Osmansko Carstvo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 31.223.129.97 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Mateo K 01 Oznaka: brzo uklanjanje |
|||
Redak 211:
Na područjima koje su osvojile osmanlije provodio se postupak islamizacije, što je najvidljivije na području bosanskog sandžaka. Po poreznom registru iz [[1520]]. godine za područje bosanskog sandžaka broj muslimana prešao 45% ukupnog stanovništva,dok nam porezni registar iz [[1624]]. godine govori da u Bosni živi oko 150.000 [[katolici|katolika]], oko 75.000 [[pravoslavci|pravoslavaca]] i čak 450.000 [[muslimani|muslimana]]. Dakle, glavni proces islamizacije je trajao oko 150 godina, i bio je vrlo uspješan. Taj je sandžak radi uspjele islamizacije cijelo vrijeme vladavine Osmanskog Carstva imala povlašten [[status]] u odnosu na sva druga područja u njegov sastavu na Balkanskom poluotoku. [[Feudalizam|Feudalna]] gospoda su ne samo zadržavala svoje posjede nego je imala pravo i nasljeđivanja istih, a kako ćemo kasnije vidjeti domaći [[muslimani]] u [[Bosna|Bosni]], s vremenom potpuno preuzimaju lokalnu vlast u svoje ruke, što apsolutno nije bio slučaj u ostalim zemljama koje ulaze u sastav Osmanskog Carstva, što nije bio problem ako je [[vlastela]] bila odgovarajuće vjere.<br>
Vladajuća klasa je bila islamske vjere, te se na svim prostorima kojima su ovladali polako zbivao proces mijenjanja vjere običnog puka. Razlozi promjene vjere su mnogostruki: manji porezi za muslimane; zadržavanje i dobijanje posjeda; izbjegavanje danka u krvi; izbjegavanje odmazde; oportunizam jer mu je tako više odgovaralo (kako se danas mijenja pripadnost političkoj stranci u ovisnosti tko je na vlasti); [[prkos]]; [[osveta]]; izbjegavanje kazne; nepovoljni gospodarski uvjeti; jer se imalo "nož pod vratom", odnosno zbog fizičke prisile. Dok se stimulirao prelazak na islam, u isto vrijeme se one koji su se željeli vratititi na kršćanstvo kažnjavalo smrću.<br>
Iz već spomenutih [[porez]]nih registara se može vrlo jasno pratiti i jedan drugi proces, a to je širenje [[pravoslavlje|pravoslavlja]] po [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]]. U [[srednji vijek|srednjovjekovnoj državi]] Bosni pravoslavlje je šireno među pripadnicima [[Bosanska crkva|krstjana u Bosni]], bez ikakva rezultata. Osim nešto malo pravoslavaca u malom dijelu jugoistočne [[Bosna|Bosne]], pravoslavlje nigdje drugdje nije uhvatilo korijena među [[Bosanci]]ma, te je u vrijeme srednjovjekovne Bosne ta vjeroispovijest bila krajnje zanemariva pojava u Bosni.<br>
Međutim, po ulasku [[Bosna|Bosne]] u sastav Osmanskog Carstva vidljiv je znatan porast broja pravoslavaca u Bosni, kada se pojavljuju gdje ih do tada nije bilo, što se objašnjava činjenicom da je Osmansko Carstvo imalo blagonaklon stav prema njima u odnosu na katoličko stanovništvo, prvenstveno zbog toga što su osmanlije imale utjecaj na izbor visokog pravoslavnog svećenstva a i sjedište pravoslavne crkve je bilo u Osmanskom Carstvu (Pećka patrijaršija, Carigrad i Atos), dok sa druge strane neprekidno ratuje s velikim brojem katoličkih zemalja, te su tako katolici radije prelazili na pravoslavlje nego na islam [[zulumčar]]a, odnosno odlazili su jedinom kršćanskom svećenstvu kojem je bilo dopušteno djelovati na tom području. Osim toga, kasnije je pravoslavno svećenstvo imalo povlašten status, pa su isti nastojali nametati se katolicima u Osmanskom Carstvu.
|