|
== Povijest ==
[[Institut]] za historiju radničkog pokreta Hrvatsk
[[Institut]] za historiju radničkog pokreta Hrvatske osnovan je [[1. listopada]] [[1961.]]<ref name="Osnivači">»O zadacima naučnoistraživačke i izdavačke djelatnosti Instituta (u povodu prvog broja Putova revolucije)«, ''Putovi revolucije'', godina I., br. 1‒2, IHRP, Zagreb, 1963., str. 5.</ref> godine. Njegovi su formalni osnivači bili Izvršni komitet [[Centralni komitet|CK]] [[Savez komunista Hrvatske|Saveza komunista Hrvatske]] i Izvršni odbor Glavnoga odbora [[Socijalistički savez radnog naroda Hrvatske|Socijalističkoga saveza radnoga naroda Hrvatske]]. Rješenjem Izvršnoga komiteta CK SKH i Izvršnoga odbora GO SSRNH 30. listopada 1961. postavljen je za direktora instituta [[Franjo Tuđman]]. U sastavu Instituta našao se Arhiv za historiju radničkog pokreta u Zagrebu, koji je nastao 25. prosinca 1956. godine iz dotadašnjega Historijskoga odjeljenja CK SKH koje je osnovano [[1949.]] godine. Pod imenom Instituta za suvremenu povijest djelovao je od 1990. do 1996. godine, kada je potreba za sveobuhvatnijim istraživanjem i razumijevanjem [[hrvatska povijest|hrvatske povijesti]] urodila novim nazivom. [[Hrvatska|Hrvatski]] institut za povijest od tada pokriva povijest u razdoblju od ranoga srednjeg vijeka do najnovije povijesti.
== O Institutu ==
Hrvatski institut za povijest organizacijski je sastavljen od pet odjela:
:I. Odjel srednjovjekovne povijesti hrvatskog naroda,
:II. Odjel novovjekovne povijesti,
:III. Odjel povijesti 19. stoljeća,
:IV. Odjel suvremene povijesti,
:V. Odjel latinističke historiografije,
:VI. Odjel Podružnice u [[Slavonski Brod|Slavonskom Brodu]] za proučavanje povijesti na području [[Slavonija|Slavonije]], [[Srijem]]a i [[Baranja|Baranje]].
Istraživanja se odvijaju u sklopu znanstvenih projekata koje financira [[Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta|Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske]]. U novom ciklusu, koji je započeo početkom [[2007.]] godine, istražavanja se izvode unutar 12 projekata. Pojedini istraživači uključeni su u rad drugih domaćih i inozemnih projekata, a dio sudjeluje u izvođenju nastave na različitim sveučilištima.
Od [[1990-ih]] godina u Hrvatskom institutu za povijest posvećena je velika pozornost primanju znanstvenih novaka i njihovom usavršavanju. Do danas je magistriralo i doktoriralo više od pedeset znanstvenih novaka koji imaju važnu ulogu u hrvatskoj historiografiji.
Rezultati istraživanja najvidljiviji su u izdavačkoj djelatnosti. U razdoblju od [[1994.]] godine do kraja 2007. objavljeno je 93 znanstvenih knjiga i monografija, s naslovima koji pokrivaju spomenuta razdoblja. Uz to, Hrvatski institut za povijest objavljuje tri časopisa: Časopis za suvremenu povijest, Povijesne priloge i ''Review of Croatian History''. Prva dva imaju dugu tradiciju i pripadaju u red najuglednijih časopisa koji se bave hrvatskom poviješću, dok je zadaća trećeg da inozemnom čitateljstvu predstavi važnije teme iz suvremene hrvatske [[historiografija|historiografije]].
Prostorije Hrvatskoga instituta za povijest nalaze se u Opatičkoj 10 u [[Zagreb]]u. Riječ je o jedinstvenoj zgradi, smještenoj na Gornjem gradu, bogate [[povijest]]i i vrijednosti, koju krase Zlatna dvorana, Pompejanska dvorana i Renesansna soba. Prostorije služe za održavanje znanstvenih skupova i koncerata ozbiljne glazbe.
