Poreč: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Šport |
|||
Redak 132:
U [[3. stoljeće|3. stoljeću]] grad je već imao organiziranu [[kršćanstvo|kršćansku]] zajednicu i ranokršćanski crkveni kompleks. Kršćanska zajednica je gotovo potpuno nestala u vrijeme cara Dioklecijana kada stradavaju i porečki mučenici [[Sveti Mauro|sv. Mauro]] i [[Sveti Eleuterije|sv. Eleuterije]]. Sv. Eleuterije je prema predanju zavezan za kamen i bačen u more u uvali Peškera. Danas se odmah uz zaljev nalazi crkvica Sv. Eleuterije iz 15. stoljeća
Kad je [[Rimsko Carstvo]] palo [[476]]. godine, grad je potpadao pod razne vladare i sile. Prvo su ga držali [[Ostrogoti]], a nakon [[539]]. zavladao je [[Bizant]]. Za vrijeme vladavine Bizanta u gradu stoluje biskup Eufrazije koji daje obnoviti tadašnju dvojnu baziliku. Nova bazilika je građena po uzoru na bazilike u Ravenni sa zlatnim mozaicima u čijem se središtu nalazi Bogorodica sa malim Kristom u krilu. U apsidi lijevo od Bogorodice su prikazani biskup Eufrazije (nosi model bazlike), Sv. Mauro i Sv. Eleuterije. Godine 599. u pismu papi Ivanu VI. prvi put se na području Istre spominju Slaveni koji upadaju u Istru i pljačkaju. Ubrzo je pljačkanje zamijenilo trajno naseljavanje i prvo trajno naselje je datirano oko [[620]]. godine. Achenskim mirom 812. između Franačkog i Bizantskog Carstva Istra službeno postaje dio franačkog Carstva, iako se to dogodilo već 788 godine. Iz razdoblja franačke vlasti treba izdvojiti događaj poznat pod nazivom [[Rižanska skupština|Rižanski
Raspadom Franačkog Carstva u Istri se formiraju samostalne komune, uključujući i Poreč. Status samostalnosg grada će zadržati do 1267. kada se Poreč stavlja pod zaštitu Venecije postavši prvim posjedom Republike Sv. Marka u Istri. Gubitkom samostalnosti grad zapada u polaganu dekadenciju, posebno nakon 1354. kada tijekom Trećeg rata između Venecije i Genove, đenoveški admiral Paganino Doria pljačka grad i odnosi relikvije porečkih mučenika (biti će vraćeni tek 1938. godine). [[1410]]. godine grad opsjeda hrvatsko-ugarski kralj Sigismund (Žigmund) Luksemburški, ali ga ne uspijeva zauzeti. U 14. i 15. stoljeću Poreč je grad trgovaca i obrtnika i tada se grade neke od njegovih najljepših palača, palača Zuccato, palača Parisi - Gonan i druge. Kroz 16. stoljeće pogađaju ga mnogobrojni ratovi u kojima sudjeluje Mletačka Republika pa onda epidemije raznih bolesti, prvenstveno kuge, i stanovništvo stalno opada tako da je grad [[1630]]. godine imao svega 30-ak stanovnika. Oporavak počinje [[1667]]. kada je grad naseljen izbjeglicama sa [[Kreta|Krete]].
|