Hendrik Antoon Lorentz: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nadopunio Hendrik Antoon Lorentz |
Nadopunio Hendrik Antoon Lorentz |
||
Redak 16:
| alma_mater = [[Sveučilište u Leidenu]]
| doktorski_mentor = [[Pieter Rijke]]
| poznat_po = [[Lorentzove transformacije]], </br> [[Lorentzov faktor]], </br> [[Lorentzov plin]], </br> [[Lorentzov triplet]], </br> [[Lorentzova sila]], </br> [[Lorentzov broj]] </br> [[Lorentzov model]]
| nagrade = [[Nobelova nagrada za fiziku]] ([[1902]].) </br> [[Copleyeva medalja]] (1918.)
| fusnote =
Redak 26:
[[datoteka:Lorentz force.svg|mini|desno|300px|[[Lorentzova sila]]: [[putanja]] [[čestica|čestice]] u [[magnetsko polje|magnetskom polju]] ''B'' u ovisnosti o predznaku [[električni naboj|električnog naboja]] ''q''.]]
[[datoteka:Electrona in crystallo fluentia.svg|mini|desno|300px|[[Atom]]i u [[kristalna rešetka|kristalnoj rešetki]] otpuštaju 1, 2 ili 3 [[elektron]]a koji se kao slobodni elektroni gibaju kroz rešetku [[metal]]a.]]
'''Hendrik Antoon Lorentz''' ([[Arnhem]], [[Gelderland]], [[Nizozemska]], [[18. srpnja]] [[1853]]. - [[Haarlem]], [[Sjeverna Nizozemska]], [[Nizozemska]], [[4. veljače]] [[1928]].), [[Nizozemska|nizozemski]] teorijski fizičar. [[Diploma|Diplomirao]] (1871.) [[matematika|matematiku]] i [[Fizika|fiziku]] i u 22. godini života [[doktor]]irao (1875.) na Sveučilištu u [[Leiden]]u [[Disertacija|disertacijom]] o [[refleksija|refleksiji]] i [[Lom svjetlosti|lomu svjetlosti]] ([[refrakcija]]). Sveučilišnu i istraživačku karijeru proveo je u Leidenu, a od 1923. vodio je i istraživački institut u Haarlemu. Izveo je [[transformacija|transformacijske]] relacije [[koordinata]] između [[Koordinatni sustav|koordinatnih sustava]] koji se gibaju velikim [[brzina]]ma ([[Lorentzove transformacije]]). Primio drugu po redu [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu iz fizike]] 1902. (s [[Pieter Zeeman|P. Zeemanom]]) za otkriće i klasični izračun cijepanja singletnih [[Spektar (fizika)|spektralnih linija]] u tri linije ([[Lorentzov triplet]]) kada se [[atom]] nalazi u vanjskome [[magnetsko polje|magnetskom polju]] (takozvani normalni [[Zeemanov učinak]]). Po njem je nazvan [[Mjesečevi krateri|krater na Mjesecu]] ([[Lorentz (krater)]]). <ref> '''Lorentz, Hendrik Antoon''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37155] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019. </ref>
Line 69 ⟶ 71:
gdje je: ''q'' - [[električni naboj]] čestice, ''E'' - [[jakost električnoga polja]], ''v'' - [[brzina]] čestice, ''B'' - [[magnetska indukcija]]. [[Vektor]]i ''E'' i ''B'' neovisni su o brzini čestice ''v''. Drugi član u Lorentzovoj sili opisuje silu kojom magnetsko polje indukcije ''B'' djeluje na električki nabijenu česticu u gibanju, što je ujedno i definicijska jednadžba za magnetsku indukciju ''B''. Analogno, ''F<sub>E</sub> = q∙E'' definicijska je jednadžba za vektor električnog polja ''E''. Lorentzova je sila ključna za opis i proračun gibanja nabijenih čestica u magnetskom polju ([[ubrzivač čestica]]), za razdvajanje [[ion]]a različitih [[masa]] u električnom i magnetskom polju ([[masena spektrometrija]]), te u modernoj akceleratorskoj tehnici linearnih ili sudarajućih snopova čestica gdje se primjenom [[Supravodljivost|supravodičkih]] tehnologija postižu vrlo homogena polja velike magnetske indukcije.
=== Lorentzov model ===
'''Lorentzov model''' je slika [[atom]]ske građe [[tvar]]i ([[metal]]a, [[Dielektrik|dielektričnih materijala izolatora]]) i klasični izračun doprinosa električnoga polja okolnih [[dipol]]a u unutrašnjosti [[Krutine|čvrste tvari]]. U modelu Lorentzova polja, tvar se oko zamišljenoga pokusnog dipola razdvaja u dva područja: [[sfera|sferu]], u središtu koje je pokusni dipol i [[polumjer]] koje odgovara mnogostrukom atomskom razmaku, te ostatak dielektrika u kojem vlada [[električna polarizacija]] opisana [[vektor]]om <math> \vec P </math>. Bilo koji kubični raspored atoma unutar sfere, kojim bi atomi djelovali na pokusni dipol, rezultira uvijek nultim električnim poljem u središtu. Međutim, polarizirani naboj na površini sfere daje u njezinu središtu električno polje nazvano Lorentzovim poljem <math> \mathbf{E_L} </math> koje je on prvi izračunao:
:<math> \mathbf{E_L} = \frac{\mathbf{P}}{3 \cdot \varepsilon_0} </math>
gdje je: <math> \mathbf{P} </math> - [[električna polarizacija]] na promatranom mjestu, a ''ε<sub>0</sub>'' [[dielektrična permitivnost vakuuma]]. Dakle, u nekom položaju u tvari, lokalno polje <math> \mathbf{E_{lok}} </math> iznosi:
:<math> \mathbf{E_{lok}} = \mathbf{E_v} + \mathbf{E_L} </math>
gdje je: ''E<sub>v</sub>'' - vanjsko [[električno polje]], a ''E<sub>L</sub>'' - Lorentzovo polje. To je temeljni odnos za proračun i povezivanje atomskih i makroskopskih veličina električnih svojstava tvari. Važni je dio Lorentzove teorije i model elektronskoga plina, zasnovan oko 1900.: [[atom]]i u [[kristalna rešetka|kristalnoj rešetki]] otpuštaju 1, 2 ili 3 [[elektron]]a koji se kao slobodni elektroni gibaju kroz rešetku metala.
== Izvori ==
| |||