Operacija Una: razlika između inačica

postrojbe2 = točan broj nije poznat ali se procjenjuje na oko 10000 vojnika i policajaca (1. korpusa [[VRS]]) na širem području oko Prijedora |

'''Operacija Una''' jedina je operacija HV-a tijekom 1995. koja nije završila pobjedom Hrvatskih snaga. Odvijala se od 18. rujna do 19. rujna 1995., svega 1 dan. U operaciji “Una” se hrvatska vojska suočila s organiziranim i vrlo odlučnim otporom snaga bosanskih Srba, te je zbog objektivnog neuspjeha da se probije neprijateljsku obranu i zbog znatnih hvatskih žrtava, neki ubrajaju među najtragičnije vojne akcija HV-a: riječ je ujednozapravo o prvom ozbiljnom uspjehu srpskih snaga u borbama protiv HV nakon 1992. godine.

Nakon što su samo nekoliko dana ranije Sjedinjene Američke Države tražilezahtijevale da Hrvatska zaustavi [[Operacija Maestral|Operaciju Maestral]] u središnjoj i zapadnoj Bosni i da se odustane od planirane [[Operacija Burin|Operacije Burin]] radi oslobođenja šireg prostora Istočne Hercegovine u zaleđu dubrovačkog područja, [[Richard Holbrooke]], američki diplomat zadužen za dovođenje sukobljenih strana u BiH za pregovarački stol zatražio je 17. rujna 1995. od predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana da zauzme Sanski Most, Prijedor i Bosanski Novi - uz obrazoženjeobrazloženje da je to potrebno da bi se prisililo Srbe na popuštanje u pregovorima. SAD su, međutim, jasno izrazile da ne žele da hrvatske snage zauzmu i Banju Luku, što bi izazvalo nove valove izbjeglica i možda vodilo u totalni rat između Hrvatske i BiH s jedne strane, te Srbije s druge strane. “Gospodine predsjedniče, tražim od vas sa odete što dalje možete, ali ne uzimajte Banju Luku”, bile su Holbrookeove riječi Tuđmanu, o kojima sam svjedoči sam Holbrooke u svojoj memoarskoj knjizi.<ref>“Završiti rat“, Richard Hoolbroke, izdanje TKP ŠAHINPAHIĆ, Sarajevo 1998., str. 164-165</ref>

General Mareković, koji je na terenu upravljao hrvatskim snagama, u novinskom intervjuu 2006. god. iznosi mišljenje da se operaciju moglo uspješno nastaviti, i da je odluka o povlačenju snaga natrag preko Une donijeta pod međunarodnim pritiskom; navodno su se američki avioni u vojnoj bazi [[Aviano]] već zagrijavali radi polijetanja. Marekovićeva verzija se razlikuje od svjedočanstva R. Hoolbrokea i P. Galbraighta (general Mareković i nije morao biti upućen u detalje komunikacije sa SAD), koji potvrđuju da su od hrvatskog državnog vodstva u ime SAD baš zahtijevali taj napad, ali je lako moguće da su Amerikanci - u situaciji kada je Hrvatska odustala od operacije koju je SAD predložila - u svrhu promicanja mirovnog rješenja u BiH doista htjeli prikazati da bi Hrvati sigurno osvojili Prijedor, ali su to, eto, SAD spriječile.

Nakon dobro provedene operacije [[Operacija Oluja|Oluja]] i netom nakon operacije [[Operacija Maestral|Maestral]], hrvatsko [[Pounje]] bilo je pod izrazito jakim topničkim udarom srpskih snaga iz tzv. Republike Srpske. Pod jakim je udarom bila [[Hrvatska Kostajnica]], a cesta [[Hrvatska Kostajnica]]-[[Dvor_(općina)|Dvor]] bila je praktički zatvorena. Trebalo je nešto učiniti.

SAD nije imao namjeru dopustiti ni Hrvatima ni Bošnjacima da oslobode Banju Luku, ostalu Bosansku Krajinu, Bosansku Posavinu ni istočnu Hercegovinu. U SAD-u su bili uvjereni da bi to stvorilo novu rijeku izbjeglica koji bi preplavio SRJ i možda natjerao Vojsku Jugoslavije da se neposredno uključi u ratovanje BiH i Hrvatskoj, čime bi se rat opet razbuktao.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.europamagazine.info/PDF/EuropaApril2011.pdf|title=INTERVJU: Peter Galbraith, jedan od ključnih Klintonovih diplomata za region

Između odluke o operaciji i početka operacije njezina počinjanja bilo je samo desetak sati. U ovom iznimno kratkom roku za ovako osjetljivu vrstu napada HV je bez priprema pošao forsirati rijeku Unu, čiji je vodostaj bio visok i koja je tekla brzinom 4 m/s.

Obavještajne su procjene bile krive. Srpska je obrambena crta bila kvalitetno uređena. Ostaje pitanje jesu li obavještajne procjene bile samo procjene hrvatskih obavještajnih snaga, ili im je netko iz SAD-a dao krive procjene. Procjena je bila tako loša da to više nije bilo samo pogrješno, nego nepromišljeno podcijenjen protivnik. VRS je pružila uporni i žestoki otpor. HV je pretrpio pretkraj rata nepotreban poraz i velike gubitke u ljudstvu.

Hrvatsko vojno vrhovništvo nije dobro pripremilo napad. Zakazala je obavještajna službapriprema; zapravo se Hrvatska oslonila na pretpostavku da američki diplomati koji im sugeriraju napad preko Une prema Prijedoru savjete daju na temelju dobrih obavještajnih podataka: za takvu je - kako se pokazalo, pogrešnu - prosudbu, bilo stanovitih razloga: tih su se dana zračne snage SAD-a i američke snage za brzo djelovanje izravno umiješale u ratna zbivanja, izvršivši nekoliko uzastopnih napada na snage bosanskih Srba.<ref>Davor Marijan, op. cit., str. 317-319</ref> Očekivano je da su srpske snage na tom području slabe, no nije bilo tako. To je bilo područje u kojemu je bila stacionirana sva izvučena tehnika Banijskog korpusa SVK, ali i tzv. specijalne postrojbe SVK, one iste koje su mjesec dana prije izbjegle sa Banovine. Zbog Maestrala na južnim dijelovima Republike Srpske napad HV-a bio je očekivan. Srpska se vojska psihološki oporavila i dobro ukopala čekajući napad HV-a. Osim toga, provedena je opća mobilizacija jer je bio u pitanju opstanak Republike Srpske, svaki civil bio je naoružan i motiviran za obranu.