Rendgenske zrake: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravci using AWB
Nadopunio Rendgenske zrake
Redak 1:
[[Datotekadatoteka:X-ray by Wilhelm Röntgen of Albert von Kölliker's hand - 18960123-02.jpg|desno|mini|250px|RendgenskaRana rendgenska snimka [[Ruka|ruke]] ([[radiografija]]) snimljena na javnom predavanju [[Wilhelm Conrad Röntgen|W. C. Röntgena]].]]
[[Datoteka:Electromagnetic-Spectrum.png|desno|mini|250px|Rendgenske zrake kao dio elektromagnetskog zračenja]]
 
[[Datotekadatoteka:Electromagnetic-Spectrum.png|desno|mini|250px|Rendgenske zrake kao dio [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskog zračenja]].]]
'''Rentgenske''' ili '''rendgenske zrake''', poznate i kao '''X-zrake''', područje su [[elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskog zračenja]] s [[valna duljina|valnim duljinama]] između 0,01 i 10 [[nanometar|nm]], što približno odgovara području između [[ultraljubičasto zračenje|ultraljubičastog]] i [[gama zračenje|gama zračenja]]. Najpoznatija njihova primjena je u dijagnostičkoj [[Radiologija|radiografiji]] i [[kristalografija|kristalografiji]]. Zbog svoje [[energija|energije]] ubrajaju se u [[ionizirajuće zračenje]].
 
[[datoteka:Weld radiograph with burnthrough defect.jpg|mini|desno|250px|Snimka [[Radiografska kontrola|radiografske kontrole]] [[zavarivanje|zavarenog spoja]] gdje se vidi da je unutrašnjost [[materijal]]a pregorjela.]]
Rendgenske zrake se dijele na tvrde i mekane rendgenske zrake s obzirom na mogućnost prodiranja kroz razne materijale. '''Mekane rendgenske zrake''' imaju [[valna duljina|valnu duljinu]] od 0,1 [[metar|nm]] do 10&nbsp;nm (0,12 do 12 [[elektronvolt|keV]]). '''Tvrde rendgenske zrake''' imaju valnu duljinu od 0,01&nbsp;nm do 0,1&nbsp;nm (12 do 120 keV). Osnovna razlika između rendgenskih i [[Gama-čestica|gama zraka]] je u načinu njihovog nastajanja. Rendgenske zrake nastaju u vanjskom [[elektron]]skom omotaču [[atom]]a, dok gama zrake nastaju u [[Atomska jezgra|jezgri atoma]].<ref>Holman Gordon, Benedict Sarah: "Hard X-Rays", publisher = Goddard Space Flight Center, [http://hesperia.gsfc.nasa.gov/sftheory/xray.htm] 2011.</ref> Tvrde rendgenske zrake prolaze kroz [[metal]]e i na mjestima gdje su pukotine nailaze na manji otpor. Prema tome čine na [[fotografija|fotografskoj ploči]] svjetlije ili tamnije slike. Na taj način se vrši ispitivanje ispravnosti [[Lijevanje|lijeva]], [[Valjanje|valjanih predmeta]], [[Zavareni spoj|zavarenih spojeva]] i tako dalje.
 
[[datoteka:Coolidge_xray_tube.jpg|mini|desno|250px|[[William David Coolidge|Coolidgeova]] [[rendgenska cijev]] iz 1917. Užarena [[katoda]] je na lijevo, a [[anoda]] je na desno. Rendgenske zrake zrače u sredini prema dolje.]]
Rendgenske zrake proizvode jako [[Fiziologija|fiziološko]] djelovanje jer razaraju [[Stanica|stanice]] čovječjeg organizma. Na tome se osniva njihovo ljekovito djelovanje. Ako se na bolesno mjesto u tijelu uprave rendgenske zrake, one mogu izazvati raspadanje stanica, koje prouzrokuju bolest, i dovesti do ozdravljenja. Međutim, prekomjerna upotreba tih zraka vrši štetan uticaj na zdrave stanice. Stoga se za zaštitu od rendgenskih zraka upotrebljavaju [[Olovo (element)|olovne]] ploče koje ih ne propuštaju.<ref>Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>
 
[[datoteka:hvtubes.jpg|mini|desno|250px|Dvije visokonaponske [[ispravljač]]ke [[Elektronska cijev|elektronske cijevi]] koje mogu stvoriti rendgensko zračenje.]]
 
'''RentgenskeRendgenske zrake''' ili '''rendgenske rentgenske zrake''', poznate i kao '''X-zrake''', područje su [[elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskog zračenja]] s [[valna duljina|valnim duljinama]] između 0,01001 i 10 [[nanometar|nm]], što približno odgovara području između [[ultraljubičasto zračenje|ultraljubičastog]] i [[gama zračenje|gama zračenja]]. Najpoznatija njihova primjena je u dijagnostičkoj [[Radiologija|radiografiji]] i [[kristalografija|kristalografiji]]. Zbog svoje [[energija|energije]] ubrajaju se u [[ionizirajuće zračenje]].
 
