Wikipedija

Nikola Šubić Zrinski: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m uklonjena promjena suradnika 93.142.175.234 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Rovoobob
Oznaka: brzo uklanjanje
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{dz|[[Nikola Šubić Zrinski (opera)]]|operu}}
[[Datoteka:Barabas-zrinyi.jpg|desno|150px|mini|Miklós Barabás (1842): Nikola Šubić Zrinski]]
 
'''Grof Nikola IV. Zrinski''' (na [[Mađarski jezik|mađarskom]]: ''Zrínyi Miklós'') ([[Zrin (utvrda)|Zrin]], oko [[1508.]] - [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)|Siget]], [[7. rujna]] [[1566.]]), bio je hrvatski državnik i vojskovođa, jedan od najslavnijih velikana [[Hrvatska|hrvatske]] i [[povijest Mađarske|mađarske]] [[Povijest Hrvatske|povijesti]], član velikaške obitelji [[Knezovi Zrinski|Zrinski]] .
 
== Život ==
Line 7 ⟶ 8:
Nikola Šubić Zrinski, prema nekim povjesničarima Nikola Zrinski - Sigetski, Nikola Zrinski stariji ili pak Nikola (IV.) Zrinski (jer je u rodoslovlju obitelji [[knezovi Zrinski|Zrinski]] četvrti po redu s tim imenom), bio je sin [[Nikola III. Zrinski|Nikole (III.) Zrinskog]] i krbavske kneginje [[Jelena Karlović Krbavska|Jelene Karlović]], sestre (kasnijeg) hrvatskog bana [[Ivan Karlović|Ivana Karlovića]] .
 
Nikola je ratovao protiv [[Otomansko Carstvo|Turaka]] još od svoje rane mladosti i prošao kroz mnogobrojne okršaje. Kao vješt vojnik istaknuo se već u svojoj 21. godini u obrani [[Beč|Beča]] [[1529.]] godine, [[car]] [[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo V.]] nagradio ga je tada konjem i zlatom. Osobito se proslavio [[1542.]] godine kad je s 400 [[Hrvati|Hrvata]] spasio [[Budimpešta|Peštu]] od sigurne propasti. Građani i suvremenici su naveliko slavili njegovo [[junaštvo]], govoreći da ga je sam [[Bog]] poslao. Zbog njegovog junaštva i Jurišićeve potpore, car i [[kralj]] [[Ferdinand I., gacar jeSvetog Rimskog Carstva|Ferdinand I.]], [[24. prosinca]] 1542. godine, izabrao ga je za hrvatskog [[ban]]a.
 
Dana [[17. lipnja]] [[1543.]] godine oženiovjenčao se je s [[Katarina Frankopan|Katarinom Frankopan]], sestrom kneza Stjepana Frankopana Ozaljskog. U tom braku rodilo im se mnogo djece, od kojih je najpoznatiji [[Juraj (IV.) Zrinski]]. Među Nikolinim potomcima najznačajniji su njegov unuk [[Juraj (V.) Zrinski]], te praunuci [[Nikola Zrinski|Nikola]] i [[Petar Zrinski|Petar]]. Njegova kćer Katarina Zrinska je bila prva supruga ugarskog palatina Györgya Thurzó (1567.-1616.).<ref name="Peter Sedlák">[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=41224 Peter Sedlák: JAKUŠIĆIJakušići - PLEMIĆIplemići SLAVONSKOGslavonskog PORIJEKLAporijekla Uu POVIJESTIpovijesti SLOVAČKESlovačke],{{citat|Godine 1607. oženio se Andrija groficom Juditom Thurzo (1585.-1637.), kćeri palatina Jurja Thurza i njegove prve žene Katarine Zrinski.}}Scrinia Slavonica : Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, Volsv. 7, Nobr. 1, 2007., str. 92.</ref>
KraljCar i kralj je Nikoli, za njegove vojne zasluge, darovao [[Međimurje]], s utvrđenim gradom [[Čakovec|Čakovcem]], koje se od [[1546.]] godine nalazi u posjedu porodiceobitelji Zrinski, sve do njihova izumiranja (krajem 17. i početkom 18. stoljeća).
 
Za vrijeme svoga banovanja, Zrinski je spasio "ostatke ostataka" ([[Latinski jezik|lat.]] "reliquiae reliquiarum")<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=52389 reliquiae reliquiarum], enciklopedija.hr, pristupljeno 4. srpnja 2019.</ref> hrvatskog kraljevstva od sigurne propasti. Uspješno je ratovao i dobio velik broj bitaka. Godine [[1556.]]. Zrinski se odrekao banske časti, te je savjetovao kralju [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinandu I.]] daneka postavi [[Petar Erdődy|Petra Erdődya]] za novog bana. Kralj je teška srca ispunio zahtjev Zrinskog, ali mu je ipak udovoljio i otpustio ga je u najvećoj milosti imenujući ga pritom meštrom kraljevskih tavernika (rizničara).
 
