Jačanje Hrvatske (iako usporeno zbog [[Bošnjačko-hrvatski sukob|hrvatsko-muslimanskoga sukoba]] u [[BiH]] 1993.-1994.) na svim poljima, te slabljenje Srbije i njenih depandansi, pogotovo u 1994. i kasnije, dovelo je do vojnoga sloma i nestanka «RSK». Vojska «RSK» (službeno nazvana [[Srpska vojska Krajine]]) brojalaimala je 1994 i 1995. oko 50.-60.000 ljudi, od toga oko 40.000 u UNPA zonama Sjever i Jug, oko 15.000 u sektoru Istok, te oko 8.000 u sektoru Zapadna Slavonija. Dobro naoružana, ta je vojska ipak dijelila sudbinu ukupnoga stanovništva što se očitovala u demoralizaciji, iscpljenosti i besperspektivnosti. Nakon nekoliko vojnih operacija u kojima je Hrvatska načela područje pod vlašću «RSK» ([[Operacija Maslenica|Maslenica]], [[Operacija Medački džep|Medački džep]])- u svibnju 1995. nestala je bivša «Sao Zapadna Slavonija» ([[Operacija Bljesak]]), a u kolovozu 1995. glavno područje «Krajine» u [[Operacija Oluja|Oluji]]. U obje je posljednje operacije, zajedno s vojskom, pobjeglo praktički svo srpsko pučanstvo- po većini procjena, zajedno oko 150.000-200.000 ljudi iz triju UNPA sektora. Posljednji je sektor, Istok, koji je pokrivao Baranju, dio Srijema i najistočniji dio Slavonije, mirno integriran u pravni sustav RH 1998., nakon sporazuma u Daytonu 1995. i Erdutu- proces je proveden pod nadzorom postrojbi UN-a nazvanih UNTAES.