'''Rendgensko zračenje''' nastaje u [[Rendgenska cijev|rendgenskoj cijevi]] kada brzi [[elektron]]i udaraju u [[metal]]nu [[anoda|anodu]] ili u drugim [[uređaj]]ima (na primjer [[betatron]]u i [[sinkrotron]]u) ili prirodnim procesima u [[svemir]]u. Otkrio ga je [[Wilhelm Conrad Röntgen|W. C. Röntgen]] 1895. Röntgen je proučio i opisao širenje [[zračenje|zračenja]] u [[električno polje|električnom]] i [[magnetsko polje|magnetskom polju]], njegovo djelovanje na [[Fotografska emulzija|fotografsku ploču]], izazivanje [[Fluorescencija|fluorescencije]] na nekim [[kemijska tvar|kemijskim tvarima]] te izvanrednu prodornost. [[Max von Laue|M. von Laue]] je 1912. pokazao da rendgensko zračenje nakon [[ogib]]a (difrakcije) na [[kristal]]u stvara slične ogibne slike kao što ih stvara [[svjetlost]] nakon prolaska kroz [[Optička rešetka|optičku rešetku]]. Najkraće valne duljine rendgenskoga zračenja zalaze u područje [[Gama zračenje|gama-zračenja]], a najdulje graniče s [[Ultraljubičasto zračenje|ultraljubičastim zračenjem]].
 
Primjena rendgenskog zračenja većinom se zasniva na prodiranju zračenja kroz kemijsku tvar. Što su [[atom]]i neke tvari veće [[Relativna atomska masa|mase]], to jače upijaju ([[Apsorpcija (razdvojba)|apsorbiraju]]) rendgensko zračenje: [[Olovo (element)|olovo]] jače nego [[aluminij]], [[kalcij]] u [[kost]]ima jače nego [[ugljik]], [[kisik]] i [[vodik]] u [[mišić]]ima. To se svojstvo primjenjuje kako bi se učinila vidljivom unutrašnjost tijela. <ref> '''rendgensko zračenje''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52438] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.</ref>
 
Rendgenske zrake se dijele na tvrde i mekane rendgenske zrake s obzirom na mogućnost prodiranja kroz razne materijale. '''Mekane rendgenske zrake''' imaju [[valna duljina|valnu duljinu]] od 0,1 [[metar|nm]] do 10&nbsp;nm (0,12 do 12 [[elektronvolt|keV]]). '''Tvrde rendgenske zrake''' imaju valnu duljinu od 0,01001&nbsp;nm do 0,1&nbsp;nm (12 do 120 keV). Osnovna razlika između rendgenskih i [[Gama-čestica|gama zraka]] je u načinu njihovog nastajanja. Rendgenske zrake nastaju u vanjskom [[elektron]]skom omotaču [[atom]]a, dok gama zrake nastaju u [[Atomska jezgra|jezgri atoma]]. <ref>Holman Gordon, Benedict Sarah: "Hard X-Rays", publisher = Goddard Space Flight Center, [http://hesperia.gsfc.nasa.gov/sftheory/xray.htm] 2011.</ref> Tvrde rendgenske zrake prolaze kroz [[metal]]e i na mjestima gdje su pukotine nailaze na manji otpor. Prema tome čine na [[fotografija|fotografskoj ploči]] svjetlije ili tamnije slike. Na taj način se vrši ispitivanje ispravnosti [[Lijevanje|lijeva]], [[Valjanje|valjanih predmeta]], [[Zavareni spoj|zavarenih spojeva]] ([[radiografska kontrola]]) i tako dalje.
 
Rendgenske zrake proizvode jako [[Fiziologija|fiziološko]] djelovanje jer razaraju [[Stanica|stanice]] čovječjeg organizma. Na tome se osniva njihovo ljekovito djelovanje. Ako se na bolesno mjesto u tijelu uprave rendgenske zrake, one mogu izazvati raspadanje [[stanica]], koje prouzrokuju bolest, i dovesti do ozdravljenja. Međutim, prekomjerna upotreba tih zraka vrši štetan uticajutjecaj na zdrave stanice. Stoga se za zaštitu od rendgenskih zraka upotrebljavaju [[Olovo (element)|olovne]] ploče koje ih ne propuštaju. <ref>Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>
 
== Otkriće ==
Line 183 ⟶ 194:
 
Logičan nastavak na konvencionalnu radiografiju i dijaskopiju su složeniji uređaji koji upotrebljavaju rendgensko zračenje: uređaj za angiografiju i računalnu tomografiju. Slijede magnetska rezonancija i ultrazvuk, kao slikovna dijagnostička metoda u suvremenoj medicinskoj praksi koja se najčešće primjenjuje.<ref>Narodni zdravstveni list, Mr.sc. Davor Petranović, dr.med: "Aparati u radiološkoj dijagnostici i njihov utjecaj na zdravlje ljudi", [http://www.zzjzpgz.hr/nzl/31/aparati.htm]</ref>
 
== Izvori ==
{{izvori|3}}
 
== Poveznice==
* [[Rendgenska astronomija]]
* [[Rendgenska cijev]]
 
== Izvori ==
{{izvori|3}}
 
[[Kategorija:Elektromagnetsko zračenje]]