== Junačka obrana Sigeta ==
{{glavni|Bitka kod Sigeta}}
[[Datoteka:Park of Hungarian Turkish Friendship Szigetvár 2.jpg|mini|desno|250px|Spomenik Nikoli Šubiću Zrinskom i Sulejmanu I u blizini Sigeta]]
Godine [[1566.]] [[sultan]] [[Sulejman I.]] kreće s više od 100.000 vojnika i 300 topova na šesti vojni pohod s ciljem da osvoji [[Beč]] i potom čitavu Europu. Tako Sulejman I. dolazi do grada [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)|Sigeta]] da sredi "stare račune" sa sigetskim kapetanom. Zrinski (tadašnji gospodar Međimurja i zapovjednik Mađarske južno od Dunava) je dobro opskrbio grad, te je prije velike i sudbonosne bitke tražio od svojih 2500 ratnika, koji su velikim dijelom bili Hrvati, da mu obećaju poslušnost i vjernost do smrti. Prije toga sam je prisegnuo ovim riječima: "Ja, Nikola knez Zrinski, obećavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu veličanstvu, našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama [[vitez (vojnik)|vitezovima]] da vas nikada neću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!"▼
 
▲Godine [[1566.]] [[sultan]] [[Sulejman I.]] kreće s više od 100.000 vojnika i 300 topova na šesti vojni pohod s ciljem da osvojiosvajanja [[Beč]]a i potom čitavučitave EuropuEurope. Tako Sulejman I. dolazi do grada [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)|Sigeta]] da sredisrediti "stare račune" sa sigetskim kapetanom. Zrinski (tadašnji gospodar Međimurja i zapovjednik Mađarske južno od Dunava) je dobro opskrbio grad, te je prije velike i sudbonosne bitke tražio od svojih 25002.500 ratnika, koji su velikim dijelom bili Hrvati, da mu obećaju poslušnost i vjernost do smrti. Prije toga sam je prisegnuo ovim riječima: ''"Ja, Nikola knez Zrinski, obećavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu veličanstvu, našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama [[vitez (vojnik)|vitezovima]] da vas nikada neću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!"''.<ref>[http://www.nsk.hr/u-spomen-na-hrvatskog-leonidu/ U spomen na hrvatskog Leonidu], [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu]], nsk.hr, 7. rujna 2012., pristupljeno 4. srpnja 2019.</ref>
Opsada je počela [[5. kolovoza]] i trajala je punih mjesec dana. Kako se sigetska posada junački branila i pritom nanosila teške gubitke turskoj vojsci, [[veliki vezir]] [[Mehmed-paša Sokolović|Sokolović]] poslao je Zrinskom strjelicu s pismom u kojem mu je obećao da će mu darovati čitavu Hrvatsku ako mu preda [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)|Siget]]. Malo poslije Sulejman šalje dokaz Zrinskome da su mu zarobili najstarijeg sina Jurja u [[Međimurje|Međimurju]], te traži da mu preda grad ukoliko ga želi živa, a potom su poslali više pisama na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku, u kojima su pozivali branitelje da uludo ne gube glave, nego neka se predaju pa će ih sultan još i nagraditi. Iako su znali da ne postoje nikakvi izgledi da im pristigne pomoć, Zrinski i branitelji se nisu ni jednog trenutka pokolebali nego su ostali vjerni svojoj prisezi.▼
 
