[[Datoteka:Platon Rudolf Valdec.JPG|mini|Platon, rad Rudolfa Valdeca]]
[[Datoteka:Hrvatski institut za povijest ulaz.JPG|mini|Grb Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije na željeznoj dvorišnoj ogradi, iskovanoj u zagrebačkoj Obrtnoj školi]]
'''Hrvatski institut za povijest''' je hrvatska [[povjesnica|povjesničarskapovj]]<nowiki/>ekoraciji ustanova.prostora [[sljednost|Sljednik]]u jestilu '''Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske''' ([[1. listopada]] [[1961.]] – [[10. svibnja]] [[1990.]]) i '''Instituta za suvremenu povijest''' ([[1990.]] – [[19. veljače]] [[1996.]]).viso
U Pompejanskoj sobi kao u čitanci iz klasične starine, tema je razrađena kompleksnije s likovima i prizorima, koji simboliziraju kulturu, odgoj i etičke vrline grčko-[[Stari Rim|rimskog]] svijeta. Na istočnom zidu Tišov j slika Dolazak Hrvata, prema predaji na obale [[Jadransko more|Jadranskog mora]] (na južnom zidu). Slijedi Čikoševo Pokrštenje Hrvata po svetoj braći [[Ćiril i Metod|Ćirilu i Metodu]] i Medovićev Splitski sabor 925. godine (obje su slike na istočnom zidu). Zajednička im je ideja [[Slaveni|slavenska]] uzajamnost i bogoslužje na narodnom jeziku. Medovićeve Zaruke kralja [[Zvonimir]]a sa sestrom mađarskog kralja [[Jelena Lijepa|Jelenom Lijepom]]
== Povijest ==
[[Institut]] za historiju radničkog pokreta Hrvatsk
== Povijest zgrade ==
[[Datoteka:Muze Ivan Tišov 3.jpg|mini|[[Erato]], rad Ivana Tišova]]
Palača koju je za plemićku obitelj Vojkffy-Paravić izgradio [[1840.]] godine Aleksandar Brdarić, od [[1882.]] godine sjedište je Odjela za bogoštovlje i nastavu [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Zemaljske vlade]]. Kad je [[Izidor Kršnjavi|Iso Kršnjavi]] [[1891.]] godine imenovan odjelnim predstojnikom dao ju je preurediti prema nacrtima [[Hermann Bollé|Hermanna Bollea]], koji je sačuvao Brdarićevu osnovu i glavne elemente njegova klasicističkog stila. Misao vodilja Ise Kršnjavog bila je da se reprezentativnim prostor ima palače u Opatičkoj 10 likovnim sredstvima izraze kultura [[Antika|antike]], [[Renesansa|renesanse]], [[Humanizam|humanizma]] i [[Kršćanstvo|kršćanstva]] kao temelji prosvjetne politike u [[19. stoljeće|19. stoljeću]]. U tim karakterističnim tipovima pokrivanja zidova izražene su temeljne teme u stilu i duhu historizma. Teme iz klasične prošlosti izvedene su na način pompejanskog zidnog slikarstva. Nacionalna povijest i kultura izvedena je u plastičnoj obojenoj dekoraciji prostora u stilu visoke renesanse, a djela iz svjetske književnosti umetnuta su u oplatu tamne [[hrast]]ovine. U izvedbi su sudjelovali nastavnici i učenici Obrtne škole, majstori umjetničkog obrta, a individualnim kreacijama slikari [[Ivan Tišov]], [[Bela Čikoš Sesija]], [[Oton Iveković]], [[Ferdo Kovačević]] i već afirmirani [[Celestin Medović]] i [[Vlaho Bukovac]], te kipari [[Robert Frangeš Mihanović]] i [[Rudolf Valdec]]. Kao uvod u program smišljeno su na vanjskim krilima zgrade postavljena poprsja [[filozof]]a [[Platon]]a i [[Aristotel]]a, rad Rudolfa Valdeca, a svečani se ulaz u palaču otvara ogradom od kovana željeza u [[Renesansa|renesansnom]] stilu.
