Razlika između inačica stranice »Saveznici«

Nema promjene veličine ,  prije 1 godinu
m (ispravak)
Raspadu ratnog savezništva je bitno pridonijelo uvjerenje da je Njemačka tako temeljito poražena da u bliskoj budućnosti neće predstavljati opasnost po svjetski mir i sigurnost ratnih pobjednika, kao i uvjerenje da će novostvorena [[Liga naroda]] svojim diplomatskim mehanizmima uspješno spriječiti izbijanje novih kriza i ratova, učinivši tako nekadašnje vojne i političke saveze nepotrebnim. S druge strane se 1920-ih počelo javljati sve veće razilaženje među Britanijom i Francuskom, s obzirom da su Britanci u skladu s tradicionalnom politikom ''[[sjajna izolacija|sjajne izolacije]]'' držali i načela ravnoteže sila držali da Francuska kao kontinentalna sila ne smije dominirati Europom. Francuska se, pak, zbog postojanja granice s Njemačkom, nastojala osigurati s pojačanim utjecajem na njemačke istočne susjede i stvaranjem vojnih aranžmana i saveza od kojih je najpoznatija [[Mala Antanta]].
 
Britanija i Francuska su svoja neslaganja nastavili i nakon dolaska [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] na vlast u Njemačkoj, pri čemu su britanske vlade nastojale novi nacistički režim odobrovoljiti politikom ustupaka (''[[appeasament]]''), dok je Francuska bila nešto aktivnija, pa seje početkom 1930-ih nastojala kao svog saveznika pridobiti Sovjetski Savez.
 
Savez Britanije i Francuske je ponovno počeo jačati tek s [[abesinijski rat|abesinijskim ratom]], koga su obje države shvatile kao početak nastojanja Italije da se proširi na račun njihovih kolonijalnih imperija. Mussolinijev režim se, pak, počeo povezivati s Njemačkom, pa je tako [[1936]]. stvoren začetak Osovine.
Anonimni suradnik