Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije: razlika između inačica

Ciljevi drugog gerilskog pokreta na području Jugoslavije, [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|četnika]], bili su održavanje [[Kraljevina Jugoslavija|Dinastije Karađorđević]], time osiguravajući prevlast srpske populacije<ref>[[#Milazzo 1975|Milazzo (1975)]], str. 30–31</ref><ref>[[#Roberts 1973|Roberts (1973)]], str.48</ref> i stvaranje [[Velika Srbija|Velike Srbije]]<ref>[[#Tomasevich_1975|Tomasevich (1975)]], str.166–178</ref> etničkim čišćenjem i brojnim zločinima nad Hrvatima, Muslimanima i Albancima u područjima koje su smatrali povijesno ili pravno srpskima.<ref name="Banac 1996 p143">[[#Banac 1996|Banac (1996)]], str. 143{{citat|From the summer of 1941, the Chetniks increasingly gained control over Serb insurgents and carried out gruesome crimes against Muslims of eastern Bosnia-Herzegovina. Massacres of Muslims, usually by cutting the throats of the victims and tossing the bodies into various water-ways, occurred especially in eastern Bosnia, in Foča, Goražde, Čajniče, Rogatica, Višegrad, Vlasenica, Srebrenica, all in the basin of the Drina river, but also in eastern Herzegovina, where individual villages resisted Serb encirclement with ferocious determination until 1942. Chetnik documents – for example the minutes of the Chetnik conference in Javorine, district of Kotor Varoš, in June 1942 – speak of a determination to 'cleanse Bosnia of everything that is not Serb'. It is difficult to estimate the number of Muslim victims of this original ethnic cleansing, but it can be counted in the tens of thousands.}}</ref><ref name="Hirsch 2002 p76">[[#Hirsch 2002|Hirsch (2002)]], str. 76</ref><ref name="Mulaj 2008 p71">[[#Mulaj 2008|Mulaj (2008)]], str. 71</ref><ref>[[#Velikonja_2003|Velikonja (2003.)]], str.166.</ref> Odnosi između pokreta bili su izrazito napeti od samog početka, a od listopada 1941. razvili su se u otvoreni sukob. Titova jugoslavenska politika bila je suprotna četničkim planovima o Velikoj Srbiji, dok je četnički monarhizam bio neprihvatljiv komunistima.<ref>{{cite web|url=http://www.bbc.co.uk/history/worldwars/wwtwo/partisan_fighters_01.shtml |title=Partisans: War in the Balkans 1941 -1945 |publisher=BBC |accessdate=19 November 2011}}</ref> U početnom razdoblju partizanske snage su bile većinski srpske (gledano na području Jugoslavije) te nepovjerljive prema međunacionalnoj suradnji; pojedine postrojbe bile su osumnjičene za zločine nad Muslimanima (primjerice, pokolj žena i djece u travnju 1942. u [[Hercegovina|Hercegovini]]). Imena Hrvata i Muslimana zapovjednika partizanskih snaga morala su se kriti lozinkama od pripadnika pokreta, većinom Srba.<ref name="Pinson1996">{{cite book|author=Mark Pinson|title=The Muslims of Bosnia-Herzegovina: Their Historic Development from the Middle Ages to the Dissolution of Yugoslavia|url=http://books.google.com/books?id=Yl3TAkJmztYC&pg=PA143|accessdate=2 October 2013|year=1996|publisher=Harvard CMES|isbn=978-0-932885-12-8|pages=143, 144}}</ref>

 

 

== Ime ==

Ustanak je ubrzo započeo u raznim dijelovima bivše Jugoslavije, bez obzira na političke podjele koje su uvele okupacijske snage. Tito je, kao vrhovni zapovjednik, izradio upustva pod naslovom ''Zadatak narodnooslobodilačkih partizanskih odreda'', objavljena u Biltenu Glavnog štaba NOPOJ [[10. kolovoza]]. Cilj odreda je, prema tim uputstvima, oslobođenje naroda Jugoslavije od okupatora i borba protiv njegovih suradnika. Partizanski odredi su borbeni odredi naroda Jugoslavije u kojima se nalaze rodoljubi, nezavisno od političkog uvjerenja, i nisu u službi nijedne partije. Partija je, kako bi privukla masovnu podršku, izostavila cilj "socijalnog oslobođenja", odnosno revolucionarni prevrat.