▲Opsada je počela [[5. kolovoza]] i trajala je punih mjesec dana. Kako se sigetska posada junački branila i pritom nanosila teške gubitke turskoj vojsci, [[veliki vezir]] [[Mehmed-paša Sokolović|Sokolović]] poslao je Zrinskom strjelicu s pismom u kojem mu je obećao da će mu darovati čitavu Hrvatsku ako mu preda [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)|Siget]]. Malo poslije Sulejman šalje dokaz Zrinskome da su mu zarobili najstarijeg sina Jurja u [[Međimurje|Međimurju]], te traži da mu preda grad ukoliko ga želi živa, a potom su poslali više pisama na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku, u kojima su pozivali branitelje da uludo ne gube glave, nego neka se predaju pa će ih sultan još i nagraditi. Iako su znali dakako ne postoje nikakvi izgledi da im pristigne pomoć, Zrinski i branitelji se nisu ni jednog trenutka pokolebali nego su ostali vjerni svojoj prisezi.
Tako su od jutra do mraka branitelji i dalje nastavili uspješno odbijati mnogobrojne juriše, nanoseći teške gubitke turskoj vojsci. Sultan Sulejman I. je iznenada umro 4. rujna, ali veliki [[vezir]] Mehmed-paša Sokolović vješto je zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral. Nakon što su [[7. rujna]] vatrenim strijelama i loptama zapalili grad, Turci su očekivali predaju, ali Zrinski i preživjeli junaci provalili su iz grada, te su junački poginuli, skupo prodajući svoje živote. Nakon što je Juraj Horvat topom napravio prolaz kroz tursku skupinu kod pokretnog [[most]]a, Nikola Zrinski krenuo je u proboj iz utvrde. Najprije je pucao iz samokresa, a zatim Turke nastavio sjeći [[sablja|sabljom]]. U neravnopravnoj bitci, Turci su Zrinskog triput pogodili iz [[arkebuza]], dvaput u tijelo i jednom u glavu. Kada je pao s [[konj]]a, okružili su ga njegovi vitezovi kako bi ga obranili. Među ostalima, poginuli su plemići [[Vuk Papratović]], [[Nikola Kobač]], [[Petar Patačić]], [[Lovro Juranić]] i [[Đorđe Pozojević]]{{ni}}.▼
 
▲Tako su od jutra do mraka branitelji i dalje nastavili uspješno odbijati mnogobrojne juriše, nanoseći teške gubitke turskoj vojsci. Sultan Sulejman I. je iznenada umro [[4. rujna]], ali veliki [[vezir]] Mehmed-paša Sokolović vješto je zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral. Nakon što su [[7. rujna]] vatrenim strijelama i loptama zapalili grad, Turci su očekivali predaju, ali Zrinski i preživjeli junaci provalili su iz grada, te su junački poginuli, skupo prodajući svoje živote. Nakon što je Juraj Horvat topom napravio prolaz kroz tursku skupinu kod pokretnog [[most]]a, Nikola Zrinski krenuo je u proboj iz utvrde. Najprije je pucao iz samokresa, a zatim Turke nastavio sjeći [[sablja|sabljom]]. U neravnopravnoj bitci, Turci su Zrinskog triput pogodili iz [[arkebuza]], dvaput u tijelo i jednom u glavu. Kada je pao s [[konj]]a, okružili su ga njegovi vitezovi kako bi ga obranili. Među ostalima, poginuli su plemići [[Vuk Papratović]], [[Nikola Kobač]], [[Petar Patačić]], [[Lovro Juranić]] i [[Đorđe Pozojević]]{{ni}}.
 
[[Datoteka:Zrinjevac.j1.jpg|desno|mini|Pogled na Zrinjevac]]
 
Mrtvom Nikoli Zrinskom janjičarski je zapovjednik dao odsjeći glavu. Tijelo je pokopao Mustafa Vilić iz Banje Luke, nekadašnji Nikolin zarobljenik. Glavu hrvatskog bana, jednog od najvećih europskih junaka onoga vremena, vezir [[Mehmed-paša Sokolović]] poslao je svom bratiću budimskom paši Mustafi. Ovaj ju je, pak, kao opomenu poslao carskom [[general]]u Egonu od Salma. U tabor carske vojske kod grada [[Jura (Mađarska)|Jura]] (Győr) glava Nikole Zrinskog dopremljena je [[14. rujna]]. Nikolinu su glavu [[18. rujna]] preuzeli njegov sin [[Juraj (IV.) Zrinski]], zet Baltazar [[Batthyány]] i svak [[Franjo Tahy]]. Donijeli su je u [[Čakovec]], a pokopana je u obiteljskoj grobnici Zrinskih u kompleksu pavlinskog samostana u Svetoj Jeleni, lokalitetu nedaleko Čakovca, uz grob Nikoline prve supruge Katarine Frankopanske.
 
== Svjetska slava ==
 
Junačko djelo Nikole Zrinskog, ili kneza Mikule, kako su ga još zvali, izazvalo je divljenje čitave tadašnje [[Europa|Europe]], koja ga je nazvala novim [[Leonida|Leonidom]]. Znameniti francuski kardinal [[Richelieu]], ministar na dvoru kralja Luja XIII, napisao je ovo: ''"Čudo je trebalo da Habsburško Carstvo preživi. I to čudo dogodilo se u Sigetu."''<ref name="Branimir Bunjac">[[Branimir Bunjac]], [http://www.zupa-svetijurajnabregu.com/index.php?option=com_content&view=article&id=648:nikola-ubi-zrnijski-osoba-i-djelo&catid=27:nikola-zrinski-sigetski&Itemid=58 ''Nikola Šubić Zrinski – osoba i djelo''], zupa-svetijurajnabregu.com, 31. prosinca 2015., pristupljeno 4. srpnja 2019.</ref> Četvorica preživjelih sigetskih branitelja su kasnije otkupljeni, a među njima su bili nećak Zrinskog [[Gašpar Alapić]], te komornik [[Franjo Črnko]], koji je kasnije na hrvatskom ([[Kajkavski književni jezik|kajkavskom]] [[Ikavski govor|ikavicom]] i [[Glagoljica|glagoljicom]]), njemačkom i latinskom jeziku vjerno i potanko opisao sigetsku katastrofu. Kako su iscrpljeni Turci izgubili više od 30 .000 vojnika, nije im bilo druge nego da odustanuodustati od invazije na Beč i Europu.
 