=== Stubište ===
Stubište predstavlja malu galeriju [[muza]]. Zidovi su oslikani likovima [[Apolon]]a i devet njegovih pratilaca, muza [[znanost]]i i [[umjetnost]]i. Na vrhu desnog južnog stubišta prikazan je Apolon s lirom, a na vrhu sjevernog stubišta [[Euterpa]] s dvostrukom frulom, muza lirskog pjesništva. Duž zidova [[Astronomija|astronomiju]] predstavlja [[Uranija]] s nebeskim globusom, komediju [[Talija]] s pastirskim štapom i maskom komedijaša, ples [[Terpsihora]] s lirom, tragediju [[Melpomena]] s maskom tragičara, [[povijest]] [[Klio]] sa svitkom, zborno himničko pjevanje [[Polihimnija]], epsko pjesnistvo [[Kaliopa]] s voštanom pločicom i pisaljkom, [[ljubav]]no pjesništvo [[Erato]] s kitarom. Ta ljupka [[Mitologija|mitološka]] bića skladno je izveo Ivan Tišov, a prateći dekor obrtnik Ivan Clausen. U ovom stubištu nema muza lijepih umjetnosti: [[Slikarstvo|slikarstva]], [[Kiparstvo|kiparstva]] i graditeljstva, jer su u [[Stari Grci|starih Grka]] te vrste umjetnosti pripadale tehničkim odnosno obrtnim tvorbama.
=== Pompejanska soba ===
U Pompejanskoj sobi kao u čitanci iz klasične starine, tema je razrađena kompleksnije s likovima i prizorima, koji simboliziraju kulturu, odgoj i etičke vrline grčko-[[Stari Rim|rimskog]] svijeta. Na istočnom zidu Tišov je predstavio [[Zeus]]a, a Čikoš borbu [[Herkul (mitologija)|Herkul]]a s divom [[Antej]]em. Na južnom je zidu ČikoSevo Šakanje, disciplina u metodi odgoja i u olimpijskim igrama. Nastavlja se u uglu TišovIjev Bahantski prizor Ivekovićev Ratni prizor. Na zapadnom je zidu Čikošev Okovani Prometej. Na sjevernoj strani dva su polja s Ivekovićevom pričom o tračkom pjevaču Orfeju s mrtvom Euridikom i Čikoševom pjesnikinjom [[Sapfa|Sapfom]] s [[Lezbos]]a. Svi su prizori, kao i na stubištu, u iluzionistički oslikanim arhrtektonskim okvirima. Prate ih u medaljonima portreti Homera, Sokrata, [[Euripid]]a, [[Sofoklo|Sofokla]], Tukidida, [[Hipokrat]]a, [[Periklo|Perikla]] i [[Trajan]]a signirani Kovačevićem, Ivekovićem i Čikošem. Sve različito obojene plohe zida s dominantnom [[crvena boja|crvenom]] [[Pompeji|pompejanskom]] bojom, ispunjene su osobito uspjelim glavama [[satir]]a, [[biljke|biljnim]], [[životinje|životinjskim]] i geometrijskim motivima iz repertoara ukrašavanja pompejanskih kuća. Raspored ploha prema podlošcima III. i IV. pompejanskog stila načinio je Clausen.
Oslikavanje stubišta i ove sobe završeno je 1892. godine. Kad je 1913./1914. godine dozidan kat, strop je stradao pa ga je Čikoš sa svojim učenicama pokušao obnoviti, vjerojatno prema prvotnom osliku.
