Chathamski otoci: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena kategorija Novi Zeland; dodana kategorija Novozelandski otoci uz pomoć dodatka HotCat
m ispravak
Redak 1:
[[Datoteka:Chatham Islands from space ISS005-E-15265.jpg|thumb|mini|Chathamski otoci gledani iz svemira]]
[[Datoteka:Chatham Island Waitangi.JPG|thumb|mini|Naselje Waitangi]]
'''Chathamski otoci''' ([[engleski jezik|engleski]]: ''Chatham Islands'', [[moriorski jezik|moriorski]]: ''Rēkohu'', [[maorski jezik|maorski]]: ''Wharekauri''), otočje i posjed [[Novi Zeland|Novog Zelanda]] u [[Tihi ocean|Tihom oceanu]], obuhvaćaju 963 km2km<sup>2</sup>. Nalaze se 680 km istočno od najbliže točke glavnih novozelandskih otoka i čini ih oko deset otoka u prječniku od 40 km. Najviši vrh je Maungatere (294 m). Najveći otoci su Chatham, Pitt i Rangatira. Na moriorskom jeziku njihovo ime znači „maglovito sunce“. Službeno pripadaju Novom Zelandu od [[1842.]] godine. Godine [[1966.]] na njima je živjelo 520 ljudi. Prema popisu stanovništva [[2013.]] na otocima živi 600 ljudi.<ref>[http://www.stats.govt.nz/Census/2013-census/profile-and-summary-reports/quickstats-about-a-place.aspx?request_value=15197&tabname=#15197 www.stats.govt.nz], "2013 Census QuickStats about a place: Chatham Islands Territory", pristupljeno 14. veljače 2016.</ref> Upravno središte je luka Waitangi (oko 200 stanovnika) na zapadnom dijelu otoka Chatham, a stanovništvo se pretežno bavi [[ovčarstvo]]m i [[ribarstvo]]m.<ref>Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, svezak 2 (C-Fob), Zagreb 1977., str. 62.</ref> Na otoke se za 1.5 do 2 sata leta stiže iz [[Christchurch]]a, a letovi postoje i iz [[Auckland]]a i [[Wellington]]a. Brodom koji nije uvijek dostupan može se doći nakon dva dana plovidbe.<ref>[http://www.birdlife.org/datazone/speciesfactsheet.php?id=3700 www.birdlife.org], "Pitt Shag Phalacrocorax featherstoni", pristupljeno 14. veljače 2016.</ref><ref>[http://www.birdlife.org/datazone/speciesfactsheet.php?id=3963 www.birdlife.org], "Chatham Albatross Thalassarche eremita", objavljeno 14. veljače 2016.</ref>
 
Prvi stanovnici otoka bili su lovci-sakupljači čija je hrana bila isključivo morskog podrijetla, narod [[Moriori]]. [[William R. Broughton]] je [[17. studenog]] [[1791.]] godine stupio na tlo otoka koje je nazvao po svom brodu ''HMS Chatham'' i proglasio ih posjedom [[Britansko Carstvo|Velike Britanije]]. Otoci su postali središte djelatnosti [[kitolov]]aca, pa je od zaraznih bolesti uslijed kontakta s Europljanima i Maorima umrlo 10% do 20% moriorskog stanovništva. Britanci su [[1835.]] raselili Maore Ngāti Mutunga i Ngāti Tama iz regije Taranaki na [[Sjeverni otok|Sjevernom otoku]]. Brigantin ''Lord Rodney'', otet od Britanaca, stigao je [[19. studenog]] spomenute godine na Chathamske otoke. Na njemu je bilo 500 Maora naoružanih [[puška]]ma i [[sjekira]]ma sa zalihama od 78 tona [[krumpir]]a. Nakon toga [[5. prosinca]] uslijedio je još jedan brod iz kojeg se iskrcalo 400 Maora. Maori, poznati kao okrutni ratnici i [[kanibalizam|kanibali]], izvršili su pravi [[genocid]] nad miroljubivim golorukim Moriorima. Obredno su ubili oko 10% stanovništva, nabijajući na kolac muškarce, žene i djecu bez razlike i ostavljajući ih na [[plaža]]ma danima umirati u velikim [[bol]]ovima. Jeli su moriorska trupla i tjerali Moriore mokriti po svojim svetištima.<ref>Diamond, Jared (1997). Guns, Germs, and Steel: The Fates of Human Societies. New York: W. W. Norton. p. 53.</ref> Zabranili su im rabiti svoj jezik i međusobno se vjenčavati, čime su se pobrinuli da izumru. Samo 101 Morior ostao je na otocima [[1862.]] godine. Posljednji govornik [[moriorski jezik|moriorskog jezika]] bio je Hirawanu Tapu koji je preminuo u svibnju [[1900.]]<ref>[http://www.teara.govt.nz/en/biographies/1t12/tapu-hirawanu www.teara.govt.nz], "Story: Tapu, Hirawanu", Enciklopedija Novog Zelanda, objavljeno 30. listopada 2012., pristupljeno 14. veljače 2016.</ref><ref>[http://www.jps.auckland.ac.nz/document//Volume_3_1894/Volume_3,_No.4,_December_1894/The_Moriori_people_of_the_Chatham_Islands%3A_their_traditions_and_history%3A_Chapter_3,_Manaii_%28or_Manaia%29,_Kahukaka_and_Porotehiti_%28translation%29,_by_Alexander_Shand,_p187-198 www.jps.auckland.as.nz], Alexander Shand, ''Journal of the Polynesian Society 3 (4): 187–198'', prosinac 1894., pristupljeno 14. veljače 2016.</ref>, a posljednji čistokrvni pripadnik naroda Tommy Solomon umro je [[1933.]] godine.<ref>Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, svezak 5 (L-Nigh), Zagreb 1979., str. 578.</ref><ref>[http://www.teara.govt.nz/en/biographies/2s35/solomon-tommy www.teara.govt.nz], "Story: Solomon, Tommy", Enciklopedija Novog Zelanda, objavljeno 19. veljače 2014., pristupljeno 14. veljače 2016.</ref><ref>[http://christchurchcitylibraries.com/Heritage/Photos/Disc5/IMG0077.asp christchurchcitylibraries.com], "The last of his race", pristupljeno 14. veljače 2016.</ref>