[[Nikola VII. Zrinski|Nikola Zrinski ml.]] (1620.-1664.), praunuk sigetskog junaka, hrvatski državnik i pisac, opisao je u svom epskom djelu pod naslovom "''Opsada Sigeta"'' herojsku smrt svog pradjeda godine 1566. godine, koja je ušla u sve povijesne anale 16. stoljeća. Spomenuta poema pisana je na mađarskom jeziku. Iako ju je pisao Hrvat, smatra se jednom od najvećih dostignuća rane mađarske književnosti.
 
U svojem kapitalnom djelu ''Razgovor ugodni naroda slovinskoga'', koji je prekoviše od dvjesto godina bio posve nezaobilazni dio popularne kulture koji se čitao (pjevao) u praktično svakom hrvatskom domu, [[Andrija Kačić Miošić]] posvećuje Nikoli Šubiću Zrinskom ''Pismu od bana Zrinovića i cara Sulemana trećega''<ref>http://hr.wikisource.org/wiki/Razgovor_ugodni_naroda_slovinskoga Wikisource: Razgovor ugodni naroda slovinskog</ref>.
 
Iz toga vremena postoji jedna izrekaizrjeka koja se često pripisuje samom Zrinskom koji je znao da pomoći neće biti i da im nema druge nego držati Siget koliko mogu. Kada su Zrinskog pitali o kraljevskom pojačanju i hoće li uspjeti odbiti Turke, Zrinski je odgovorio: ''"Bog je visoko, a kralj daleko."''<ref>[http://www.nsk.hr/bog-je-visoko-a-kralj-daleko-uz-obljetnicu-junacke-smrti-nikole-zrinskog-sigetskog/ „Bog je visoko, a kralj daleko“ – uz obljetnicu junačke smrti Nikole Zrinskog Sigetskog], Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, nsk.hr, 7. rujna 2011., pristupljeno 4. srpnja 2019.</ref>.
 
[[Datoteka:Nikola Zrinski Sigetski ČK.jpg|mini|Spomenik u Čakovcu]]
 
Nikola Šubić Zrinski, "stup i štit hrvatski, grada sigetskog glavar i prvi strah turski vijeka svog" danas se slavi kao najveći hrvatski vojni junak, a danas ga osim nas Hrvata i [[Mađarska|Mađari]] smatraju svojim nacionalnim junakom. Među brojnim djelima i mjestima koja su posvećena Zrinskom, posebno se ističu opera [[Nikola Šubić Zrinski (opera)|"Nikola Šubić Zrinski"]] i trg [[Zrinjevac]] u [[Zagreb]]u.
 
Povodom '''500. obljetnice rođenja''' ovog, kako su ga nazvali, "hrvatskog Leonide", u Čakovcu je podignut spomenik Nikoli Zrinskom, nenadmašnom sigetskom junaku. Brončani kip, visok oko 3 metra, postavljen u perivoju uz velebni dvorac Zrinskih, svečano je, u nazočnosti mnogih visokih uzvanika, dana [[6. prosinca]] [[2008.]] godine otkrio predsjednik Hrvatskog[[Hrvatski sabor|Hrvatskoga sabora]] [[Luka Bebić]].<ref name="Branimir Bunjac"/>
 
== Zanimljivosti ==▼
 
Nikola Zrinski cijenjen je i poštovan i u dalekom [[Japan|Japanu]] prije svega zbog svoje časne i "[[samuraj|samurajske"]] smrti. U počast tom činu, japanski muški zborovi nerijetko izvode ariju iz opere "Nikola Šubić-Zrinski" koju su naučili 1919. nakon što su se hrvatski mornari (tada služeći u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]] mornarici) povlačili iz [[Sibir]]a prema domovini, no brod im se nasukao pokraj Shimonoseki, jugozapadno od Honshua u Japanu. Tijekom popravka broda, mornari su bili nastanjeni u [[Kobe]]u, nedaleko od Osake, otprilike dva mjeseca, gdje su naučili lokalno stanovništvo pjesmu "U boj, u boj!" ▼
 
