Razlika između inačica stranice »Dizalica«

Dodano 9.215 bajtova ,  prije 7 mjeseci
Nadopunio Dizalica
(Nadopunio Dizalica)
(Nadopunio Dizalica)
 
[[datoteka:Fotothek df n-05 0000096.jpg|mini|desno|250px|[[Elektrifikacija]] [[Željeznička pruga|željezničkih pruga]] uz pomoć [[helikopter dizalica|helikopter dizalice]] ''Mi-8''.]]
 
[[datoteka:Burmeister og Wain (1885 painting).jpg|mini|desno|250px|Dizalica za [[kalup]]ljenje u [[lijevanje|ljevaonici]] iz 1885.]]
 
[[datoteka:NSRW Magnet Lifting Pig Iron.jpg|mini|desno|250px|Ostaci [[sirovo željezo|sirovog željeza]] iz [[visoka peć|visoke peći]] odstranjuju se [[magnet]]om.]]
 
[[datoteka:Tappning av martinugn.jpg|mini|desno|250px|Otvoren izljev [[Siemens-Martinova peć|Siemens-Martinove peći]] (''Fagersta Bruk'', [[Švedska]], 1967.)]]
 
[[datoteka:Hammering out a draw bar on the steam drop hammer in the blacksmith shop, Santa Fe RR.jpg|mini|desno|250px|Kovačka dizalica upotrebljava se u [[kovanje|kovačnicama]] gdje stavlja blokove u [[peć]]i za zagrijavanje, donosi blokove pod [[Bat (alat)|kovački čekić]] ili [[preša|prešu]] ili drži te teške komade za vrijeme [[kovanje|kovanja]].]]
 
'''Dizalica''' je [[naprava]] ili [[stroj]] za dizanje, premještanje i povlačenje [[teret]]a. Najstarija naprava za dizanje ili pomicanje tereta jest [[poluga]], s kojom se može s manjom silom podići veći teret, ali je pritom pomak tereta onoliko puta manji koliko je puta teret veći od pogonske [[sila|sile]]. Dizalice mogu imati ručni i strojni [[pogon]]. Ručni pogon se nalazi samo kod dizalica s rijetkom ili povremenom uporabom, za manje terete i male visine dizanja. [[Stroj]]ni pogon upotrebljava se kod dizalica s učestalom primjenom, za teške terete, velike okomite i vodoravne pomake te za premještanje velikih količina [[materijal]]a. Danas se najviše primjenjuje [[Električni strojevi|električni pogon]]. Gdje nema u blizini izvora [[električna energija|električne energije]], primjenjuje se pogon [[Motor s unutarnjim izgaranjem|motorom s unutarnjim izgaranjem]], uglavnom [[Dieselov motor|Dieselovim motorom]]. U specijalnim slučajevima prikladan je i dizelsko-električni pogon. Prednosti [[Hidraulički pogon|uljnoga hidrauličnog pogona]] su jednostavnije [[upravljanje]], dobra i stalna [[regulacija]], mekan rad i mnogo manje [[masa|mase]] u pokretu. Primarni pokretači hidrauličnog pogona su [[elektromotor]], Dieselov motor i, kod malih dizalica, ručni pogon. [[Pneumatika|Pneumatski pogon]] primjenjuje se gotovo jedino za stacionarne dizalice malog učinka. [[Parni stroj|Parni pogon]] je danas praktički napušten. <ref> '''dizalice i dizala''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=15546] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.</ref>
Prije su se razvrstavale dizalice na mobilne (pokretne) i automobilske. S vremenom su te razlike nestale, pa se danas razvrstavaju na cestovne dizalice s rešetkastim dohvatnikom i cestovne dizalice s teleskopskim dohvatnikom.
 
===== AutomobilskaAutomobilske utovarnautovarne dizalicadizalice =====
{{glavni|Automobilska utovarna dizalica}}
 
 
'''Helikopter dizalica''' ili '''helikopter granik''' sve se više u posljednje vrijeme upotrebljava za prijenos [[teret]]a i za različite radove na teško pristupačnim terenima i mjestima gdje normalna dizalica uopće ne može raditi. U takve radove spadaju [[Metalna konstrukcija|čelične montažne gradnje]], postavljanje električnih [[dalekovod]]a i [[plin]]skih [[cjevovod]]a, [[montaža]] postrojenja procesne industrije i slično. [[Helikopter]] se može okomito spustiti i podići, što omogućuje dobro i sigurno podizanje tereta sa zemlje. Nedostatak je rada s helikopterom u tome što se podiže manja preciznost pri odlaganju tereta i veći udarci pri podizanju i odlaganju tereta nego kad je dizalica oslonjena na zemlju. Nezgodno je što [[pilot]] obično ne može promatrati obješeni teret, ali ima i tako građenih helikoptera koji to pilotu omogućuju.
 
