August Šenoa: razlika između inačica

Pučku školu je pohađao u Zagrebu. Prvi razred gimnazije je pohađao [[Pečuh]]u, ali se godinu kasnije vratio u Zagreb gdje je završio [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] 1857. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 915., ISBN 978-953-95772-0-7</ref> Studirao je pravo u [[Prag]]uZagrebu i Zagrebu, no studij nije završio. Nakon uređivanja listova u [[BečPrag]]u. vraćaUpisao se [[1866je 1857.]] godine una Zagrebzagrebačku iPravoslovnu radi u uredništvuakademiju.<ref name="''hbl.lzmk.hr">[[Pozorhttp://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=11894 (ZagrebŠenoa, 1860.)|PozorAugust]]a''", aAnkica potomŠunjić kao(2015.), gradskihbl.lzmk.hr, bilježnikpristupljeno i6. gradskikolovoza senator2019.</ref> BioNo, jestudij političkinije angažiranzavršio. uGodine [[Narodna stranka|Narodnoj stranci1858.]]. Bijašegodinu ravnateljemdana istudirao dramaturgomje medicinu u ''Hrvatskom zemaljskome kazalištu'' (prethodnici HNK), urednikom društvenoknjiževnoga časopisa "''Vijenac''" i potpredsjednikom [[Matica Hrvatska|''Matice hrvatske''Beč]]u. PrevodioPotom je, nadobivši stipendiju od [[Hrvatski jezik|hrvatskibiskup]] sa [[NjemačkiJosip Juraj jezikStrossmayer|njemačkoga]],Josipa [[FrancuskiJurja jezik|francuskogaStrossmayera]], nastavio studij prava u [[Češki jezik|češkogaPrag]]u, iapsolviravši [[Engleski jezik|engleskoga jezika1861.]] godine.<ref name="hbl.lzmk.hr"/>

Šenoa se okušao u svim književnim vrstama, i velikom broju je ili "zaorao" prvu brazdu, ili ostavio pisanu baštinu koju su kasniji pisci nasljedovali (a nerijetko se i pokušavali osloboditi autorova utjecaja). U javnosti se prvo pročuo kao novinar dopisima iz [[Prag]]a za "''Pozor''", osobito političkim člancima i [[feljton]]ima "''Praški listovi''". Godine [[1862.]] Šenoa udara temelje modernom hrvatskom feljtonu, osigurava mu dignitet i pretvara ga u eminentno literarni žanr. U seriji feljtona ''Zagrebulje'' ("''Pozor''", 1866.-67.; "''[[Vijenac]]''", 1877., 1879.-80.) izražajnim stilom i razornim satiričkim diskursom komentira aktualne, često negativne pojave u zagrebačkoj svakodnevnici: odnarođenost, njemčarenje, licemjerje i konformizam. Feljtoni su imali velikoga odjeka u javnosti, a javili su se i brojni oponašatelji (Rikard Jorgovanić, [[Ante Kovačić|Kovačić]]), ali će tek [[Antun Gustav Matoš|Matoš]] ne samo nasljedovati, nego i razviti tip Šenoina podlistka.

Na Šenoinu žurnalističku fazu prirodno se nadovezuje [[kritičar]]ska praksa. Uz male prekide djeluje dvadesetak godina kao [[kazališna kritika|kazališni]] kritik dajući hrvatskomu glumištu presudne poticaje. Prokomentirao je više od sedam stotina izvedaba iznoseći - prvi u nas - relevantne sudove o svim bitnim sastavnicama kazališnoga čina (glumi, režiji, scenografiji, scenskom govoru). U manifestu "O hrvatskom kazalištu " ("''Pozor"'', 1866.) daje ne samo analizu stanja u našem glumištu, nego i program njegova budućeg razvitka. Izrazito antigermanski raspoložen, Šenoa traži radikalan zaokret prema klasičnoj i suvremenoj francuskoj, talijanskoj i slavenskoj, te izvornoj hrvatskoj dramskoj književnosti. Svoje će repertoarsko-teatarske zamisli pokušati provesti u djelo prvo kao član kazališnog odbora, a zatim i kao umjetnički ravnatelj i [[dramaturg]] Hrvatskoga zemaljskog kazališta. Uspio je samo djelomice: doveo je na scenu klasike ([[William Shakespeare|Shakespearea]], [[Molière]]a, [[Schiller]]a, [[Goethe]]a) i suvremene francuske autore (Sardou, Scribe), ali su ga prilike ipak prisiljavale na repertoarne kompromise s malobrojnom zagrebačkom kazališnom publikom.

Piščevo djelovanje na dramskom polju je ograničeno na jedno djelo - komediju iz zagrebačkog života u tri čina "Ljubica" ("''Pozor"'', 1866., praizvedba 1868.). U njoj tematizira urbanu sredinu s nizom karakterističnih, no prilično šablonski oblikovanih likova. Posrijedi je zapravo dramatizirani feljton, zbog eksplicitnosti kritike često na rubu scenskog pamfleta. No - iako je doživjela neuspjeh i kod kritike i kazališne publike, "Ljubica" predstavlja prvi pokušaj prikazivanja suvremenoga zagrebačkog života s nizom realističnih portreta.

ŠenoineAugust Šenoa umro je u Zagrebu 1881. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju [[Mirogoj]]u.<ref>[https://www.gradskagroblja.hr/default.aspx?id=324 Gradska groblja Zagreb - Š], gradskagroblja.hr, pristupljeno 6. kolovoza 2019.</ref> Njegove [[lirika|lirske]] pjesme koje zauzimaju važnije mjesto samo u prvim godinama njegova stvaralaštva bile su slabijeg uspjeha. Manje je značajan kao ljubavni, a više kao politički i socijalni pjesnik. Šenoa je u mnogim pjesmama izražavao pokretačke ideje svojega doba i politički program [[Strossmayer]]ova narodnjaštva (''Na Ozlju gradu'', ''Hrvatska pjesma'', ''Budi svoj!'', ''U slavu J. J. Strossmayera'', ''Klevetnikom Hrvatske'', ''Hrvat Bosni'' i ine). Valja napomenuti kako je Šenoa i osnivač moderne hrvatske kajkavske dijalektalne poezije.

* [http://www.lektire.hr/autor/august-senoa/ August Šenoa biografijaživotopis | Lektire.hr]

* [[Julijana Matanović]], [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=110050 ''August Šenoa između teorije i prakse''], Dani Hvarskoga kazališta. Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, Volsv. 25, Nobr. 1, travanj 1999.