Viktor Hahn (kemičar): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Redak 5:
Sin je [[Židovi u Hrvatskoj|hrvatske židovske obitelji]] Željka i Kamile Löwy. U [[Zagreb]]u je završio realnu gimnaziju [[Znanost u 1930.|1930.]] i [[Znanost u 1934.|1934.]] diplomirao na Kemijskom odsjeku [[Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu|Tehničkog falkuteta]] gdje je [[Znanost u 1935.|1935.]] bio [[asistent]] [[volonter]] [[Franjo Hanaman|Franje Hanamana]], a potom i [[Vladimir Prelog|Vladimira Preloga]]. Godine [[Znanost u 1936.|1936.]] – [[Znanost u 1938.|1938.]] kao [[stipendist]] francuske vlade radio je u [[Ernest Fourneau|Ernesta Fourneaua]] u Laboratoriju za terapeutsku kemiju Instituta Pasteuru i [[Znanost u 1938.|1938.]] doktorirao na ''l'Université de Paris'' tezom ''Synthèse et étude pharmacologique de nouveles bases quinoléiniques à fonction éther oxide animée''. Vrativši se u Zagreb, zaposlio se u tvornici Kaštel d.d. (danas poznata kao [[Pliva]] [[dioničko društvo|d.d.]]) kao [[kemičar]] u znanstveno-istraživačkom [[laboratorij]]u Sintetskoga odjela koji je surađivao sa Zavodom za organsku kemiju Tehničkog falkuteta kojemu je do [[Znanost u 1941.|1941.]] na čelu bio [[Vladimir Prelog]]. Za vrijeme [[NDH]] dva puta je bio odvođen u [[sabirni logor Jasenovac]], ali oba puta oslobođen na intervenciju tvornice Kaštel d.d. U [[travanj|travnju]] [[Znanost u 1942.|1942.]] iz logora u Đakovu uspio je osloboditi svoju majku, istodobno šaljući mnogobrojne pakete zatočenicima u Jasenovcu i financijski pomažući [[ZOŽ|ZOŽ-u]].
 
Godine [[Znanost u 1946.|1946.]] prešao je na Tehnički falkutet, na kojemu je najprije radio kao honorarni nastavnik, zatim kao docent za predmet Organska kemija, Kemija sintetskih lijekova i Moderne metode u organskoj kemiji. Bio je predstojnik Zavoda za organsku kemiju, kojem je bio na čeli do kraja života od [[Znanost u 1949.|1949.]] i redoviti profesor od [[Znanost u 1958.|1958.]] Utemeljitelj je i pročelnik Biokemijskog odjela IV. Instituta Ruđera Boškovića, od [[Znanost u 1960.|1960.]] i pročelnik odjela za sintetsku organsku kemiju i biokemiju Sveučilišta, a od [[Znanost u 1961.|1961.]] predavao je i na poslijediplomskom studiju Prirodoslovno-matematičkog falkuteta. Rani Hahnovi znanstveni radovi ([[Znanost u 1936.|1936.]] – [[Znanost u 1948.|1948.]]) i patent ([[Znanost u 1941.|1941.]]), pretežito u suradnji sa Prelogom, odnose se na sinteze fizioloških sktivnih spojeva, a poslije se posebice bavio ''preparativnom orgsnskom kemijom'' (osobito furanskih i drugih heterocikličkih spojeva) te sa suradnicima istraživao difeniletere, amide i tioamide, imidoil-i, amidol-kloride, amine i Schiffove baze, derivate barbiturne kiseline, 4-pirone i 4-piridione i još neke klase spojeva.
 
Među prvima u svijetu je prepoznao spontanu intramolekulsku Diels-Alderovu (IMDA) reakciju u redu furana [''"Tetrahedron Letters"'' ([[Znanost u 1964.|1964.]]); ''"Croatica chemica acta"'' ([[Znanost u 1964.|1964.]])]. Prvi je u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] pokrenuo istraživanja organskih fotokemijskih reakcija. Bio je predsjednik [[Hrvatsko kemijsko društvo|Hrvatskog kemijskog društva]] [[Znanost u 1958.|1958.]] – [[Znanost u 1960.|1960.]] i predsjedatelj nekih stručnih tijela [[SFRJ]].
 
== Djela ==