26. veljače 2006. u dvorani Kokugian u [[Tokyo|Tokiju]], japanski muški zbor od 1000 ljudi, vođen maestrom Katsuaki Kozaijem pjevao je "U BOJ", što je bio rekord takve vrste zborovskog pjevanja. Ovaj koncert posjetilo je 10.000 ljudi, a pokrovitelj koncerta, između ostalih, bilo je i hrvatsko veleposlanstvo u Japanu.▼
 
Nikola Šubić Zrinski se u svom životu služio i [[glagoljica|glagoljicom]].▼
[[Datoteka:Sablja Nikole Šubića Zrinskog.jpg|mini|Sablja N. Š. Zrinskog na izložbi u [[Muzej Međimurja Čakovec|Muzeju Međimurja u Čakovcu]] prigodom 450. obljetnice Sigetske bitke]]▼
Tijekom [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u BiH]], dvije brigade [[HVO]]-a nosile su ime Zrinski, [[Brigada "Nikola Šubić Zrinski"]] iz [[Busovača|Busovače]] i [[115. brigada HVO "Zrinski"|115. brigada "Zrinski"]] iz [[Tuzla|Tuzle]].▼
 
Odlukom [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] 2016. godina je proglašena Godinom Nikole Šubića Zrinskog.<ref>[http://info.hazu.hr/upload/Image/2016/19-21_10_U-HAZU-svecanosti-obiljezavanja-450-obljetnice-SIGETSKE-BITKE_-program.pdf info.hazu.hr], str. 6. pristupljeno 25. listopada 2016.</ref> Ovoj odluci prethodila je rasprava nadležnog saborskog odbora, u kojoj je rečeno: "''Mađari ga slave deset puta više od nas - zamjerio je Ilčić, a HDZ-ov Miroslav Tuđman uz osmjeh je dodao kako je razlog tome vjerojatno to što ga oni smatraju svojim.''"<ref>[http://www.vecernji.hr/hrvatska/odbor-za-kulturu-pokrenuo-proceduru-proglasenja-2016-godinom-nikole-subica-zrinskog-1062696 www.vecernji.hr], Tea Romić, "Odbor za kulturu pokrenuo proceduru proglašenja 2016. godinom Nikole Šubića Zrinskog", objavljeno 23. veljače 2016., pristupljeno 25. listopada 2016.</ref> Ovo pripisivanje svjedoče i muzikolozi: "''Poput Nikole Šubića Zrinskoga, ti su plemići (Petar Zrinski i Fran Krsto Frankapan) u Mađarskoj bili (jesu) tretirani kao Mađari, a u Hrvatskoj kao Hrvati.''"<ref>Rozina Palić-Jelavić, "Ideologemi u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca", KROATOLOGIJA 3, 2012., str. 55</ref>▼
 
== Napomena ==
Plemićka loza Šubići su rod, pleme, gens na latinskom. Šubići su u svojoj povijesti imali više predikata: Bribir, Zrin, Čakovec. Nikola Šubić Zrinski ne postoji kao povijesna osoba. Postoji samo Nikola Zrinski, eventualno s pridjevom Sigetski. Naime, nakon što je Jurju Zrinskom (sinu Mladena II. Šubića) oduzeto dotadašnje obiteljsko središte Ostrovica, Šubići se sele u Zrin (1347.) i pritom odbacuju staro prezime i uzimaju novo, prema novom sjedištu - Zrinski. Od tog vremena, tj. sredine 14. stoljeća, potomci Jurja Zrinskog se nikad ne nazivaju Šubićima, iako su potomci loze Šubića.
Nikola Šubić Zrinski ne postoji kao povijesna osoba. Postoji samo Nikola Zrinski, eventualno s pridjevom Sigetski. Naime, nakon što je Jurju Zrinskom (sinu Mladena II. Šubića) oduzeto dotadašnje obiteljsko središte Ostrovica, Šubići se sele u Zrin (1347.) i pritom odbacuju staro prezime i uzimaju novo, prema novom sjedištu - Zrinski. Od tog vremena, tj. sredine 14. stoljeća, potomci Jurja Zrinskog se nikad ne nazivaju Šubićima, iako su potomci loze Šubića.
 
