Hendrik Antoon Lorentz: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
U Hrv. se upotrebljava Arnhem, Arnheim je njem.
Nadopunio Hendrik Antoon Lorentz
Redak 22:
 
[[datoteka:Time dilation.svg|mini|desno|300px|[[Lorentzov faktor]] kao funkcija [[brzina|brzine]] (u prirodnim jedinicama gdje je ''c'' = 1). Napominjemo da je za male brzine (manje od 0,1) ''γ'' približno jednak 1.]]
 
[[datoteka:Lorentz boost x direction standard configuration.svg|mini|desno|300px|[[Prostorvrijeme|Prostorno-vremenske koordinate]] događaja, koje mjeri svaki promatrač u svom [[Inercijski referentni okvir|inercijalnom referentnom okviru]] (u standardnoj konfiguraciji), prikazane su u govornim oblacima. <br/> '''Gore''': okvir ''F' '' se kreće brzinom ''v'' duž osi ''x'' okvira ''F''. <br />'''Dolje:''' okvir ''F'' kreće se brzinom −''v'' duž osi ''x'' okvira ''F' ''.]]
 
'''Hendrik Antoon Lorentz''' ([[Arnhem]], [[Gelderland]], [[Nizozemska]], [[18. srpnja]] [[1853]]. - [[Haarlem]], [[Sjeverna Nizozemska]], [[Nizozemska]], [[4. veljače]] [[1928]].), [[Nizozemska|nizozemski]] teorijski fizičar. [[Diploma|Diplomirao]] (1871.) [[matematika|matematiku]] i [[Fizika|fiziku]] i u 22. godini života [[doktor]]irao (1875.) na Sveučilištu u [[Leiden]]u [[Disertacija|disertacijom]] o [[refleksija|refleksiji]] i [[Lom svjetlosti|lomu svjetlosti]] ([[refrakcija]]). Sveučilišnu i istraživačku karijeru proveo je u Leidenu, a od 1923. vodio je i istraživački institut u Haarlemu. Izveo je [[transformacija|transformacijske]] relacije [[koordinata]] između [[Koordinatni sustav|koordinatnih sustava]] koji se gibaju velikim [[brzina]]ma ([[Lorentzove transformacije]]). Primio drugu po redu [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu iz fizike]] 1902. (s [[Pieter Zeeman|P. Zeemanom]]) za otkriće i klasični izračun cijepanja singletnih [[Spektar (fizika)|spektralnih linija]] u tri linije ([[Lorentzov triplet]]) kada se [[atom]] nalazi u vanjskome [[magnetsko polje|magnetskom polju]] (takozvani normalni [[Zeemanov učinak]]). Po njem je nazvan [[Mjesečevi krateri|krater na Mjesecu]] ([[Lorentz (krater)]]). <ref> '''Lorentz, Hendrik Antoon''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37155] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019. </ref>
Line 36 ⟶ 38:
 
Osim što je bio sveučilišni profesor u [[Sveučilište u Leidenu|Leidenu]], bio je i direktor istraživačkog instituta u Haarlemu. Svojim radovima mnogo je pridonio razvoju [[elektromagnetizam|elektromagnetske teorije]] i poznavanju strukture materije. Proučavao je pojave kod naelektriziranih tijela u gibanju i postavio osnovu za [[specijalna teorija relativnosti|specijalnu teoriju relativnosti]]. Prvi je izračunao širenje [[interferencija|interferencijskih]] maksimuma kod [[lom svjetlosti|loma svjetlosti]] u [[kristal]]ima ([[Lorentzov faktor]]). Proučavao je binarne plinove u kojih je masa molekula jednog plina mnogo veća od mase od mase molekula drugog plina ([[Lorentzov plin]]) i rezultate primjenio na teoriju [[elektron]]a u [[metal]]u. Godine [[1902]]. dobio je [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] s [[Pieter Zeeman|P. Zeemanom]] s kojim je otkrio i na osnovi klasične teorije prvi proračunao cijepanje singletnih spektralnih linija u tri komponenete ([[Lorentzov triplet]]) u vanjskom magnetskom polju (normalni [[Zeemanov učinak]]).
 
=== Lorentzove transformacije ===
{{glavni|Lorentzove transformacije}}
 
'''Lorentzove transformacije''' (po H. A. Lorentzu) su [[Linearna algebra|algebarske linearne relacije]] koje povezuju [[koordinate]] (''x, y, z, t'') nekoga fizičkog događaja u mirnome sustavu S (''x, y, z, t'') s pripadajućim koordinatama (''x', y', z', t' '') u sustavu S' (''x', y', z', t' '') koji se prema sustavu S giba uzduž osi ''x'' stalnom [[brzina|brzinom]] ''v''. One se danas izvode, dokazuju i tumače iz dva [[postulat]]a [[Albert Einstein|Einsteinove]] [[Posebna teorija relativnosti|posebne teorije relativnosti]] (1905.):
# postulata o konstantnosti [[brzina svjetlosti|brzine svjetlosti]] ''c'' u svim [[Inercijski referentni okvir|inercijskim sustavima]] bez obzira na brzinu sustava, izvora ili detektora [[svjetlost]]i, te
# postulata kovarijantnosti da prirodni zakoni moraju imati isti oblik u svim inercijskim sustavima.
 
Polazeći od toga da svjetlosni [[signal]]i ([[foton]]i) putuju brzinom ''c'' u oba sustava i da se [[Jednoliko ubrzano gibanje po pravcu|pravocrtna gibanja]] iz jednoga, kao takva, vide i u drugom sustavu i obratno (''x = c∙t'' i ''x' = c∙t' ''), kao i od [[Načelo relativnosti|načela relativnosti]] (zamjene uloge sustava S i S' i koordinata u njima), dobivaju se uz odgovarajući algebarski formalizam Lorentzove transformacije u obliku:
 
:<math> t' = \gamma \cdot (t - \frac{v }{c^2} \cdot x) </math>
:<math> x' = \gamma \cdot (x - v \cdot t) </math>
:<math> y' = y </math>
:<math> z' = z </math>
 
gdje se ''γ'' uobičajeno naziva [[Lorentzov faktor|Lorentzovim faktorom]] i vrijedi:
 
:<math>\gamma = \frac{1}{\sqrt{1 - \frac{v^2}{c^2}}} = \frac{1}{\sqrt{1 - \beta^2}} </math>
 
Obratne (inverzne) transformacije dobivaju se zamjenom ''v'' s –''v'' u već napisanim odnosima, na primjer: <math> x = \gamma \cdot (x' + v \cdot t) </math> ili <math> y = y' </math> … i tako dalje). Jedna je od temeljnih simetrija u fizici [[invarijantnost]] fizičkih zakona na Lorentzove transformacije (relativistička invarijantnost): jednadžbe fizike u svakom teoretskom pokušaju trebaju imati isti oblik u svim inercijskim sustavima. U modernoj [[Fizika elementarnih čestica|fizici elementarnih čestica]], invarijantnost se općenito postiže zapisom veličina i jednadžbi u 4-[[vektor]]skoj formulaciji, po uzoru na 4 koordinate [[Prostorvrijeme|prostor–vremena]] u [[Posebna teorija relativnosti|posebnoj teoriji relativnosti]].
 
== Izvori ==