Japanski jezik: razlika između inačica

bez sažetka
m (Removing Link FA template (handled by wikidata) - The interwiki article is not featured)
No edit summary
}}
[[Datoteka:Japanese (standard) vowels.png|okvir|desno|Japanski [[Samoglasnik|samoglasnici]]]]
'''Japanski jezik''' (ISO 639-3: [http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=jpn jpn]; 日本語, ''nihongo'') je službeni jezik u [[Japan]]u, a osim toga se govori i u dijelovima [[Kina|Kine]] i [[Koreja|Koreje]] koji su dugo bili pod japanskom vlašću, te područjima gdje živi puno japanskih emigranata (SAD, Brazil). 121.050.000 govornika u Japanu (1985).<ref>[http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=jpn Ethnologue (16th)]</ref>.
 
Postoji nekoliko teorija o nastanku japanskog jezika, ali znanstvenici se još uvijek razilaze u mišljenjima. Najvjerojatnija teorija povezuje japanski s izumrlim jezicima koji su se u prošlosti upotrebljavali na području [[korejski poluotok|korejskog poluotoka]] i [[Mandžurija|Mandžurije]].
Nepostojanje [[rod_(gramatika)|roda]] i [[broj_(vrsta_riječi)|broja]] uzrokuje [[viseznacnost|višeznačnost]] iskaza ako ga gledamo izvan konteksta. Ipak, [[padež|padež]] ili točnije uloga riječi obilježava se ''gramatičkim česticama''. Razlikujemo '''wa''' koji označava temu, kao na primjer u わたし'''は'''がくせいです (Watashi '''wa''' gakusei desu, ''Ja sam učenik'', doslovno ''U vezi mene, učenik jest''), gdje označava da je ''ja'' tema rečenice. To znači da u idućoj rečenici možemo reći ペット'''が'''あります (Petto '''ga''' imasu, ''Imam kućnog ljubimca'', doslovno ''Ljubimac postoji'') i bit će jasno da može biti riječ samo o govorniku jer se tema nije promijenila. Za razliku od ''wa'', '''ga''' okvirno odgovara padežu [[nominativ|nominativa]] te često označava subjekt rečenice, ali ne mora i temu razgovora, osobito ako mu je ''wa'' prethodio u tekstu ili govoru.
 
Još neke učestale gramatičke čestice su: '''wo''' (izgovara se /o/, riječ koja joj prethodi najčešće je objekt rečenice, odnosno ova čestica najbliža je funkciji [[akuzativ|akuzativa]]), '''ni''' (blizak [[dativ|dativu]] i [[lokativ|lokativu]]), '''no''' (izražava posvojnost, blizak [[genitiv|genitivu]]) te '''he''' (izgovara se /e/, naznačuje smjer kretanja ili slanja).
Sve ove čestice označavaju riječ koja im prethodi.
 
Iako se ne mijenjaju kao u [[fleksija|fleksijski]] bogatim [[jezik|jezicima]], i [[imenica|imenice]] u japanskom podložne su promjenama. Tu je riječ o [[derivacija|derivacijskoj]] promjeni, jer dodavanjem različitih [[afiks|afikasa]] ([[prefiks|prefiksa]] i [[sufiks|sufiksa]]) mijenjamo značenje riječi. Na primjer, お金 (''okane'', novac) ili お茶 (''ocha'', čaj), sasvim su prihvatljivi bez početnog ''o-'', ali dodavanje tog prefiksa ima socijalnu funkciju - izražava više poštovanja i prihvatljivije je da ih rabe osobe ženskog roda. S druge strane, sufiksi poput ~たち (''tachi'') ili ~的 (''teki'') mogu se dodati određenim [[imenica|imenicama]] da specifično istaknu [[množina|množinu]], odnosno učine imenicu opisnim [[pridjev|pridjevom]] (kao skupina pridjeva koja u hrvatskom jeziku završava na -an: moderan, renesansan itd..).
 
U japanskom postoje dvije vrste [[pridjev|pridjeva]]. Jedna od njih se upotrebljava slično [[imenica|imenicama]] (''-na pridjevi''), te im je bliska po gramatičkim pravilima. Oblik im je raznolik, a kad se upotrebljavaju prije imenice završavaju na ''-na''. Druga je sličnija [[glagol|glagolima]] (''-i pridjevi'') te podložna svim gramatičkim nastavcima koji mogu uslijediti nakog glagoskih osnova. Svi završavaju na ''-i'' u neobilježenom obliku.