Bitka na Lijevča polju: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Gramatika
Nema sažetka uređivanja
Redak 17:
 
'''Bitka na Lijevča polju''' je sukob koji se odigravao od [[30. ožujka]] do [[8. travnja]] [[1945.]] između [[Hrvatske oružane snage|Hrvatskih oružanih snaga NDH]] s jedne strane te [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslavenske vojske u otadžbini]] tj. [[Četnici|četnika]] s druge strane; nedaleko [[Banja Luka|Banje Luke]]. Snagama [[NDH]] je zapovjedao general [[Vladimir Metikoš]], a četničkima vojvoda [[Pavle Đurišić]]. Bitka je završena potpunim porazom četnika. Nakon 2. sv. rata četnički emigranti su ju nazivali "drugim Kosovom".
 
Beogradski povjesničar Milan Radanović piše kritično o danas prevladavajućem narativu o bitci na Lijevča polju, kao - kako on iznosi - nastalome u pročetničkim krugovima krajem 20. stoljeća, za potrebe prikazivanja četničkih postrojbi kao znatnog borca i velike opasnosti za NDH, a koju da su prihvatili krugovi hrvatskih nacionalista. Radanović prihvaća da su u tom sukobu bile uključene znatne vojne snage i da su četnici bili posve razbijeni, ali govori: "Dvodnevne borbe na Lijevče polju zbog relativno malih gubitaka i relativno slabog intenziteta borbi, u odnosu na broj angažovanih snaga, ne mogu se okarakterisati kao bitka".<ref>{{Citiranje knjige|title=Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945)|author=Milan Radanović|authorlink=|coauthors=|origdate=2015|date=|chapter=|chapterurl=|editor=Krunoslav Stojaković|url=|format=|edition=|language=srpski|pages=485|publisher=Rosa Luxemburg Stiftung|location=Beograd|others=|quote=|accessdate=26. lipnja 2019.|isbn=|id=}}</ref>
 
== Što je prethodilo bitci ==
Line 69 ⟶ 71:
== Nakon bitke ==
Nakon bitke Đurišić, a s njime i 1.500 njegovih časnika i istaknutijih četnika, su odvedeni u ustaški logor u [[Stara Gradiška|Staroj Gradišci]], gdje suse nekolikovećina danapridružila kasnijesnagama svi pobijeni. Nepoznato je što je bilo sa preostalih 3.500 četnikaNDH, najvjerojatnijestavivši su i oni pobijeni samo na nekom drugom mjestu. 5000 Crnogorca je premješteno pokraj [[Sisak|Siska]] gdje su držani pod nadzorom ustaških vlasti. Ostavljeno im je oružje i stavljeni suse pod zapovjedništvo [[Ante Pavelić|Pavelićevog]] crnogorskog saveznika [[Sekula Drljević|Sekule Drljevića]], kojipod ih je proglasionazivom "''CrnogorskomCrnogorska narodnomnarodna vojskomvojska''".
 
Drljević i njegovi suradnici su odvojili grupu od oko 150 najočitijih pobornika velikosrpske politike, koje su prepustili onoj sudbini kakvu im već namijene ustaše - te se pretpostavlja da su ti bili pobijeni.
 
{{glavni|Crnogorska narodna vojska (1945.)}}.
 
U svibnju su zajedno sa ustašama, domobranima i hrvatskim civilima krenuli na povlačenje prema [[Austrija|Austriji]]. U Sloveniji su se odvojili od vojske NDH a jedna pročetnička grupa je ubila Drljevića. Kod [[Bleiburg]]a su se predali partizanima. Većina je pobijena na "Križnom putu", rijetki preživjeli su završili u komunističkim logorima diljem [[SFRJ|Jugoslavije]].
 
