalila,
sve izgori, nitko ne uteče,
ter pošteno ime uvik steče.
==Izvori==
*http://www.zupa-marina.hr/o-zupi/povijest-marine/