== Potomci==
Line 64 ⟶ 54:
===Popis potomaka===
{{izdvoji}}
ban Nikola V. Šubić Zrinski ~ grofica Katarina Frankopan (?-1561.)<ref>[http://genealogy.euweb.cz/hung/zrinyi.html#KM5 Genealogy.euweb: Zrínyi family]</ref> (lista nije iscrpna)
* A1. grof Ivan Zrinski (*14.9.1545.-1545.)
* A2. grofica Jelena Zrinski (*11.2.1546.-1585.) ~ 1 brak: 7.1.1560 Kristóf Országh de Guth (*1520.-19.10.1567); ~ 2 brak: 7.2.1569 István Balassa de Gyarmat (+1584)
Line 74 ⟶ 64:
#* B2. Margareta (*1569/70.)
* A3. grofica Katarina Zrinski (30.4.1548.-[[Bytča]] 26.4.1561.) ~ 1. brak: 21.6.1543. Ferenc Thurzó de Bethlenfalva, župan Orava (1512.-12.3.1576.); ~ 2. brak 24.6.1576 barun Emerik Forgách de Ghymes et Gács
#* B1. [[palatin]] Juraj V. Thurzo de Bethlenfalva<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show name=clanak&id_clanak_jezik=41224 "Peter Sedlák: JAKUŠIĆI - PLEMIĆI SLAVONSKOG PORIJEKLA U POVIJESTI SLOVAČKE],{{citat|Godine 1607. oženio se Andrija groficom Juditom Thurzo (1585.-1637.), kćeri palatina Jurja Thurza i njegove prve žene Katarine Zrinski.}}Scrinia Slavonica : Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, Vol. 7 No. 1, 2007. str. 92.<"/ref> (2.9.1567.-24.12.1616.) ~ 1. brak Sofija Forgách de Ghymes et Gács (1568.-1590); ~ 2. brak Elizabeta Czobor de Czoborszentmihály (?-28.2.1626)
##* C1. Barbara Thurzó de Bethlenfalva ~ 1. brak: 30.9.1612 grof Kristóf Erdődy de Monyorókerék et Monoszló (+1620); 2. brak: grof [[Ivan III. Drašković| Ivan III. Draskovich de Trakostjan]], [[Palatin|ugarski palatin]], [[ban|hrvatski ban]] (*1603 +8.11.1648)
###* D1. grof Juraj Erdődy (magister tavernicorum), veliki župan varaždinski (*1614.-26.5.1663) ~ 15.1.1638 grofica Elizabeta Batthyány de Németújvár (*1619.-Sopron 4.7.1674.)
Line 145 ⟶ 135:
###* D8. grofica Katarina Drašković de Trakostyan, redovnica
###* D9. grofica Julia Drašković de Trakostyan ~ grof [[Nikola III. Erdödy|Nikola III. Erdődy]] de Monyorókerék et Monoszló (*1630/40.-1693.), hrvatski ban
##* C2. grofica Judita Thurzo de Bethlenfalva,<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show name=clanak&id_clanak_jezik=41224 "Peter Sedlák: JAKUŠIĆI - PLEMIĆI SLAVONSKOG PORIJEKLA U POVIJESTI SLOVAČKE],{{citat|Godine 1607. oženio se Andrija groficom Juditom Thurzo (1585.-1637.), kćeri palatina Jurja Thurza i njegove prve žene Katarine Zrinski.}}Scrinia Slavonica : Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, Vol. 7 No. 1, 2007. str. 92.<"/ref> (*1585.-1637.) ~ 1607, barun Andrija Jakusith de [[Vrbova|Orbova]]<ref>[http://resolver.sub.uni-goettingen.de/purl?PPN828669279 Bojničić, Ivan:Der Adel von Kroatien und Slavonien],{{citat|Jakusith de Orbova (Jakušić) Mit Franz Jakušić (1560. Unterkapitan d. Veste Raab) nach Ungarn eingewandertes, aus Orbova (Vrbova) im Požeganer Ctte zu Kroatien stammendes Geschlecht. Freiherrendstand v. Kon. Rudolf II. d. d. Prag 28. Juni 1606. fur Andreas Jakusich de Orbova. Dieses angesehene kroat. Adelsgeschlocht ist am 26. November 1692. mit Emerich Frhr. Jakusich im Mannesstamme erloschen.}} J. Siebmacher's grosses und allgemeines Wappenbuch: Der Adel von Kroatien und Slavonien, str. 75., 1899. Bauer & Raspe.</ref> (*1584.-26.10.1623.)
###* D1. barun Juraj Jakusith de Obova (?-1647.), [[Vesprimska nadbiskupija|biskup veszprémski]] i [[Egerska nadbiskupija|egerski]]
###* D2. barun Emerik Jakusith de Obova stariji (nakon 1654.) ~ Rozália Pethe de Hetes (vidi D. 1. pod A. 2.)
Line 155 ⟶ 145:
#######* H1. grof Ignác József Anton Franz Xaver Koháry de Csábrág (Szentantal 2.12.1726.- Beč 10.10.1777.) ~ 1761. grofica Maria Gabriella Cavriani di Imena (Beč 25.4.1736.- Pešta 29.7.1803)
########* I1. knez Ferenc József Koháry de Csábrág (Oroszvár 2.12.1726.- Beč 10.10.1777.) ~ 1792. grofica Maria Antonia von Waldstein zu Wartenberg (*29.3.1771.-17.1.1854)
