Antun Mihanović: razlika između inačica

[[Slika:ANTUN-MIHANOVIC.jpg|mini|Antun Mihanović, ''Album zaslužnih Hrvata 19. stoljeća'', Zagreb, 1898.]]

Antun Mihanović rodio se 1796. godine u Zagrebu. Rodio se u obitelji zagrebačkoga posjednika Matije Mihanovića i Justine rođ. Kušević.<ref>''Obljetnice hrvatskih velikana'', Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, 3. izd., Zagreb, 1971., str. 7.</ref> U [[Zagreb|Zagrebu]] je završio pučku školu i [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] 1809. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 907.</ref> Studirao je filozofiju i pravo na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu.<ref name="LZMK">[http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/natuknice/120-hrvatska-enciklopedija/910-mihanovic-antun LZMK: Antun Mihanović], preuzeto 2. studenoga 2012.</ref> Nakon studija filozofije koji je upisao [[1809.]] godine a svršio ga [[1811.]] godine, pravo uje studirao od 1811. godine i svršio ga diplomiravši [[Beč1813.]] godine u Zagrebu.<ref name="nsk">{{CiteJelena web|url=http://www.nsk.hr/u-sjecanje-na-antuna-mihanovica/|title=Očak, U''Antun sjećanjeMihanović'', naNakladni Antunazavod Mihanovića|date=11.6.2012|accessdate=17.8.2019Globus, |last=|first=Zagreb, |date=|work=1998., |publisher=NacionalnaISBN i953-167-119-2, sveučilišnastr. knjižnica66., u72., Zagrebu nsk73.hr}}</ref> Radio je kao pravnik [[1813.]] godine pri Banskome stolu u Zagrebu a od [[1815.]] do [[1821.]] godine bio je vojni sudac, pretežito u Italiji, potom upravni činovnik u [[Rijeka|Rijeci]]<ref name="LZMK"/> od [[1823.]] <ref>[http://www.biographien.ac.at/oebl/oebl_M/Mihanovic-Petropoljski_Antun_1796_1861.xml Mihanović Petropoljski, Antun (1796-1861), Schriftsteller und Diplomat]</ref> do [[1836.]] godine<ref>''Obljetnice hrvatskih velikana'', Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, 3. izd., Zagreb, 1971., str. 10.</ref>. Godine 1827. bio je u zastupnik Rijeke na Požunskom saboru<ref>[http://www.zivotopis.hr/biografija/antun-mihanovic/ Antun Mihanović - Biografija]</ref>, a u [[Rijeka|Rijeci]] je i napisao stihove pjesme [[Horvatska domovina]] ([[Lijepa naša]])<ref>[http://fluminensia.org/mihanovic-u-rijeci-napisao-lijepu-nasu/ Mihanović u Rijeci napisao Lijepu Našu]</ref>. Poslije toga prešao je u austrijsku diplomaciju i službovao od [[1836.]] do [[1858.]] godine.<ref name="LZMK"/> Bio je prvi austrijski konzul u [[Beograd]]u zatim je bio konzul u [[Solun]]u, [[İzmir|Smirni]], [[Carigrad]]u i [[Bukurešt]]u. Umirovljen je [[1858.]] godine kao ministarski savjetnik i od tada je do smrti živio u [[Novi Dvori Klanječki|Novim Dvorima]] gdje je umro 1861. godine.

== Književno stvaralaštvo ==

U mladosti je pisao naučne rasprave i eseje a kasnije, u muževnoj dobi, pjeva pjesme kojih je napisao samo desetak.<ref>''Obljetnice hrvatskih velikana'', Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, 3. izd., Zagreb, 1971., str. 9.</ref> Antun Mihanović autor je i nevelike, ali važne knjižice ''Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku'' koju je objavio u [[Beč]]u [[1815]]. godine. U ovom djelu je iznio ideje iz kojih se kasnije razvio i program [[Hrvatski narodni preporod|Hrvatskoga narodnog preporoda]] [[Ljudevit Gaj|Ljudevita Gaja]] i ostalih [[ilirski preporod|iliraca]]. Hrvatski književni povjesničar [[Antun Barac]] za to razdoblje napisao je kako je to vrijeme ''(...) kad je u hrvatskoj književnosti vladala pustoš, a u hrvatskoj javnosti nemar prema hrvatskom jeziku. Njome je htio razbuditi narodni ponos i svijest, da samo na vlastitom jeziku čovjek može izreći sve, što želi. Istaknuto je, da se do izražajnog savršenstva može razviti samo jezik kojim narod i govori i piše. Dokazivao je koliko snage moraju izgubiti ljudi koji su prisiljeni učiti strane jezike. Tvrdio je da se samo na materinskoj riječi može stvarati prava kultura i suzbijati praznovjerje i zaostalost. I njegovi su pogledi obuhvatili cijelo slavenstvo, ali su se u prvom redu zaustavljali na hrvatskomu narodu.''<ref>''Obljetnice hrvatskih velikana'', Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, 3. izd., Zagreb, 1971., str. 8.</ref>

== Hrvatska himna ==

==Izvori Galerija ==

== Vanjske poveznice ==