==== Dizalice za metalurške pogone ====
{{glavni|Metalurgija}}
 
U tu grupu dizalica spadaju dizalice prilagođene radnim uvjetima i proizvodnim zahtjevima metalurških pogona, kao što su [[željezara|željezare]], [[Lijevanje|ljevaonice]], čeličane, [[Valjanje|valjaonice]], [[kovanje|kovačnice]] ili [[kaljenje|kalionice]]. Većinom su to mosne dizalice koje imaju neposredno u vitlu ili dizalici ugrađene posebne naprave za prihvaćanje i rukovanje teretom (različita [[kliješta]], traverze i slično). Takve dizalice nemaju samo ulogu prijenosnih sredstava, nego su izravno uvršteni u proizvodni postupak. Rade u posebno teškim pogonskim uvjetima, ne samo zbog velikih tereta nego i zbog visokih [[temperatura]] i grubog pogona. U željezarama istovar i raspodjelu [[Sirovine|sirovina]] ([[Rudača|rudače]], [[koks]]a, dodataka) na ulaznom skladištu obavlja pretovarni most sa zahvatačem. [[Visoka peć]] se puni pomoću kose uzvlake. U hali s pješčanim ljevačkim poljem nalazi se dizalica za kalupljenje i dizalica za razbijanje i prenošenje željeznih hljebaca.
 
===== Dizalice za kalupljenje =====
{{glavni|Lijevanje}}
 
'''Dizalica za kalupljenje''' priprema pješčano ljevačko polje visoke peći za uzastopna lijevanja, tako da se uklanjaju ostaci [[Sirovo željezo|sirovog željeza]], poravnava pješčano polje i utiskivanjem izrađuju nove jame i kanali, to jest [[kalup]]i. [[Vitlo]] dizalice nosi okomito pomičnu napravu za kalupljenje sa čvrstim vođenjem, kojom izrađuje udubljenja u pijesku. Ostatke sirovog željeza odstranjuje [[magnet]]om.
 
===== Dizalice za razbijanje i prijenos željeznih hljebaca =====
'''Dizalica za razbijanje i prijenos željeznih hljebaca''' razbija hljepce sirovog željeza na ljevačkom polju pomoću zračnog čekića ili padajućeg [[Bat (alat)|bata]] što ih nosi kruta konstrukcija vitla. Za prijenos hljebaca dizalica je opremljena nosivim magnetom, koji može biti i na zasebnom vitlu.
 
U čeličanama se upotrebljava mnogo specijalnih dizalica. Na ulaznom skladištu čeličnog otpada, dizalice istovaruju čelični otpad na skladište i, kad je potrebno, usitnjavaju ga, donose ga do specijalnih škara i [[preša]] za paketiranje pune korita čeličnim otpadom i donose ih na dohvat dizalici za šaržiranje. Već prema tome, da li je za te radove potrebna jedna ili više dizalica, proizlaze različiti oblici dizalica na tom dijelu postrojenja.
 
Za istovar i prijenos lomljevine obično se upotrebljavaju magnetne dizalice ili dizalice s višečeljusnim zahvatačem koje služe i za prijenos rudače i ostalih dodataka. Za razbijanje lomljevine služe dizalice s padajućom kuglom. Dizalice za prijenos korita prenose napunjena korita na klupu za odlaganje s koje ih uzima dizalica za šaržiranje. Često je dizalica za prijenos korita opremljena i nosivim magnetom za punjenje korita i za prijenos lomljevine. Dizalica za prijenos i punjenje korita ima posebnu napravu sa dva noseća luka koji se dadu zakretanjem izdići da bi mogli poduhvatiti 3 do 4 korita što se istodobno prenose.
 
===== Šaržirne dizalice =====
'''Šaržirna dizalica''' vodoravnom polugom zahvaća napunjena korita i odnosi ih s klupe za odlaganje u [[Siemens-Martinova peć|Siemens-Martinovu peć]], gdje ih okretanjem isprazne i vrate prazne na klupu za odlaganje. U posljednje vrijeme primjenjuju se umjesto šaržirnih dizalica šaržirni strojevi koji se kreću po podu.
 
Rastaljeni [[čelik]] iz peći odnosi '''ljevačka dizalica'''. Ljevački se dizalice upotrebljavaju i za prijenos sirovog željeza u mješače i [[Bessemerov postupak|konvertore u Thomasovim čeličanama]]. Iako je način lijevanja različit u hali mješača i hali za lijevanje, ljevačke dizalice su iste. Dizalice u halama s mješačem i s peći imaju nosivost do oko 125 [[tona]], a u hali za lijevanje do oko 500 tona, već prema radnom učinku peći. U metalurškim pogonima upotrebljavaju se i ljevačke dizalice nosivosti od 50 do 100 tona. Ljevačke dizalice imaju glavni [[mehanizam]] za dizanje s traverzom i lamelnim kukama za prihvaćanje ljevačkog lonca te pomoćni mehanizam za dizanje što služi za prekretanje ljevačkog lonca. Već prema situaciji u pogonu, glavni i pomoćni mehanizam za dizanje smješteni su na jednom vitlu ili na dva međusobno nezavisna vitla. Često se za ljevačke dizalice zahtijevaju veće brzine za glavno dizanje i vožnju dizalice, a ponekad i dvije brzine za glavno dizanje. Ali, najvažniji zahtjev koji moraju zadovoljiti ljevačke dizalice jest najveća [[Zaštita na radu|sigurnost u radu]].
 