#########* J1. kneginja Antonia Koháry de Csábrág <ref name="Almanach de Gotha 1852.">[https://archive.org/details/almanachdegotha00unse_47/page/n137 Almanach de Gotha 1852.],{{citat|D. Marie Antoinette-Gabrielle, nee 2 juillet 1797, fille de feu Francois-Joseph prince de Kohary; mariee 2.janv. 1816. Sees enfants : 1) Pr. Ferdinand-Auguste-Francois-Antoine, ne 29 oct. 1816. roi de Portugal et des Algarves; mar. par. procur. 1. janv. et en person 9 avril 1836 a Donna Marie-II-da-Gloria, nee 4 avril 1819, reine de Portugal et des Algarves; v. Portugal}} Almanach de Gotha 1852., str. 62.-63.</ref><ref>[http://www.literature.at/viewer.alo?objid=11815&page=282&scale=3.33&viewmode=fullscreen Constantin von Wurzbach: Koháry, Maria Antonia Gabriele. U: Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich.],{{citat|7. Maria Antonia Gabriele (geb. 2. Juli 1797 nach dem Hofkalender, nach Schönfeld geb. 1793, gest. zu Wien 25. September 1862), einzige Tochter des Fürsten Franz Joseph K. aus dessen Ehe mit Maria Antonia Gräfin von Waldstein-Wartenberg. Die Prinzessin Maria Antonia Gabriele war (seit 2. Jänner 1816) mit dem Prinzen Ferdinand Georg August von Sachsen-Coburg (geb. 28. März 1785 und gest. 27. August 1851) vermält und trat dadurch mit mehreren erlauchten Fürstenhöfen, als mit jenen von Großbritannien, Belgien, Sachsen, Hannover u. s. w. in verwandtschaftliche Verbindung und wurde selbst die Stammmutter eines Königsgeschlechtes, nämlich des portugiesischen. Die Brüder ihres Gemals waren und sind: 1) der frühere regierende Herzog Ernst I. von Sachsen-Coburg, Vater des jetzt regierenden Herzogs Ernst II. und Albrecht’s (gest. 14. December 1861), Gemals der Königin Victoria von Großbritannien; 2) Leopold, seit 1831 König der Belgier. Ihre Kinder aber sind: a) Ferdinand August (geb. 29. October 1816), während der Minderjährigkeit seines Sohnes Pedro V. König-Regent von Portugal, vermält (p. p. 1. Jänner, persönlich 9. April 1836) mit Königin Donna Maria II. da Gloria von Portugal, Witwer seit 15. November 1853; dessen zweiter Sohn Ludwig [280] I. (geb. 31. October 1838) ist seit seines Bruders König Pedro V. (am 11. November 1861) erfolgten Tode König von Portugal und durch seine Heirath mit Prinzessin Maria Pia Schwiegersohn des Königs Victor Emanuel von Italien; b) August Ludwig Victor (geb. 13. Juni 1818), kön. sächsischer General-Major und (seit 20. April 1843) vermält mit Prinzessin Clementine von Bourbon-Orleans (geb. 3. Juni 1817), Tochter des † Königs der Franzosen Ludwig Philipp; c) Leopold Franz Julius (geb. 31. Jänner 1824), k. k. General-Major in der Armee; vermält mit Constanze geb. Geiger.}} Constantin von Wurzbach: Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich. 12. Theil. Kaiserlich-königliche Hof- und Staatsdruckerei, Wien 1864, str. 279.</ref> (Beč 2.7.1797.- Beč 25.9.1862) ~ 30.11.1815 princ Ferdinand von Sachsen-Coburg-Gotha (*Coburg 28.3.1785.- Beč 27.8.1851)
##########* K1. kralj (iure uxoris) Ferdinand II. od Portugala<ref>[https://archive.org/details/almanachdegotha00unse_47/page/n137 name="Almanach de Gotha 1852.],{{citat|D. Marie Antoinette-Gabrielle, nee 2 juillet 1797, fille de feu Francois-Joseph prince de Kohary; mariee 2.janv. 1816. Sees enfants : 1) Pr. Ferdinand-Auguste-Francois-Antoine, ne 29 oct. 1816. roi de Portugal et des Algarves; mar. par. procur. 1. janv. et en person 9 avril 1836 a Donna Marie-II-da-Gloria, nee 4 avril 1819, reine de Portugal et des Algarves; v. Portugal}} Almanach de Gotha 1852., str. 62.-63.<"/ref> (Beč 29.10.1816.- Lisabon 15.12.1885.) ~ kraljica [[Marija II. Portugalska|Marija II. od Portugala]] (*4.4.1819.-15.11.1853.)
###########* L2. kralj Petar V. od Portugala (1853.1861.), (*Lisbon 16.9.1837.- Lisbon 11.11.1861.) ~ Lisbon 18.5.1858 princeza Stephanie von Hohenzollern-Sigmaringen (*15.7.1837-17.7.1859.)
###########* L2. kralj Ludovik I. od Portugala (1861-89), (*Lisbon 31.10.1838.- Cascais 19.10.1889.) ~ Lisbon 6.10.1862 princeza Maria Pia of Savoy (*16.10.1847.-15.7.1911.)
Line 281 ⟶ 271:
* A12. grof Nikola Zrinski, umro kao dijete
* A13. grof Ivan Zrinski (*1565.-Hohenfurt 24.2.1612.) ~ Cesky Krumlov (Krumau) 7.11.1600 Marie Magdalena z Kolowrat
 
