Razlika između inačica stranice »Ćiril i Metod«

Dodano 19 bajtova ,  prije 1 godinu
bez sažetka
Oznake: mobilni uređaj m.wiki VisualEditor
== Životopis ==
 
Braća Ćiril (pravo ime Konstantin, ime Ćiril uzeo je nakon zaređenja) i Metod, obojica su rođena u [[Solun]]u. Poznati su i kao Solunska braća, Sveta braća i slavenski apostoli. Njihov otac Lav bio je visoki [[bizant]]ski vojni zapovjednik (drungar). Najraniju mladost proveli su u Solunu koji je u to vrijeme bio posve okružen [[Slaveni]]ma. Metod postajeje postao upravitelj jedne [[arhontija|arhontije]] u istočnoj [[Makedonija|Makedoniji]], dok je Ćiril, odgojen na carskom dvoru, nakon završenih [[filozofija|filozofskih]] i [[teologija|teoloških]] studija bio postavljen za bibliotekara [[Aja Sofija|Svete Sofije]] u [[Carigrad]]u i učitelja [[filozofija|filozofije]] na carigradskoj visokoj školi.
 
Godine [[851]]. Ćiril postajeje postao član bizantskog poslanstva arapskom kalifu u Samari, a 856. u doba političkih i crkvenih trzavica Metod napuštaje napustio svoj položaj arhonta i povlačipovukao se u samostan na [[Olimp]]u u [[Mala Azija|Maloj Aziji]]. Malo kasnije za njim dolazije došao i Ćiril. Ali poPo nalogu bizantskog cara Mihala, [[860]]. oba brata odlazesu otišla kao misionari među tursko-tatarske [[Hazari|Hazare]] u južnoj [[Rusija|Rusiji]].
 
Neposredno nakon povratka iz Rusije angažirani su za novu misiju kod Slavena. Naime, [[862]]. poslanstvo [[Velikomoravska Kneževina|moravskog]] kneza [[Rastislav]]a zatražilo je od cara Mihajla biskupa i svećenike koji će propovijedati na [[slavenski jezici|slavenskom jeziku]] [[kršćanstvo|kršćansku vjeru]]. Zadatak je bio velik i delikatan. Na područjima prostrane Rastislavljeve države širili su kršćanstvo već od početka 9. stoljeća [[Njemačka|njemački]] svećenici iz regensburške i pasaunske dijeceze. Rastislav, bojeći se njihovog političkog utjecaja, traži u Bizantu oslonac protiv kralja [[Ludvig Njemački|Ludviga Njemačkog]], ispod čije se vlasti ogorčenom borbom istrgao. Rastisavljeva koncepcija išla je za tim da samostalna moravska crkva s domaćim klerom i vlastitim liturgijskim jezikom postane brana svakom stranom utjecaju.
 
Bizant je donekle udovoljavaudovoljio Rastislavovoj želji i šaljeposlao mu Ćirila i Metoda. Braća su se za ovaj posao ozbiljno spremili; Ćiril je sastavio prvo slavensko pismo ([[glagoljica|glagoljicu]]) i na jezik makedonskih Slavena iz okolice Soluna (koji su od djetinjstva dobro znali) preveli su najnužnije crkvene knjige. Na taj su način stvorili prvi slavenski književni jezik i postavili temelje slavenskoj književnosti. Godine [[863]]. braća kreću na put i stižu [[864]]. knezu Rastislavu koji ih je gostoljubivo primio, ali uspjeh njihove misije, mnogobrojni učenici i narodne simpatije izazivaju reakciju njemačkog klera. Protiv slavenskih misionara počinje podmukla borba njemačkog svećenstva. Glavni argument protivnika slavenske liturgije bila je tzv. [[Trojezična hereza|trojezična teorija]] prema kojoj postoje samo tri sveta jezika na kojima se mogu vršiti vjerski obredi: [[hebrejski]], [[grčki]] i [[latinski]].
 
Nakon trogodišnjeg boravka u [[Moravska|Moravskoj]] braća polaze na put kako bi biskup zaredio Metoda i nove slavenske svećenike. Došavši u [[Panonija|Panoniju]] neko vrijeme su se zadržali na dvoru kneza Kocelja kako bi ga upoznali sa svojim radom na slavenskoj crkvenoj knjizi. Stekavši i tu mnogo učenika polaze u [[Venecija|Veneciju]] gdje su morali voditi oštru polemiku s tamošnjim [[Trojezična hereza|"trojezičnjacima"]]. Odatle ne kreću za Carigrad, gdje je umoren car Mihajlo, a vlast preuzeo [[Vasilije Makedonski]], već odlaze u [[Rim]]. Papa [[Hadrijan II.]] vidi u slavenskim misionarima dobre pomagače u borbi protiv osiljenih i neposlušnih njemačkih nadbiskupa i njihova suverena te ih prima svečano. U Rimu se Ćiril razboli i uskoro kao redovnik umire u Rimu (sahranjen je u crkvi sv. Klementa, gdje je i danas sačuvan njegov grob). Hadrijan je odobrio slavensku službu, a Metoda poslao [[869]]. knezu Kocelju, čak ga prilikom njegovog drugog boravka u Rimu posvetio za panonskog nadbiskupa. Time je zapadni Ilirik trebao biti izdvojen iz jurisdikcije salzburškog nadbiskupa i podvrgnut izravno Rimu.
Anonimni suradnik