Momčilo Đujić: razlika između inačica

'''Momčilo Đujić''' ([[Kovačić (Knin)|Kovačić]] kraj [[Knin]]a, [[27. veljače]] [[1907.]] - [[Chicago]], [[11. rujna]] [[1999.]]), bio je hrvatski [[Četnici|četnički]] [[vojvoda]]. Nekažnjeni [[Ratni zločin|ratni zločinac]]<ref name="proleksis enciklopedija">[http://proleksis.lzmk.hr/5253/ Proleksis enciklopedija: četnici]:{{citat2|Ratni zločinac pop Momčilo Đujić proglasio je četničkim “vojvodom” Vojislava Šešelja, koji čitavo ratno i poratno vrijeme djeluje u Beogradu kao član srpskog parlamenta. }}, preuzeto 8. travnja 2012.</ref> iz [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]].<ref name="Cohen">[[Philip J. Cohen]], ''Drugi svjetski rat i suvremeni četnici. Njihov povijesno-politički kontinuitet i posljedice po stabilnost na Balkanu'', Ceres, Zagreb, 1997., ISBN 953-6108-44-5 str. 11.</ref>

Nakon proglašenja [[NDH]] sa skupinom hrvatskih četnika razoružao je žandarmerijsku stanicu u [[Strmica|Strmici]]. Potkraj svibnja [[1941.]] pred prijetnjom uhićenja bježi u [[Kistanje]] te sve do rujna [[1943.]] godine djeluje pod pokroviteljstvom te surađuje s talijanskim okupacijskim i vojnim vlastima,<ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/114_1.pdf Dr. Branko Latas: Dokumenti o saradnji četnika sa Osovinom: Dokumenti četničkog porekla], str. 138.-142., preuzeto 7. travnja 2012.</ref> potom zaštitnika traži u [[Nijemci|Nijemcima]].<ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/23_10_12.htm Ilija T. Radaković: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995]: ''Dok je Đujić nastojao da saradnju s ustašama prikrije, koliko god je to bilo moguće, dotle saradnju s Talijanima, a od septembra 1943. i s Nijemcima, nije krio. O tome sam svjedoči, na primjer, u pismu novoimenovanom talijanskom komandantu u Kninu uoči kapitulacije Italije: “Od jula 1941. rame uz rame sa italijanskom vojskom borim se protiv zajedničkog neprijatelja - komunista u oblasti Dinare...” (AVII, 160, 14/2).'', preuzeto 8. travnja 2012.</ref> U ljeto [[1941.]] godine stavlja se na čelo hrvatskog [[četnici|četničkog]] odreda, od rujna [[1941.]] godine zapovjednik je [[Petar Mrkonjić (četnički puk)|puka "Petar Mrkonjić"]], a početkom [[1942.]] sudjeluje u osnivanju [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]], kojoj je vođa, premda stvarni zapovjednik postaje tek [[1943.]] godine. U ime Štaba divizije [[15. veljače]] [[1942.]] godine upućuje hrvatskom pravoslavnomsrpskom stanovništvu proglas kojim poziva na oružani ustanak protiv ustaškog režima i NDH. S Dinarskom divizijom sudjelovao je u nizu akcija protiv [[Partizani u Hrvatskoj|partizana]]. Pod njegovim su zapovjedništvom hrvatski četnici počinili mnoge zločine nad hrvatskim stanovništvom. Krajem [[1942.]] i početkom [[1943.]] godine Đujić je sa svojim četnicima počinio pokolje po selima [[Gata]], [[Tugare]], [[Cista]], [[Gornji Dolac]], [[Zvečanje]], [[Dugopolje]], [[Štikovo]], [[Maovice]], [[Otavice]], [[Vinalić]], [[Kijevo]] i [[Garjak]].<ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/23_10_12.htm Ilija T. Radaković: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995]: ''Naročitom surovošću je krajem 1942. i početkom 1943. Đujić krenuo u pokolje po selima Gata, Tugare, Čista, Gornji Dolac, Zvečanje, Dugopolje, Štikovo, Maovice, Utavice, Vinalić, Kijevo i Gorjak, gdje je ubijeno “230 stanovnika, pretežno dece, staraca i žena, tako da su im vadili oči, probadali ih mnogostruko nožem, a neke žive bacali u vatru zapaljenih kuća” (AVII, 8, 3/143; 201, 11/16; 230, 29/7-1; 201, 11/10-18; 271, 24/2-25; 138, 6/15-1 itd.).'', preuzeto 8. travnja 2012.</ref> U selu Kosovu kod Knina formirao je i [[sabirni logor]], koji su nazivali "malim Jasenovcem" (nazivan je i "srpskim Jasenovcem"<ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/23_10_12.htm Ilija T. Radaković: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995]: ''Iz talijanskih dokumenata se vidi da su Đujić i njegovi četnici, pored ratnih operacija, zajedno s Talijanima izveli 57 “akcija čišćenja sela”, u kojima je ubijeno 159 osoba, a zarobljeno i mučeno uglavnom u “srpskom Jasenovcu” - Kosovu kod Knina, “948 ljudi, žena i maloljetnika”.'', preuzeto 8. travnja 2012.</ref> a narod Kninske krajine prozvao ga je i "drugim Jasenovcem"<ref name="Zvonimir Despot">[[Zvonimir Despot]], [https://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/cetnicki-zlocini-u-hrvatskoj-u-drugom-svjetskom-ratu-1941-1945-996 ''Četnički zločini u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu (1941.-1945.)''], vecernji.hr, 20. ožujka 2012., preuzeto 6. travnja 2012.</ref><ref>[http://www.znaci.net/00001/41_14.htm Fikreta Jelić Butić: Četnici u Hrvatskoj 1941-1945: Pojačani četnički teror], preuzeto 6. travnja 2012.</ref>) a čije su žrtve najviše bili [[Srbi]] [[Antifašizam|antifašisti]].<ref name="Vjesnik">Marijan Lipovac, [http://web.archive.org/web/20120322133739/http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=6FA2C278-AFF0-4066-A982-2F82B64B7765 ''Rehabilitacija Draže Mihailovića''], ''[[Vjesnik]]'', 21. ožujka 2012., (na archive.org 22. ožujka 2012.), preuzeto 6. travnja 2012.</ref>