▲== Zanimljivosti ==
▲[[Datoteka:Sablja Nikole Šubića Zrinskog.jpg|mini|Sablja N. Š. Zrinskog na izložbi u [[Muzej Međimurja Čakovec|Muzeju Međimurja u Čakovcu]] prigodom 450. obljetnice Sigetske bitke]]
▲* Nikola Zrinski cijenjen je i poštovan i u dalekom [[Japan|Japanu]] prije svega zbog svoje časne i "[[samuraj|samurajske"]] smrti. U počast tom činu, japanski muški zborovi nerijetko izvode ariju iz opere "Nikola Šubić-Zrinski" koju su naučili 1919. nakon što su se hrvatski mornari (tada služeći u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]] mornarici) povlačili iz [[Sibir]]a prema domovini, no brod im se nasukao pokraj Shimonoseki, jugozapadno od Honshua u Japanu. Tijekom popravka broda, mornari su bili nastanjeni u [[Kobe]]u, nedaleko od Osake, otprilike dva mjeseca, gdje su naučili lokalno stanovništvo pjesmu "U boj, u boj!"
▲* 26. veljače 2006. u dvorani Kokugian u [[Tokyo|Tokiju]], japanski muški zbor od 1000 ljudi, vođen maestrom Katsuaki Kozaijem pjevao je "U BOJ", što je bio rekord takve vrste zborovskog pjevanja. Ovaj koncert posjetilo je 10.000 ljudi, a pokrovitelj koncerta, između ostalih, bilo je i hrvatsko veleposlanstvo u Japanu.
▲* Nikola Šubić Zrinski se u svom životu služio i [[glagoljica|glagoljicom]].
▲* Tijekom [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u BiH]], dvije brigade [[HVO]]-a nosile su ime Zrinski, [[Brigada "Nikola Šubić Zrinski"]] iz [[Busovača|Busovače]] i [[115. brigada HVO "Zrinski"|115. brigada "Zrinski"]] iz [[Tuzla|Tuzle]].
▲* Odlukom [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] 2016. godina je proglašena Godinom Nikole Šubića Zrinskog.<ref>[http://info.hazu.hr/upload/Image/2016/19-21_10_U-HAZU-svecanosti-obiljezavanja-450-obljetnice-SIGETSKE-BITKE_-program.pdf info.hazu.hr], str. 6. pristupljeno 25. listopada 2016.</ref> Ovoj odluci prethodila je rasprava nadležnog saborskog odbora, u kojoj je rečeno: "''Mađari ga slave deset puta više od nas - zamjerio je Ilčić, a HDZ-ov Miroslav Tuđman uz osmjeh je dodao kako je razlog tome vjerojatno to što ga oni smatraju svojim.''"<ref>[http://www.vecernji.hr/hrvatska/odbor-za-kulturu-pokrenuo-proceduru-proglasenja-2016-godinom-nikole-subica-zrinskog-1062696 www.vecernji.hr], Tea Romić, "Odbor za kulturu pokrenuo proceduru proglašenja 2016. godinom Nikole Šubića Zrinskog", objavljeno 23. veljače 2016., pristupljeno 25. listopada 2016.</ref> Ovo pripisivanje svjedoče i muzikolozi: "''Poput Nikole Šubića Zrinskoga, ti su plemići (Petar Zrinski i Fran Krsto Frankapan) u Mađarskoj bili (jesu) tretirani kao Mađari, a u Hrvatskoj kao Hrvati.''"<ref>Rozina Palić-Jelavić, "Ideologemi u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca", KROATOLOGIJA 3, 2012., str. 55.</ref>
 
== Izvori ==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Nikola_Šubić_Zrinski"