[[Datoteka:Martic-order1995.jpg|mini|desno|Zapovijed Milana Martića [[4. kolovoza]] [[1995.]] o evakuaciji srpskog stanovništva iz tzv. [[RSK]]]]
'''Milan Martić''' (Martići pokraj [[Knin]]a, [[18. studenog]] [[1954]].), srpskihrvatski [[ratni zločin|ratni zločinac]], nekadašnji ministar unutarnjih poslova i predsjednik nepriznate tzv. [[Republika Srpska Krajina|Republike Srpske Krajine]].
Bio je jedan od glavnih vođa pobune dijela Srbapravoslavnih Hrvata u Hrvatskoj i antagonista u [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]] te stariji pobunjenički zapovjednik srpskihpravoslavnih hrvatskih snaga u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskoga rata. Kada je [[1990.]], nakon prvih demokratskih izbora na vlast došao [[HDZ]] na čelu s [[Franjo Tuđman|Franjom Tuđmanom]], bio je načelnik [[knin]]ske milicije. Martić postaje zapovjednikom svim policijskim postajama koje su otkazale poslušnost hrvatskoj vlasti. U ljeto iste godine tadašnja vlada RH je donijela zapovijed o razoružanju rezervnog sastava milicije na tlu [[Hrvatska|Hrvatske]]. Kninska milicija na čelu s Martićem oglušila se na taj poziv, odmetnula od Vlade RH i u suradnji s tadašnjim načelnikom općine Knin i Zajednice općina Sjeverne Dalmacije i Like [[Milan Babić|Milanom Babićem]] proglasila ratno stanje i postavila barikade na svim cestama oko [[Knin|Knina]], koje su čuvali pobunjenički ekstremisti koje je sama milicija naoružala, te su tako ta područja postala izvan dosega legitimne novoizabrane hrvatske vlasti. Taj je događaj poznat kao [[Balvan-revolucija|Balvan revolucija]] i zbio se [[17. kolovoza]] [[1990.]] Nakon otkazivanja poslušnosti Vladi RH, skupa sa svojim pristašama formirao je kninsku miliciju koja je naoružavala srpske pobunjenike, sudjelovala u terorističkim napadima na hrvatske redarstvenike (posebno na [[Krvavi Uskrs|Uskrs 1991.]]) i koja je postala temelj za osnivanje [[Srpska vojska Krajine|Srpske vojske Krajine]]. Također surađuje i s [[Ratko Mladić|Ratkom Mladićem]], kasnijim zapovjednikom vojske bosanskih Srba, koji je u to vrijeme bio na čelu garnizona bivše JNA u Kninu. Nakon [[Operacija Bljesak|oslobađanja zapadne Slavonije]] za odmazdu naredio je [[raketiranje Zagreba]], u kojem je poginulo 7 civila, i time se osobno pohvalio pred kamerama Radiotelevizije Srbije što je kasnije poslužilo kao glavni dokaz tužiteljstva za [[ratni zločin]]. Osim [[Zagreb]]a, odgovoran je i za raketiranje [[Karlovac|Karlovca]] i [[Jastrebarsko]]g.
Nakon [[Operacija Oluja|vojno-redarstvene operacije Oluje]], u kojoj su hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja pod nadzorom pobunjenih Srba, pobjegao je iz Hrvatske i većinu se vremena od ruke pravde skrivao u dijelu [[BiH]] koji su držali Srbi ([[Republika Srpska|Republici Srpskoj]]).
