Pavle Karađorđević: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
popravak
m uklonjena promjena suradnika 46.182.231.175 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Rovoobob
Oznaka: brzo uklanjanje
Redak 49:
| vjera =
}}
'''Knez Pavle Karađorđević''' ([[Sankt-Peterburg]], [[15. travnja]] [[1893.]] – [[Pariz]], [[14. rujna]] [[1976.]]), bio je [[Srbija|srpski]] princ i jedini sin kneza [[Arsen Karađorđević|Arsena Karađorđevića]] ([[1859.]] - [[1938.]]), rođenog brata kralja [[Petar I. Karađorđević|Petra I. Karađorđevića]] ([[1844]]-[[1921]]). Vrstan poznavatelj slikarstva i umjetnosti uopće.
 
== Životopis ==
Knez Pavle Karađorđević rođen je u Sankt-Peterburgu 1893. godine. Školovao se u Lausanni, Beogradu i [[Oxford]]u, gdje je diplomirao 1920. godine. 1923. godine vratio se u Beograd, no Aleksandar mu za života nije povjeravao bitnije dužnosti. Do atentata na kralja [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra]] [[1934.]] godine uopće se nije bavio politikom već je živio povučeno sa svojom obitelji. Iz braka s grčkom i danskom princezom Olgom imao je sinove Aleksandra (1924.), Nikolu (1926.-1954.) i kćer Jelisavetu (1936.).
 
Poslije atentata u [[Marseille|Marseilleu]] prema oporuci kralja Aleksandra postaje jedan od trojice članova namjesništva u ime maloljetnog kralja [[Petar II. Karađorđević|Petra II. Karađorđevića]]. Ubrzo se nametnuo kao jedina stvarna vlast u Kraljevini Jugoslaviji, dok su ostali namjesnici ([[Ivo Perović]] i [[Radenko Stanković]]) samo figurirali na toj dužnosti. U vanjskoj politici provodio je politiku otklona od Francuske, pokušavajući održati neutralnost u sve složenijim europskim okolnostima. Svjestan unutarnjih slabosti države i njezine ranjivosti u slučaju rata, pokušao je riješiti nacionalne probleme u Jugoslaviji.