Poreč: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 132:
U [[3. stoljeće|3. stoljeću]] grad je već imao organiziranu [[kršćanstvo|kršćansku]] zajednicu i ranokršćanski crkveni kompleks. Kršćanska zajednica je gotovo potpuno nestala u vrijeme cara Dioklecijana kada stradavaju i porečki mučenici [[Sveti Mauro|sv. Mauro]] i [[Sveti Eleuterije|sv. Eleuterije]]. Sv. Eleuterije je prema predanju zavezan za kamen i bačen u more u uvali Peškera. Danas se odmah uz zaljev nalazi crkvica Sv. Eleuterije iz 15. stoljeća
Kad je [[Rimsko Carstvo]] palo [[476]]. godine, grad je potpadao pod razne vladare i sile. Prvo su ga držali [[Ostrogoti]], a nakon [[539]]. zavladao je [[Bizant]]. Za vrijeme vladavine Bizanta u gradu stoluje biskup Eufrazije koji daje obnoviti tadašnju dvojnu baziliku. Nova bazilika je građena po uzoru na bazilike u Ravenni sa zlatnim mozaicima u čijem se središtu nalazi Bogorodica sa malim Kristom u krilu. U apsidi lijevo od Bogorodice su prikazani biskup Eufrazije (nosi model bazlike), Sv. Mauro i Sv. Eleuterije. Godine 599. u pismu papi Ivanu VI. prvi put se na području Istre spominju Slaveni koji upadaju u Istru i pljačkaju. Ubrzo je pljačkanje zamijenilo trajno naseljavanje i prvo trajno naselje je datirano oko [[620]]. godine. Achenskim mirom 812. između Franačkog i Bizantskog Carstva Istra službeno postaje dio franačkog Carstva, iako se to dogodilo već 788 godine. Iz razdoblja franačke vlasti treba izdvojiti događaj poznat pod nazivom [[Rižanska skupština|Rižanski Placitplacit]], u njemu se ocrtava sukob između istarskih gradova i novog upravitelja Istre Vojvode Ivana (dux Ioanes), odnosno gradovi se žale se žale na uzurpaciju zemljišta na kojima je vojvoda naselio Slavene. Sukob je riješen kompromisom, vojvoda Ivan je prihvaćen kao gospodar Istre, ali je morao maknuti slavenske naseljenike sa gradskih parcela.
 
Raspadom Franačkog Carstva u Istri se formiraju samostalne komune, uključujući i Poreč. Status samostalnosg grada će zadržati do 1267. kada se Poreč stavlja pod zaštitu Venecije postavši prvim posjedom Republike Sv. Marka u Istri. Gubitkom samostalnosti grad zapada u polaganu dekadenciju, posebno nakon 1354. kada tijekom Trećeg rata između Venecije i Genove, đenoveški admiral Paganino Doria pljačka grad i odnosi relikvije porečkih mučenika (biti će vraćeni tek 1938. godine). [[1410]]. godine grad opsjeda hrvatsko-ugarski kralj Sigismund (Žigmund) Luksemburški, ali ga ne uspijeva zauzeti. U 14. i 15. stoljeću Poreč je grad trgovaca i obrtnika i tada se grade neke od njegovih najljepših palača, palača Zuccato, palača Parisi - Gonan i druge. Kroz 16. stoljeće pogađaju ga mnogobrojni ratovi u kojima sudjeluje Mletačka Republika pa onda epidemije raznih bolesti, prvenstveno kuge, i stanovništvo stalno opada tako da je grad [[1630]]. godine imao svega 30-ak stanovnika. Oporavak počinje [[1667]]. kada je grad naseljen izbjeglicama sa [[Kreta|Krete]].