== Povijest zgrade ==
[[Datoteka:Muze Ivan Tišov 3.jpg|mini|[[Erato]], rad Ivana Tišova]]
[[Datoteka:Umjetnost Ivan Tišov.JPG|mini|Umjetnost, rad Ivana Tišova]]
[[Datoteka:Alegorija Ferdo Kovačević.JPG|mini|Alegorija, djelo Ferde Kovačevića]]
Zlatna dvorana je svečana dvorana za primanje. Nazvana je [[zlato|zlatnom]] zbog sjaja kao svjetlosne snage u općem tonu dvorane. Na zapadnoj je strani loggia odijeljena balustrima i stupovima. U dvoranu vode četvora vrata iznad kojih su Frangešovi [[bronca|brončani]] reljefi, alegorije sveučilišnih [[fakultet]]a poznate pod nazivima [[Teologija]], [[Medicina]], Justicija i [[Filozofija]]. U skladu su s Tišovljevim platnima Bogoštovlje, Nastava, Umjetnost (Glazba) i Znanost uokvirenim u bogato pozlaćenu dekoraciju stropa. Kršnjavijeva je prvotna ideja bila da se prikažu događaji iz hrvatske kulturne povijesti, ali nakon njegova odstupa 1896. nasljednici su promijenili program te su za slike duž zidova odabrali teme koje svjedoče o važnim datumima iz političke povijesti od ranog srednjeg vijeka do 15. stoljeća. Intencija je bila da ih objedini misao o hrvatskom historijskom pravu i teritorijalnoj cjelovitosti [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije]], u sažetku vrlo kompleksne nacionalne povijesti. Zato smisao odabranih sadržaja valja čitati u kontekstu suvremenih historiografskih interesa i problema. Kronološki prva je Medovićeva slika Dolazak Hrvata, prema predaji na obale [[Jadransko more|Jadranskog mora]] (na južnom zidu). Slijedi Čikoševo Pokrštenje Hrvata po svetoj braći [[Ćiril i Metod|Ćirilu i Metodu]] i Medovićev Splitski sabor 925. godine (obje su slike na istočnom zidu). Zajednička im je ideja [[Slaveni|slavenska]] uzajamnost i bogoslužje na narodnom jeziku. Medovićeve Zaruke kralja [[Zvonimir]]a sa sestrom mađarskog kralja [[Jelena Lijepa|Jelenom Lijepom]] (na južnom zidu) potvrđuju pravo [[Arpadovići|Arpadovića]] na hrvatsko prijestolje. Ivekovićev Poljubac mira hrvatskih velmoža kralju [[Koloman]]u [[1102.]] godine (na sjevernom zidu) prikazuje susret dviju ravnopravnih narodnih individualnosti. Medovićeva Krunidba [[Ladislav Napuljski|Ladislava Napuljskog]] [[1403.]] godine starom hrvatskom krunom (na sjevernom zidu) simbolizira povratak izgubljene [[Dalmacija|Dalmacije]], premda će je Ladislav prepustiti [[Mlečani]]ma 1409. godine. Slike su postupno izrađivanepostizrađivane i montirane od 1893. do 1908. pa se, kao i na ostalim djelima u dvorani, zapaža različitost likovnog postupka i stilskih pravaca vladajućih na prijelomu 19. i [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. No među njima Frangešove klasicističke supraporte, Tišovljeve stropne slike i Medovićeve "kraljevske" slike, najbolje prate raskošnu dekoraciju dvorane. Strop loggie pokriva neobarokno platno Ferde Kovačevića nazvano Alegorija, a bočne zidove pokrivaju djela posvećena Kršnjavijevu prosvjetnom radu. Lijevo je Bukovčeva slika Živio kralj, koja prikazuje svečanost u povodu posjeta [[Franjo Josip I.|Franje Josipa I.]] donjogradskoj školskoj zgradi 1895. godine, desno je Frangešov Lučonoša i plaketa [[Ivo Kerdić|Ive Kerdić]] s Kršnjavijevim portretom, postrance s godinama 1845.-1945.Fran
=== Renesansna soba ===
[[Datoteka:Homer uči Dantea Shakespearea i Goethea pjevati.JPG|mini|Homer uči Dantea Shakespearea i Goethea pjevati]]
U renesansnoj sobi, kabinetu odjelnog predstojnika, s izvornim namještajem Kršnjavi upravljao je prosvjetnom politikom zemaljske vlade. Slike na zidovima posvećene su kultnim imenima poezije i drame [[Homer]]u, [[Dante Alighieri|Danteu]], [[William Shakespeare|Shakespeareau]] i [[Johann Wolfgang von Goethe|Goetheu]] s prizorima iz njihovih djela prema Čikoševu izboru: iz Homerova epa Odisej ubija prosce, iz Božanstvene komedije Dante pred vratima Čistilišta, prema Shekespeareu Marko Antonije nad lešinom [[Cezar]]ovom, iz [[Faust]]a [[Valpurgina noć]]. Objedinjuje ih skupni portret pjesnika Homer uči Dantea, Shakespearea i Goethea pjevati.
== Uprava ==
=== Ravnatelji ===
:''Popis nepotpun''
* dr. sc. [[Stjepan Matković]] do 2010.
* dr. sc. [[Jasna Turkalj]] od 2011. <ref>http://www.isp.hr/uprava-instituta/ (pristupljeno 3. lipnja 2012.)</ref><ref>http://www.dnevno.hr/vijesti/kultura/jasna_turkalj_izabrana_za_ravnateljicu_hrvatskog_instituta_za_povijest/184016.html (pristupljeno 3. lipnja 2012.)</ref>
| 