Razlika između inačica stranice »Ferdinand I. od Dviju Sicilija«

iz članka Burbonci Dviju Sicilija
(en.wiki)
(iz članka Burbonci Dviju Sicilija)
[[Datoteka:Ferdinand i twosicilies.jpg|mini|desno|250px|Gennaro Maldarelli: ''Portret Ferdinanda I. od Dviju Sicilija'', prije 1825. godine. Museo nazionale di Capodimonte, Napulj]]
'''Ferdinand I. Burbonski''' (''Ferdinando Antonio Pasquale Giovanni Nepomuceno Serafino Gennaro Benedetto''; [[Napulj]], [[12. siječnja]] [[1751.]] – [[Napulj]], [[4. siječnja]] [[1825.]]), talijanski monarh iz dinastije [[dinastija Capet|Kapetovića]], iz koje je grana kraljevska kuća [[Burbonci Dviju Sicilija]], čiji je začetnik. Sin je španjolskog kralja Karla III. iz dinastije španjolskih Burbonaca (i začetnika dinastije Burbonaca Dviju Sicilija odnosno Napuljskih Burbonaca) i [[Marija Amalija Saska|Marije Amalije Saske]] iz dinastije [[dinastija Wettin|Wettin]]. Otac Karlo III. nosio je naslov Karla VII. Napuljskog i Karla V. Sicilskog. Ferdinand je bio njegov treći sin.
 
10. kolovoza 1759. otac Karlo naslijedio je starijeg brata [[Ferdinand VI., španjolski kralj|Ferdinanda VI.]] te postao Karlo III. od Špnjolske, ali ugovorne odredbe ograničile su ga te nije mogao steći sve tri krune. 6. listopada Karlo je je abdicirao na napuljskog i sicilskom prijestolju u korist trećeg sina Ferdinanda, jer je najstariji sin infant [[Filip Napuljski i Sicilski|Filip]], vojvoda od Kalabrije, bio isključen iz nasljedstva zbog bolesti a drugi sin [[Karlo IV., španjolski kralj|Karlo]] bio je baštinik španjolskog prijestolja.
 
Kralj [[Napuljsko Kraljevstvo|Napuljskog Kraljevstva]] od 6. listopada 1759. do 23. siječnja 1799., od 13. lipnja 1799. do 30. ožujka 1806. i od 22. svibnja 1815. do 12. prosinca 1816. pod imenom Ferdinand IV. Napuljski, kao i kralj [[Kraljevina Sicilija|Kraljevine Sicilije]] od 1759. do 1816. kao Ferdinand III. Sicilski, naslijedivši španjolskog kralja [[Karlo III., španjolski kralj|Karla III.]]. Zbog toga je nosio i naslov [[infant]]a Španjolske. Poslije ovog nadnevka, [[Bečki kongres|Bečkim kongresom]] i ujedinjenjem dviju monarhija u [[Kraljevina Dviju Sicilija|Kraljevinu Dviju Sicilija]] bio je kraljem dotičnog kraljevstva od 12. prosinca 1816. do 4. siječnja 1825. kao Ferdinand I. od Dviju Sicilija. Također je bio kraljem [[Gozo (neovisna država)|Goza]]. Dvaput je bio svrgavan s napuljskog prijestolja: jednom ga je svrgnula revolucionarna [[Partenopejska Republika]] 1799. što je potrajalo šest mjeseci te drugi put [[Napoleon Bonaparte]] 1805. godine. Za vrijeme [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] borio se, budući da je bio rođak francuskih Bourbona, protiv [[Francuzi|francuske]] revolucionarne vojske, ali je [[1798.]] godine bio prisiljen izbjeći na [[Sicilija|Siciliju]]. Sudjelovao je u ratu protiv [[Napoleon Bonaparte|Napoleona I.]] te je nakon poraza savezničkih vojski u [[Bitka kod Austerlitza|bitci kod Austerlitza]] (1805.) pretrpio posljedice kada je Napoleon postavio svog brata [[Giuseppe Bonaparte|Giuseppea]] za napuljskog kralja. Poslije Napoleonova poraza [[1814.]] godine, francuskom [[maršal]]u [[Joachim Murat|Muratu]] doopušteno je da zadrži napuljsko prijestolje, što je izazvalo oštar otpor Ferdinanda IV. i njegovih pristalica. Ipak, sljedeće godine Murat je svrgnut s prijestolja jer je opet pristao uz Napoleona, a Ferdinand se vratio u [[Napulj]] te je [[1816.]] godine proveo ujedinjenje dviju kraljevina u jedinstvenu Kraljevinu Dviju Sicilija kao ''Ferdinand I.'' Tijekom svoje vladavine Ferdinand I. je ugušio revoluciju [[1820.]] godine.
 
Ferdinand je prvi suveren rođen u kraljevstvu iz dinastije [[Napuljski Burbonci|Napuljskih Burbonaca]], a treći Burbonac koji je vladao Dvjema Sicilijama nakon oca Karla Burbonca (prvog Burbonca koji je vladao neovisnim Dvjema Sicilijama) koji se rodio u Madridu 1716. i djeda Filipa V. Španjolskog koji se rodio u dvorcu Versaillesu 1683. godine. Ferdinandova vladavina trajala je preko 65 godina i jedno je od najdužih u talijanskoj povijesti talijanskih država prije ujedinjenja te na devetom mjestu u poretku najdužih kraljevanja u povijesti. Oženio se s [[Marija Karolina Austrijska|Marijom Karolinom Austrijskom]] iz dinastije Habsburgovaca Lotarinških, s kojom je dobio djecu Mariju Terezu, Luizu Mariju Amaliju, Franju, Mariju Kristinu, Mriju Amaliju, Mariju Antonijeta i Leopolda.
 
Umro je u Napulju. Grobnica mu je u bazilici sv. Klare u Napulju. Na prijestolju ga je naslijedio sin [[Franjo I. od Dviju Sicilija]].
Na prijestolju ga je naslijedio sin [[Franjo I. od Dviju Sicilija]].
 
[[Kategorija:Povijest Italije]]