Stjepan Gradić: razlika između inačica

 

Osnovno obrazovanje stekao je u [[Dubrovnik]]u. Studirao je u [[Rim]]u, gdje je poslije obnašao različite dužnosti u službi [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]] (diplomatski predstavnik pri [[Sveta Stolica|Svetoj Stolici]]). Od [[1682]]. glavni je upravitelj Vatikanske knjižnice. Bio je svestrana osoba: surađivao je s [[Ivan Lučić|Ivanom Lučićem]], prevodio klasične autore, pisao je [[Junije Palmotić|Palmotićevu]] biografiju i poemu o dubrovačkom potresu. U književno-znanstvenom krugu pape Aleksandra VII. i švedske kraljice Kristine vodio je rasprave o znanstvenim i filozofskim problemima. Osim filozofije proučavao je matematiku, fiziku, astronomiju, književni i diplomski rad. Filozofska djela pisao je u duhu aristotelizma i skolastičke filozofije. Član je rimske ''"Accademie Reale"'', padovanske akademije ''"Dei Ricovrati",'' a održava vezu s mnogim istaknutim europskim ličnostima. U latinskim stihovima opisao je katastrofalan potres u Dubrovniku [[1667]]. i organizirao po čitavoj Europi pomoć razorenom gradu. Njegovo djelo ''Zasade peripatetičke filozofije'', izložene u obliku rasprava, daje sustavni pregled logike, skolastičke filozofije i [[Aristotel]]ove prirodne filozofije, koja obuhvaća fiziku s astronomijom. Kasnije napušta peripatetičku filozofiju i prihvaća Galilejevu mehaniku.