Moldavija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 95.178.201.146 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika 93.138.86.83 Oznaka: brzo uklanjanje |
|||
Redak 41:
==Povijest==
Prvi tragovi ljudskoga djelovanja na području Moldavije mogu se pratiti od prapovijesti. Na njezinu teritoriju živjeli su u I. tisućljeću pr. Kr. Kimerijci i Skiti, a od 300. pr. Kr. Geti i trački Dačani. Na područje Moldavije naselili su se nakon provale Huna mnogi narodi, od kojih su najpoznatiji bili Ostrogoti (oko 370–475), Anti (?–oko 560), Avari i Slaveni (V–VI. st.), Uliči i Tiverci. U IX. st. Moldavija je bila u sastavu Bugarske, koja ju je izgubila nakon provale Madžara potkraj IX. st. Usporedno s dolaskom Madžara, na područje Moldavije prodrli su Pečenezi, koji su ubrzo potisnuli Madžare prema zapadu i uspostavili svoju državu. Pošto ih je 1036. porazio Jaroslav Mudri, Moldavija je ušla u sastav Kijevske
Godine 1986., u duhu »glasnosti«, nastalo je Demokratsko gibanje (Mişcarea Democraticǎ), uskoro preraslo u Pučku frontu (Frontul Popular), koja će nametnuti 1989. prihvaćanje rumunjskoga kao službenog jezika i vraćanje na latinicu. 23. VI. 1990. Parlament u Kišinjevu donio je Deklaraciju o suverenosti Moldavske SSR. Republika je proglašena 23. svibnja 1991., a neovisnost 27. VIII. 1991; tijekom 1990–97. predsjednik je bio Mircea Ion Snegur. Od početka 1990-ih bili su izraženi zahtjevi za ujedinjenjem s Rumunjskom, dok su ruska i ukrajinska zajednica na području istočno od Dnjestra (u kojem čine oko polovice stanovništva) težile vlastitoj državnosti; 2. IX. 1990. proglasile su Pridnjestarsku moldavsku republiku, zbog čega je došlo do oružanih sukoba. Rusko-moldavskim sporazumom 1992. bilo je postignuto primirje, za nadzor kojega su bile angažirane ruske mirovne snage; u borbama 1990–92. poginulo je više tisuća ljudi. Sporan je bio i status Gagauza (turkijskoga naroda pravoslavne vjere), koji su od 1990. također tražili autonomiju (vlastitu republiku sa središtem u Komratu proglasili su 19. VIII. 1990); autonomija im je priznata 1994–95. Godine 1994. Moldavija je uspostavila vojnu suradnju s NATO-om (sudjeluje u njegovu programu Partnerstvo za mir). Sporazumom iz svibnja 1997. Pridnjestarska moldavska republika stekla je samoupravu. U 1990-ima sporna je bila granica s Ukrajinom; sporazum je postignut u kolovozu 1999. Na izborima u veljači 2001. pobijedila je Komunistička stranka (PCRM), a njezin lider Vladimir Voronin postao je predsjednik (u travnju 2001). U veljači 2002., nakon vladine odluke da i ruski postane službeni jezik, održani su veliki antikomunistički i proturuski prosvjedi u Kišinjevu. U rujnu 2006. u Pridnjestarskoj moldavskoj republici referendumom je podržana neovisnost i mogućnost pripojenja Rusiji (separatistički zahtjevi osnaženi su sukobima u istočnoj Ukrajini 2014). Do političke krize došlo je nakon izbora 2009. i 2010. kada ni PCRM ni koalicija proeuropskih liberalnih stranaka nisu uspjeli dobiti dovoljnu parlamentarnu većinu za izbor predsjednika republike. Nakon masovnih prosvjeda i nemira, u rujnu 2009. V. Voronin odstupio je s vlasti, a premijer je postao Vladimir Filat (vođa Liberalne demokratske stranke Moldavije – PLDM). Od ožujka 2012. predsjednik je nezavisni kandidat Nicolae Timofti. U svibnju 2013. premijer je postao Iurie Leancă (PLDM); od 2009. zamjenik premijera i ministar vanjskih poslova i europskih integracija. Koalicija proeuropskih stranaka, predvođena PLDM-om, zadržala je vlast i nakon parlamentarnih izbora održanih potkraj 2014. Rusija je početkom 2015. u Pridnjestarskoj moldavskoj republici zadržala oko 1500 vojnika (u mirovnoj operaciji angažirano ih je oko 350). Od siječnja 2016. premijer je Pavel Filip (član Demokratske stranke; 2011–16. bio je ministar informatičkih tehnologija i komunikacija). Potkraj 2016. na predsjedničkim izborima pobijedio je Igor Dodon, vođa Stranke socijalista od 2011 (kao član komunističke stranke bio je ministar gospodarstva 2006–09., te zamjenik premijera 2008–09). Tijekom 2017. vlada podupire ustavne promjene koje bi olakšale priključenje Europskoj uniji (sporazum o pridruživanju potpisan je 2014), čemu se protivi proruski dio političke javnosti.[http://Hrvatska%20enciklopedija http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=41586]
|