<br />
 
== Milan Radanović: kritika prikazivanja sukoba na Lijevča polju kao bitke ==
Beogradski historičar Milan Radanović u svojoj knjizi "Kazna i zločin: snage kolaboracije u Srbiji" iz 2015. god. ( izdanje ljevičarskog "Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe") osporava narativ o sukobu [[Hrvatske oružane snage|HOS]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] na Ljevča polju kao značajnoj bitci. On ipak konstatira da je bila riječ o većem sukobu, u kojemu su četničke snage razbijene i uglavnom zarobljene: "... insistiranje na tezi o Bici na Lijevče polju ima za cilj da hrani stereotip kod srpskih i hrvatskih nacionalista o nekakvom velikom ratnom sukobu između četnika i ustaša, s obzirom na to da je očigledno da su se te dve formacije od sredine 1942. do kraja rata odnosile sa međusobnom tolerancijom, najčešće izbegavajući oružanu borbu, uz povremene sukobe, ali i uz povremeno borbeno sadejstvo i još češće druge oblike saradnje protiv snaga NOVJ... Domaća istoriografija prihvata brojku od '2.700 ranjenika i bolesnika (najvećim dijelom od tifusa)' iz redova crnogorskih četnika i izbeglica koji su krajem marta 1945, preko Slavonskog Broda, prebačeni u Staru Gradišku, nakon potpisivanja sporazuma u Zagrebu... prema nekim izvorima taj broj je bio, ipak, prilično manji i iznosio je oko 800... koji su po prijemu injekcija i lekarske pomoći upućeni u Slavoniju na oporavak. Ovo ljudstvo je bilo spašeno i, po kazivanju, vodila se o njima prilična nega... Nakon prebacivanja ranjenika i bolesnika u Staru Gradišku, na području Motajice, boravilo je oko 5.000-6.000 četnika pod Đurišićevom komandom... Partizanski izvori navode da su borbe na Lijevče polju, između četnika i ustaša, uz prekide, trajale dva dana, što potvrđuju i memoarski zapisi pripadnika četničke emigracije... U bezizlaznoj situaciji, Đurišić i njegovi oficiri odlučili su da se sa oko 600-700 boraca prebace natrag na desnu obalu Vrbasa, a da ostatak, odnosno većina boraca i izbeglice, prihvate poziv Drljevićevih emisara, odnosno poziv na predaju, i evakuišu se za Staru Gradišku... dnevnom izveštaju Glavnog stožera Ministarstva oružanih snaga NDH ... (14. april 1945), sumiraju se podaci iz izveštaja 7. hrvatske divizije Oružanih snaga NDH o borbama sa crnogorskim četnicima na Lijevče polju. 'Poginuo je 331 četnik, velik broj ih je ranjen, a 9.538 ih se predalo, među kojima i 3.241 izbjeglica. Naši su gubitci mali, svega tri poginula i osam ranjenih, zbog upotrebe topničtva, oklopnih kola i samovoza.' U izveštaju se dalje navodi da se 'skupina od 3.000' preostalih četnika pod Đurišićevom komandom u noći 11-12. aprila prebacila na levu obalu Vrbasa...Navođenje uveličanih protivničkih gubitaka i umanjenih vlastitih gubitaka karakteristično je za izvore ustaške provenijencije tokom celog Drugog svetskog rata...Navedene izvore ustaškog porekla demantuje dnevni izveštaj nemačke Komande kopnene vojske (Vermahta) od 9. aprila 1945, u kom se navodi da se jedinicama potčinjenim toj komandi na području Bosanske Gradiške (reč je o jedinicama iz sastava Oružanih snaga NDH), predalo 5.500 četnika... Nakon nekoliko dana boravka u Staroj Gradiški, Đurišić i njegovi oficiri pokušali su samovoljno da izvedu iz tvrđave vojnike pod njihovom prethodnom komandom, u čemu su ih osujetile ustaše koje su razoružale crnogorske četnike, nakon čega je vojni sud, formiran pod ustaškim patronatom od dojučerašnjih Đurišićevih četnika, sada lojalnih crnogorskom separatističkom lideru Sekuli Drljeviću, odlučio ko je podoban za prihvat u CNV, a ko je nepouzdani element koga treba prepustiti ustaškim egzekutorima. U ovu drugu kategoriju vojni sud je svrstao, prema podacima emeigrantske memoaristike, oko 130-150 crnogorskih četničkih oficira i politički angažovanih ličnosti, na čelu sa Đurišićem, koji su u očima crnogorskih separatista važili za nepouzdane, odnosno za nosioce prosrpske politike."<ref>Milan Radanović, op. cit., str. 485-493</ref>
 
== Literatura ==