Republika Srpska Krajina: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 104.240.4.162 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Mateo K 01 Oznaka: brzo uklanjanje |
Izmjenjen sadrzaj Oznake: VisualEditor mobilni uređaj m.wiki |
||
Redak 22:
|događaj_poslije=[[Erdutski sporazum]]
|datum_poslije=[[20. prosinca]] [[1995]]. - [[15. siječnja]] [[1998]].
|zastava =
|zastava_i = Zastava Republike Srpske Krajine
|grb_i = Grb Republike Srpske Krajine
|grb =Govno.svg
|mapa =Map_of_Republika_Srpska_Krajina.png
|mapa_opis = RSK (crveno) tijekom 1992. - 1995.
Redak 79:
Hrvatska je nacija, koja se formirala otprilike u isto doba, svoju kristalizaciju ostvarila kroz dvije ideologije: ekskluzivno hrvatsku, koju je promovirala [[Stranka prava]] predvođena [[Ante Starčević|Antom Starčevićem]] i [[Eugen Kvaternik|Eugenom Kvaternikom]], te južnoslavensku, koju su snažnije oblikovali [[Franjo Rački]] i [[Josip Juraj Strossmayer]]. Obje ideologije imale su dubokoga korijena u hrvatskoj povijesti. Gledano post festum, [[Jugoslavenstvo|južnoslavenska (jugoslavenska) ideologija]] često je protuslovno ocijenjivana, a prosudba se kretala između dva ekstrema: po jednima je ta ideologija dobar pokazatelj nezrelosti hrvatske političke elite i njene slabosti koja je utočište tražila u imaginarnim nadnacionalnim kombinacijama; po drugima je južnoslavenska ideologija izraz lukavstva hrvatskoga političkoga uma i predstavlja najbolji mogući izbor u situaciji ograničenoga manevarskoga prostora.
Bilo kako bilo, obje su se hrvatske nacionalne misli srazile sa srpskom, koja je bila jednostavna i jednoznačna: rušenje višenacionalne [[Habsburška Monarhija|Habsburške monarhij]]<nowiki/>e i stvaranje svesrpske države bijaše strateški cilj, dok je taktika nalagala borbu za jačanje srpskoga nacionalnoga individualiteta kroz razne kompromise, bilo s Peštom, bilo Bečom, bilo Zagrebom. Cijela se situacija još više zakomplicirala na prijelazu 19. u 20. stoljeće, kada dolazi do snaženja jugoslavenskoga integralizma u Hrvatskoj, ali i u Srbiji, uglavnom među sveučilišnom omladinom, no i u krugovima literarno-humanističke inteligencije. Sve je to dovelo do privremenoga otupljivanja oštrice hrvatsko-srpskih sukoba i suradnje hrvatskih i srpskih političara i stranaka (najistaknutiji bijahu [[Frano Supilo]], [[Ante Trumbić]] i [[Svetozar Pribićević]]). Neto rezultat je bilo priznanje političke individualnosti (nejasno definirane) hrvatskim Srbima i zajednički rad na cilju ujedinjenja južnih Slavena u nekoj nedefiniranoj budućnosti.
Hrvatski Srbi nisu pokazivali želju za teritorijalno-političkom autonomijom unutar Hrvatske, budući da je zajednički cilj bila opća južnoslavenska država. Izbijanjem [[1. svjetski rat|1. svjetskoga rata]] položaj Srba u cijeloj zemlji se pogoršao (došlo je i do progona i raznih maltretiranja), a [[Hrvatsko-srpska koalicija]], koju je vodio [[Svetozar Pribićević]], postala je, različitim manevrima i kroz promjenljive okolnosti, glavnim političkim čimbenikom u aktu stvaranja [[država SHS|države Slovenaca, Hrvata i Srba]] 1918.
| |||