Knežev dvor: razlika između inačica

Prvi spomen zgrade na prostoru današnjeg Kneževog dvora iz 13. je stoljeća, kad se spominje utvrda ('castellum'). Tijekom 14. stoljeća utvrda se po uzoru na [[rim]]sku i [[venecija]]nsku tradiciju postupno pretvarala u palaču. Godine [[1435]]. u oružarnici se dogodila eksplozija [[barut]]a uslijed koje je Knežev dvor teško oštećen. Nakon toga pristupilo se obnovi koja je trajala od 1435. do 1463. godine. Projekt je vodio [[napulj]]ski inženjer [[Onofrio della Cava]], za kojeg se vjeruje da je autor reprezentativnog pročelja u mješovitom gotičko-renesansnom stilu. U izvedbi detalja sudjelovali su mnogi umjetnici, kipari, klesari i zidari. Od kiparskih ukrasa naročito se ističe rad kipara Petra Martinova, kapitel trijema s prikazom [[Asklepije|Asklepija]], grčkog boga liječništva, izrađen oko 1440.g godine.

Zgrada je nakon toga još dva puta doživjela veća oštećenja. Nedugo nakon obnove [[1463.]], nova je eksplozija baruta oštetila Knežev dvor. Nakon zadnje eksplozije dolazi majstor iz Firence koji će voditi daljnju obnovu dvora, Salvi di Michele. Gotičko-renesansne prozore na pročelju su klesali domaći majstori (Radivoj Bogosalić, Radonja Grubačević, Đuro Utišenović, Ratko Ivančić i Nikola Marković). U velikom [[potres]]u [[1667.]]. doživjela je oštećenja unutrašnjosti, a obnova koja je uslijedila trajala je tri desetljeća. U početku se pokušalo vratiti gotičko-renesansni izgled dvora, za što su, kao konzultanti angažirani arhitekti Francesco Cortese iz Rima i Paolo Andreotti iz Genove. No, 1689. dolaskom velikog arhitekta, Sicilijanca [[Tommaso Napoli|Tommasa Napolija]], zgradi je oblikovanjem novoga atrija utisnut [[barok|barokni]] pečat.