Enformel: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 16:
 
== Podjela enformela: enformel materije i geste ==
S obzirom da su ličnosti koje smatramo predstavnicima enformela na različit način pokazivali svoje shvaćanje umjetnosti, i njihov se rad mora promatrati kroz prizmu individualnosti. Zbog toga dolazimo do nezahvalne uloge podjele, odnosno grupiranja umjetnika s ciljem lakšeg sagledavanja i shvaćanja ovog fenomena. [[JerkoZdenko Denegri]]Rus u knjizi  „[[Apstraktna umjetnost]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] 1:  slikarstvo, egzistencija, apstrakcija“ spominje postojanje dviju struja. U prvu je svrstao umjetnike koje smatra zagovornicima raskida s predstavljačkim konceptom slike, uz upotrebu ne-slikarskih materijala i tehnika, čija je misao vodilja zaobilaženje geste i težnja ka monokromiji. U tu skupinu svrstao je umjetnike kao što su Feller, Kulmer, [[Vlado Kristl|Kristl]], Gattin, Vaništa, Jevšovar, Seder, Horvat i Jelinić. Njima je kao opreku postavio drugu struju koja ostaje u domeni tradicionalnog shvaćanja slike, gdje se ipak prepoznaju tragovi forme i kompozcije. Kako bi pobliže opisao njihov pristup iskoristio je naziv afirmativni ili pozitivni enformel, imajući pritom na umu način slikanja, tj. činjenicu da je djelo lišeno prizora, ali nije lišeno mogućnosti evociranja značenja. DenegriZdenko Rus je ovdje svrstao radove [[Ordan Petlevski|Petlevskoga]], Kulmera, Kaline, Perića, Dogana i Biserke Baretić koji su jedno vrijeme proveli u Majstorskoj radionici [[Krsto Hegedušić|Krste Hegedušića]] i kasnije oformili grupu Mart. U nastavku uključuje umjetnike koji su svojim fazama u stvaralaštvu šezdesetih godina dotakli ovakav način shvaćanja slikarstva, kao što su Ivančić, Murtić i Kinert te kipari Džamonja, Luketić i Bahorić. Upravo je za ovakve granične slučajeve 1968. godine Igor Zidić rekao da su se bavili apstrahiranjem predmetnosti, drugim riječima da predmetna osnova djela nije dominantna, ali je itekako prisutna.<ref name="Denegri"/> Gledajući enformel na takav način, povjesničari umjetnosti često uključuju i ciklus „Gromače“ [[Oton Gliha|Otona Glihe]] u isti kontekst. Gliha je, naime, slikavši [[Krk|krčki]] pejzaž koristio jezik enformela u smislu debelih, pastoznih namaza boje čiji je rezultat izrazito reljefna površina taktilnih svojstava. Osim povezanosti s realnim svijetom preko naziva slika iz navedenog ciklusa, slike također ostaju u domeni opisnog i činjenicom da se nije lišio elementa koji povezuju njegovu interpretaciju pejzaža sa stvarnošću, odnosno da se odlike pejzaža mogu jasno pročitati iz njegovih djela.
 
=== Enformel materije - radikalni enformel ===
Redak 50:
# Pelc, M. (ur.) ''AAVV, Hrvatska umjetnost: Povijest i spomenici'', Institut za povijest umjetnosti – Školska knjiga, Zagreb, 2010.
# Denegri, J. ''Prilozi za drugu liniju : kronika jednog kritičarskog zalaganja'', Horetzky, Zagreb, 2003.
# DenegriRus, JZ. ''Apstraktna umjetnost u Hrvatskoj 1:  slikarstvo, egzistencija, apstrakcija'', Logos,  Split, 1985
# Puljiz, K''. Enformel i hrvatsko slikarstvo'', diplomski rad, Zagreb, 2004.
# Jurčec Kos, K. ''Pojave i tendencije u hrvatskom slikarstvu, kiparstvu i grafici od 1959. do 1971. godine'', magistarski rad, Zagreb, 2006.