Gradski toranj u Rijeci: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Damirux (razgovor | doprinosi)
Damirux (razgovor | doprinosi)
m dodana unutarnja poveznica
Redak 6:
[[Datoteka:Gradski toranj i grb Rijeka 0308.jpg|mini|Ispod grba, dvoglavi je orao s obje glave okrenute na istu stranu, koji stoji na posudi iz koje teče voda u more, s devizom ''IDEFICIENTER'', što znači nepresušivo.]]
[[Datoteka:Detalj s Gradskog tornja Rijeka.jpg|mini|Bista cara [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|Leopolda I.]] i bista [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karla VI.]], koji je grad Rijeku [[18. ožujka]] [[1719.]] godine proglasio slobodnom lukom.]]
Iz ulice Ignazija Henckea ravno se stiže pred Gradski toranj. Nad ulazom u svaki utvrđeni grad bio je satni toranj. Rijeka je do pred kraj 18. stoljeća bila opasana bedemima, unutar kojih se odvijao cjelokupni javni, kulturni i privredni [[grad]]ski život. U Rijeku se ulazilo ispod "Vrata od mora" i "Gornjih vrata", do kojih se dolazilo preko drvenog mosta iznad rova napunjenog vodom. U [[17. stoljeće|17. stoljeću]] toranj je povišen, a na njega je postavljen sat, te se udomaćio naziv ''Satni toranj'', ''Torre d` orologio''. Građani Rijeke zakazivali su sastanke "sotto la torre" ili "pod uriloj". Toranj je također bio ukrašen natpisima, grbovima i bistama [[Habsburg|habsburških]] vladara. Tako je nad ulaznim vratima habsburški dvoglavi orao i natpis iz [[1695.]] godine. Na arhitravu su natpisi, od kojih jedan evocira uspomenu na [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|Leopolda I.]]. On je Rijeci [[6. lipnja]] [[1659.]] godine odobrio grb dvoglavog orla, s obje glave, heraldički neobično okrenute na istu stranu, kako stoji na posudi iz koje teče voda. Ispod grba je deviza ''INDEFICIENTER'' (znači nepresušivo). Taj je grb također na tornju. Drugi natpis evocira uspomenu na dolazak [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karla VI.]] u Rijeku, 1728. godine.
 
Kada je 1750. Rijeku zadesio katastrofalni [[potres]], [[Marija Terezija]] dodijelila je gradu sredstva za obnovu, ali je ujedno odobrila generalni urbanistički plan izgradnje novoga grada (civitas nova), s tim da Stari grad ostane nepromijenjen. Pred gradom je na nasutom terenu izgrađena moderna gradska četvrt. U okviru te obnove gradski je toranj dobio monumentalni portal na čije je krunište riječki kipar Antonio Michelazzi postavio reljefna poprsja careva. Gradsko vijeće kupilo je [[1784.]] kod "najboljeg ljubljanskog urara" satove za sve četiri strane. Satovi su funkcionirali sve do [[1873.]] godine, kada su zamjenjeni satnim mehanizmom koji je pokazivao vrijeme u [[Beč]]u na međunarodnoj izložbi. Taj je [[sat]] i danas u funkciji. Po projektu arhitekta Antuna Gnamba, toranj je oko 1801. obnovljen, dodan mu je tambur i kupola.