Armin Pavić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 9:
 
== Znanstvena djelatnost ==
Istraživao je povijest književnosti i književnu teoriju. Objavljivao je kazališne i književne kritike u mnogim časopisima, najčešće u ''[[Vijenac (časopis)|Viencu]]'', a za ediciju ''Stari pisci hrvatski'' priredio je djela [[Ivan Gundulić|Ivana Gundulića]] i [[Junije Palmotić|Junija Palmotića]]. Poznat je po tome što se uključio u raspravu o podrijetlu Gundulićeva ''[[Osman (Gundulić)|Osmana]]''. U početku je tvrdio da su ga napisala dva pisca, a poslije se priklonio stajalištu o postojanju dvaju manjih spjevova koji su tek naknadno spojeni u jedan. Sličnu je tezu zastupao i u raspravama o podrijetlu pjesama o [[Bitka na Kosovu polju|boju na Kosovu]], tvrdeći kako su one odlomci iz jedne veće tekstovne cjeline, vjerojatno epa. Takve su Pavićeve teze zasigurno nastale pod utjecajem Wolfovih pretpostavki o genezi [[Homer]]ova [[ep]]a. Jedno od njegovih prvih djela, ''Historija dubrovačke drame'' (1871.), zajedno s monografskim raspravama o Ivanu Gunduliću (''Estetička ocjena Gundulićeva Osmana'', 1879.; ''Postanje Gundulićeva Osmana'', 1913.) i Juniju Palmotiću (''Junije Palmotić'', 1883.), zanimljiv su književnopovijesni prinos istraživanju hrvatske ranonovovjekovne književnosti. Jedan je od značajnijih književnih povjesničara starijega naraštaja, koji se odmaknuo od usko filološkoga pristupa književnoj građi i krenuo putem sustavnijega književnopovijesnog istraživanja. Od njegova prevoditeljskoga rada treba istaknuti prijevode [[Anakreont]]ove lirike u ''Viencu'' te vrstan prijevod [[Aristotel]]ove ''[[O pjesničkom umijeću|Poetike]]'' s iscrpnim komentarima.<ref name="he"/> Njegova ''Historija dubrovačke drame'' iz 1871. godine prvo je hrvatsko opširnije djelo o dubrovačkoj književnosti.<ref name="proleksis"/> Po pisanju zagrebačkog [[Srbobran (novine)|Srbobrana]]a Armin Pavić, predstojnik odjela za bogoštovlje i nastavu je izbacio iz srednjoškolskih svedodžbi Daničićevo nazivanje jezika: ''srpski ili hrvatski jezik''. Od tada, [[1901.]], se pisalo samo hrvatski jezik. <ref>{{Cite book|last= Вишњић |first= Чедомир |authorlink= |title= Србобран 1901.-1914. - Српско коло 1903. - 1914., pp. 58., Још један "успјех" Српског клуба|year= 2013. |url= |publisher= СКД Просвјета, Службени Гласник |location= Загреб, Београд |id= }}</ref> <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title= Србобран, бр. 38, 17. фебруара - 2. марта 1901., Још један "успјех" Српског клуба|year= 1901.|url= |publisher= |location= Загреб|id= }}</ref> [[Tomislav Maretić]] je napisao ''Gramatiku hrvatskog ili srpskog jezika'' i podnio molbu da mu se gramatika primi kao knjiga za srednje škole. Odgovorio mu je predstojnik g. Pavić, da će mu se knjiga samo tako primiti za srednje škole, ako iz naslova izostavi ono ''ili srpskog'' jezika. Srbobran je zbog toga osuđivao Maretića. <ref>{{Cite book|last= Вишњић |first= Чедомир |authorlink= |title= Србобран 1901.-1914. - Српско коло 1903. - 1914., pp. 60.|year= 2013. |url= |publisher= СКД Просвјета, Службени Гласник |location= Загреб, Београд |id= }}</ref>
<ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title= Србобран, бр. 56, 10. (23.) марта 1901., |year= 1901.|url= |publisher= |location= Загреб|id= }}</ref>