Odliveni se [[ingot]]i neko određeno vrijeme hlade u [[kokila]]ma i zatim se kokile s njih svuku. Kokile se svlače '''dizalicama za svlačenje'''. Konstrukcija dizalice za svlačenje ovisi o tome da li ingoti imaju širi kraj dolje ili gore. Univerzalnim dizalicama za svlačenje mogu se kokile svlačiti s normalno koničnih ([[Engleski jezik|eng]]. ''big-end-down'') i s obrnuto koničnih (eng. ''big-end-up'') ingota. Normalno konični ingoti svlače se tako da se kliještima uhvati kokila i podiže, dok se istodobno tlačnim trnom podržava ingot i tako istisne. Oko 30% ingota zapeče se u kokilama, pa se moraju tada istiskivati silom koja doseže i deseterostruku težinu ingota. Nosivost dizalica za svlačenje iznosi od 8 do 80 tona, a pripadna tlačna [[sila]] od 1 000 do 4 000 k[[njutn|N]].
 
Nakon svlačenja kokila, prije dalje prerade u [[valjanje|valjaonicama]] moraju se još svjetlocrveno užareni ingoti uložiti u zagrijane duboke peći da bi postigli jednoliku temperaturu. Ingoti se mogu prenositi i ulagati u duboku [[peć]] pomoću dizalice za svlačenje kokila, ali to obično obavljaju dizalice s kliještima, koje imaju kliješta za prihvaćanje ingota te često i posebnu napravu za skidanje poklopca duboke peći, ali nemaju tlačni trn. Tim se dizalicama prenose i zagrijani ingoti do valjaoničkih pruga. Njihova nosivost iznosi od 5 do 50 tona.
 
===== Kovačke dizalice =====
{{glavni|Kovanje}}
 
'''Kovačka dizalica''' upotrebljava se u kovačnicama gdje stavlja blokove u [[peć]]i za zagrijavanje, donosi blokove pod [[Bat (alat)|kovački čekić]] ili [[preša|prešu]] ili drži te teške komade za vrijeme kovanja. Ne leži li komad pri kovanju dobro, prenose se udarci na dizalicu, pa se mogu pojaviti opasna, prevelika [[naprezanje|naprezanja]]. Da bi se to izbjeglo, slobodni užetnici udvojenog [[koloturnik]]a, a često i gornji vodeći užetnici, imaju ugrađene [[opruga|opruge]]. U tu su svrhu prikladne opruge koje imaju položenu karakteristiku, a zbog ograničene ugradbene visine opruge se ugrađuju s prednaponom približno jednakim nosivosti dizalice.
 
Kovačke dizalice ne samo što drže komade koji se koju nego ih najčešće moraju i okretati, pa su zato opremljeni [[naprava]]ma za okretanje obješenima na kuku dizalice. Naprava za okretanje zavješena je preko opruga, a ima beskonačni zglobni [[lanac]] koji drži i okreće komad pri kovanju.
 
Konstrukcijski oblik dizalice mora biti prilagođen radnim odnosima u kovačnici. Obično blok koji se kuje drže dvije dizalice, svaki s jedne strane preše. Jedna od dizalica ima napravu za okretanje s pogonom, a druga takvu napravu bez pogona. Da bi se na početku kovanja mogli držati i kratki blokovi, razmak kuka između tih dvaju dizalica treba biti malen.
 
Upravljanje kovačkim dizalicama mora biti u skladu s radnim ciklusima kovačke preše, pa je zato upravljačnica smještena u ravnini nakovnja. Za složenije postupke i veće brzine kovanja zahtjevi su za upravljanje dizalicom složeniji, pa je potrebno [[daljinsko upravljanje]] s upravljačkog mjesta preše. Daljinsko je upravljanje osobito važno pri brzom radu preše, kad ona radi sa 12 do 25 podizaja u minuti pri grubom kovanju, a od 60 do 100 podizaja pri završnom kovanju, već prema veličini podizaja i preše.
 
Veličina kovačkih dizalica ovisi o veličini kovačkih preša. Ukupna nosivost kovačkih dizalica iznosi od 5 do 300 tona a korisna nosivost, to jest nosivost njihovih naprava za okretanje od 3,2 do 250 tona.
 
Za otkivke do 30 tona pa sve i do 100 tona prikladniji su od kovačkih dizalica kovački [[manipulator]]i koji se kreću po podu. Međutim, kad se radi o kovanju dugačkih komada, stabilnost manipulatora mogla bi biti prekoračena, pa se tada upotrebljavaju kovačke dizalice.
 
== Izvori ==