Inačica od 23. siječnja 2019. u 10:15 uredi Domjanovic (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, IP blok iznimke, Ophoditelji 5.790 edits dodan izvor i podatak o br. stan. 1857. - 2011., dodan graf ← Starija izmjena		Inačica od 19. kolovoza 2019. u 10:52 uredi ukloni ovu izmjenu MaGaBot (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Botovi 57.780 edits m broji→ima Novija izmjena →
Redak 85: === INA Naftaplin Đeletovci === Selo Đeletovci je također poznato po velikom naftnom postrojenju. Krajem rujna 1982. godine, dvjestotinjak metara od glavne prometnice u Đeletovcima na oko 1000 metara dubine bušači su pronašli naftu. Tadašnji Naftaplinov Vjesnik je prenio duhovitu pričicu o „šeiku od Đeletovaca“. Taj je živopisni nadimak među sumještanima ponio Ilija Manojlović, jedan od osamstotinjak stanovnika koliko ih je tada ~~brojalo~~imalo ovo istočno slavonsko selo, jer je na njegovoj zemlji „niknula“ bušotina Đeletovci 1, zaslužna za otkriće naftnog polja Đeletovci. Imenovan je tim zadužen za projekt izgradnje, sastavljen od stručnjaka iz svih tadašnjih Naftaplinovih OOUR-a (današnjih Sektora), a u planskim zadacima tadašnjeg Naftaplina ožujak 1985. godine naznačen kao krajnji rok. Do tada je trebalo izgraditi sabirno – otpremni sustav polja, odnosno niz objekata poput mjerne i otpremne stanice Đeletovci, industrijskog kruga, kolektorskih i priključnih naftovoda, temelja njihalica, elektroenergetskih objekata, magistralnog naftovoda od otpremne stanice Đeletovci do utovarne stanice [[Ruščica]], otpremnog plinovoda do Vinkovaca, mjerno – redukcijsku stanicu Vrapčana, brojne prometnice. Sav posao završen je za rekordnih sedam mjeseci te su naftna polja Đeletovci, [[Ilača]] i [[Privlaka (Vukovarsko-srijemska županija)\|Privlaka]] u proizvodnju puštena 24. studenog 1984. godine. Iz 34 bušotine, koliko je u početku ~~brojao~~imao bušotinski fond triju polja, do kraja 1984. proizvedeno je oko 27 tisuća tona nafte i nešto više od milijun prostornih metara plina. U 1985., prvoj potpunoj godini rada, na poljima negdašnjeg radilišta, a današnjeg Pogona Vinkovci proizvedeno je oko 130 tisuća tona nafte i 9,6 milijuna prostornih metara plina. Godine 1989. godine polja Đeletovci, Ilača i Privlaka dosegla su svoj proizvodni maksimum. Do danas je na poljima Pogona Vinkovci ukupno proizvedeno više od 3 milijuna tona nafte. Tijekom četiri godine okupacije za Domovinskog rata, šestina te količine, nafta iz Đeletovaca, Ilače i Privlake, umjesto u Ininoj Rafineriji nafte Sisak, završavala u pančevačkoj Rafineriji. Dana [[29. rujna]] [[1991.]] godine okupirana su sva tri polja, a jedan od dva naftna spremnika na polju Đeletovci je zapaljen. Godinu i pol dana kasnije, na njegovu mjestu niče novi spremnik istog kapaciteta, budući da se od sredine rujna 1992. na trima okupiranim poljima proizvodilo i do 200 tona nafte dnevno. Takva situacija potrajala je sve do kolovoza 1996. godine, kada se Đeletovci, kao prvi privredni subjekt toga kraja vraćaju u pravni i gospodarski sustav Hrvatske. Bio je to rezultat pregovora o mirnom povratku okupiranih polja, koje je, kao glavni pregovarač s Inine strane, vodio današnji član Inine Uprave za Segment djelatnosti istraživanje i proizvodnja nafte i plina, akademik Mirko Zelić. Istočno–slavonska naftna polja vraćena su u Inin proizvodni 19. kolovoza 1996. Uslijedila je revitalizacija polja, kroz dvije faze, dovršena sredinom 1997. godine. Dio područja je bio miniran pa se od 1996., prišlo razminiravanju

Đeletovci: razlika između inačica