Hirkanijske šume: razlika između inačica
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »{{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Hirkanijske šume |slika = Ghaleye Rud Khan (40) 4.jpg |godina = 2019. <small>(43. zasjedanje) |vrst bašti...«. |
(Nema razlike inačica)
|
Inačica od 19. kolovoza 2019. u 12:31
Hirkanijske šume (perz. کویر لوت; „Prazna pustinja”) su ekoregija širokolisne i mješovite šume umjerenih predjela sjevernog Irana i južnog Azerbajdžana, površine od 55.000 km², koja se pruža 850 km duž južne obale Kaspijskog jezera. Ovo područje bujnih šuma dobilo je ime po drevnoj regiji Hirkaniji. Ovaj jedinstveni šumoviti masiv predstavlja nevjerojatnu bioraznolikost flore s 44% vaskularnih biljaka poznatih u Iranu iako pokriva samo 7% zemlje. Zbog toga su 2019. godine hirkanijske šume upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji[1].
Hirkanijske šume | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Iran |
Godina uvrštenja | 2019. (43. zasjedanje) |
Vrsta | Prirodno dobro |
Mjerilo | ix |
Ugroženost | — |
Poveznica | [1584 UNESCO] |
Zemljopisne odlike
U Iranu, ova ekoregija uključuje obalu duž Kaspijskog mora i sjeverne padine planine Alborz. Ona pokriva dijelove pet sjevernih pokrajina u Iranu od istoka prema zapadu: Sjeverni Horasan, Golestan (cijela južna i jugozapadna područja, kao i dijelove istočnih krajeva gorgan ravnice, u ukupnom iznosu površine od 421.373 hektara), Mazandaran, Gilan i Ardabilska pokrajina. Ukupna proizvodnja drva iz ovih šuma procjenjuje se na 269.022 kubika. Nacionalni park Golestan i šuma slivova Šastkolate nalaze se u pokrajini Golestan, a u Mazandaranu zaštićeno je 184.000 kubika (450.000 hektara) ) zaštićeni su, a ostatak se smatra šumskim zemljištem ili prekomjerno iskorištenom šumom.[2]. Prema lokalnoj legendi, ime (perzijski „pržena pšenica”) mu potječe iz nesreće u kojoj je tovar pšenice ostavljen u pustinji, da bi ga u nekoliko dana potpuno spalile vrućine.
Poveznice
Izvori
- ↑ Two natural sites, one in China, another in Iran, inscribed on UNESCO’s World Heritage List, 5. srpnja 2019. (engl.) Pristupljeno 19. kolovoza 2019.
- ↑ A Journey To Earth's Hottest Point (engl.) Pristupljeno 10. kolovoza 2016.