=== Zlatna dvorana ===
[[Datoteka:Zlatna dvorana.JPG|mini|Zlatna dvorana]]
[[Datoteka:Umjetnost Ivan Tišov.JPG|mini|Umjetnost, rad Ivana Tišova]]
[[Datoteka:Alegorija Ferdo Kovačević.JPG|mini|Alegorija, djelo Ferde Kovačevića]]
Zlatna dvorana je svečana dvorana za primanje. Nazvana je [[zlato|zlatnom]] zbog sjaja kao svjetlosne snage u općem tonu dvorane. Na zapadnoj je strani loggia odijeljena balustrima i stupovima. U dvoranu vode četvora vrata iznad kojih su Frangešovi [[bronca|brončani]] reljefi, alegorije sveučilišnih [[fakultet]]a poznate pod nazivima [[Teologija]], [[Medicina]], Justicija i [[Filozofija]]. U skladu su s Tišovljevim platnima Bogoštovlje, Nastava, Umjetnost (Glazba) i Znanost uokvirenim u bogato pozlaćenu dekoraciju stropa. Kršnjavijeva je prvotna ideja bila da se prikažu događaji iz hrvatske kulturne povijesti, ali nakon njegova odstupa 1896. nasljednici su promijenili program te su za slike duž zidova odabrali teme koje svjedoče o važnim datumima iz političke povijesti od ranog srednjeg vijeka do 15. stoljeća. Intencija je bila da ih objedini misao o hrvatskom historijskom pravu i teritorijalnoj cjelovitosti [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije]], u sažetku vrlo kompleksne nacionalne povijesti. Zato smisao odabranih sadržaja valja čitati u kontekstu suvremenih historiografskih interesa i problema. Kronološki prva je Medovićeva slika Dolazak Hrvata, prema predaji na obale [[Jadransko more|Jadranskog mora]] (na južnom zidu). Slijedi Čikoševo Pokrštenje Hrvata po svetoj braći [[Ćiril i Metod|Ćirilu i Metodu]] i Medovićev Splitski sabor 925. godine (obje su slike na istočnom zidu). Zajednička im je ideja [[Slaveni|slavenska]] uzajamnost i bogoslužje na narodnom jeziku. Medovićeve Zaruke kralja [[Zvonimir]]a sa sestrom mađarskog kralja [[Jelena Lijepa|Jelenom Lijepom]] (na južnom zidu) potvrđuju pravo [[Arpadovići|Arpadovića]] na hrvatsko prijestolje. Ivekovićev Poljubac mira hrvatskih velmoža kralju [[Koloman]]u [[1102.]] godine (na sjevernom zidu) prikazuje susret dviju ravnopravnih narodnih individualnosti. Medovićeva Krunidba [[Ladislav Napuljski|Ladislava Napuljskog]] [[1403.]] godine starom hrvatskom krunom (na sjevernom zidu) simbolizira povratak izgubljene [[Dalmacija|Dalmacije]], premda će je Ladislav prepustiti [[Mlečani]]ma 1409. godine. Slike su postizrađivane i montirane od 1893. do 1908. pa se, kao i na ostalim djelima u dvorani, zapaža različitost likovnog postupka i stilskih pravaca vladajućih na prijelomu 19. i [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. No među njima Frangešove klasicističke supraporte, Tišovljeve stropne slike i Medovićeve "kraljevske" slike, najbolje prate raskošnu dekoraciju dvorane. Strop loggie pokriva neobarokno platno Ferde Kovačevića nazvano Alegorija, a bočne zidove pokrivaju djela posvećena Kršnjavijevu prosvjetnom radu. Lijevo je Bukovčeva slika Živio kralj, koja prikazuje svečanost u povodu posjeta [[Franjo Josip I.|Franje Josipa I.]] donjogradskoj školskoj zgradi 1895. godine, desno je Fran
* dr. sc. [[Jasna Turkalj]] od 2011. <ref>http://www.isp.hr/uprava-instituta/ (pristupljeno 3. lipnja 2012.)</ref><ref>http://www.dnevno.hr/vijesti/kultura/jasna_turkalj_izabrana_za_ravnateljicu_hrvatskog_instituta_za_povijest/184016.html (pristupljeno 3. lipnja 2012.)</ref>
== Izvori ==
{{izvori}}
== Vanjske poveznice ==
=== Ostali projekti ===
{{WProjekti
|