 

 

U svim postrojbama uvedeni su [[politički komesar]]i, koji će brinuti o disciplini, moralu i provođenju političke linije [[KPJ]]. Odlučeno je i da se na svim oslobođenim područjima osnivanju [[narodnooslobodilački odbor]]i kao organi "narodne vlasti" i razvija politička aktivnost u narodu. Za amblem pripadnika partizanskih jedinica određen je komunistički simbol, crvena petokraka zvijezda (nosili su je i vojnici [[SSSR]]-a). Ove su odluke bile protivne uputama koja je preko radio-veze iz Moskve davala [[Kominterna]], da se ne ide u organizaciju nove vlasti (tj. da se akcije ograniče na [[pokret otpora]] bez ambicije da se započne [[narodnooslobodilački rat]] i komunističku revoluciju) i da ne ističu komunistički simboli, jer je u ovoj fazi borbe, da bi se pomoglo [[SSSR]]-u, potrebno mobilizirati što šire slojeve stanovništva.

[[Datoteka:Tenk_bataljon_NOVH_1944.jpg|mini|300px|Tenkovski bataljon Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske, 1944.]]

 

 

Razmjeri podrške partizanima su se razlikovali obzirom na područje i nacionalnost, odražavajući egzistencijalne brige lokalnog stanovništva i vlasti. Nakon što je 40 hrvatskih komunista osnivanjem [[Prvi sisački partizanski odred|partizanskog odreda]] simbolično pokrenulo ustanak u Hrvatskoj, on je dobivao sve više pristaša.<ref name="cohen94"/> Ustanak pod vodstvom Tita u Srbiji, podignut dva tjedna kasnije, ([[Užička Republika]]), bio je brzo slomljen te je poslije toga podrška partizanima značajno pala. Broj partizana u [[Srbija|Srbiji]] bio je zanemariv do kraja [[1943.]], kad je počeo dobivati veću podršku zbog uspješne borbe protiv Sila Osovine.<ref>{{cite web|last=Hart|first=Stephen|title=BBC History|url=http://www.bbc.co.uk/history/worldwars/wwtwo/partisan_fighters_01.shtml#two|work=Partisans: War in the Balkans 1941 – 1945|publisher=BBC|accessdate=12. travnja 2011}}</ref>

Sa savezničkom zračnom podrškom (''[[Operation Flotsam 1944|Operacija Flotsam]]'') i pomoći Bugarske armije i [[Crvena armija|Crvene armije]], u drugoj polovici 1944. NOVJ se okrenuo situaciji u Srbiji, gdje većih borbi nije bilo od sloma Užičke Republike krajem 1941. 20. listopada Crvena armija, bugarske snage i partizani su nakon teških borbi i djelovanja topništva zauzeli [[Beograd]] u zajedničkoj [[Beogradska ofenziva|Beogradskoj ofenzivi]]. Do dolaska zime, snage NOVJ-a kontrolirale su gotovo čitavu istočnu polovicu Jugoslavije - Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru, kao i veći dio Dalmacije. Nakon prosinačkih operacija, kojima je oslobođen [[Knin]], oslobođena je i čitava [[Dalmacija]]. Pozivi vojnicima na drugim stranama na pristupanje NOVJ-u pojačali su broj prebjega iz [[Domobranstvo (NDH)|Domobranstva]] u Hrvatskoj i BiH.

 

 

[[Bitka kod Poljane]], često nazivana "posljednjom bitkom Drugog svjetskog rata u Europi, bio je sukob sa snagama [[Wehrmacht]]a i kvislinškim postrojbama blizu [[Prevalje|Prevalja]] u [[Koruška|Koruškoj]] između 14. i [[15. svibnja]] 1945. [[Bitka za Odžak|Posljednji džep otpora]] oko [[Odžak]]a u [[Bosanska Posavina|Bosanskoj Posavini]] s oko 450 vojnika slomljen je tek [[25. svibnja]].<ref>[http://www.posavski-vremeplov.com/suzna-dolina/zadnja-bitka/ posavski-vremeplov.com, Bitka za Odžak]</ref>

{{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}}