Walter Neugebauer: razlika između inačica

[[Datoteka:Neugebauer Tarzanovim stopama.jpg|mini|600px|Iz stripa ''Tarzanovim stopama'' objavljenog u ''Zabavniku'' 1943. godine]]

'''Walter Neugebauer''' ([[Tuzla]], [[28. ožujka]] [[1921.|1921]]. - [[München]] [[31. svibnja]] [[1992.|1992]].), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] crtač [[strip]]a.

Walter Neugebauer rodio se je u Tuzli 1921. godine. Walterov otac, poznati [[zagreb]]ački fotograf iz Gundulićeve ulice, nikad sebi nije uspio objasniti zbog čega se njegovi momci (Walter i [[Norbert Neugebauer|Norbert]]) nipošto ne prihvaćaju nekog iole građanski pristojnijeg zanimanja, več trčkaraju oko novinskih uredništava - Walter kao bogomdani crtački virtuoz, a Norbert kao njegov scenarist. Dugi niz godina, osobito nakon što je trbuhom za kruhom i stoga "kiseo kao krastavac" otišao [[1958.|1958]]. godine u München, zapitkivali su Waltera pri susretima u Zagrebu: ''"Je li točno da je svoje prve stripove donosio urednicima u kratkim hlačama?"''. On bi smiješeći se odgovarao: - ''"Čudna mi čuda, tada se u kratkim hlačama išlo do velike mature, a ja sam počeo suradnju u novinama s 13-14 godina!"''.

Prva knjiga stripova Waltera Neugebauera na hrvatskom jeziku objavljena je tek 1992. godine i to posthumnoposmrtno. Radi se o zbirci '''"Miškecove zgode i nezgode"''' koju je priredio '''Veljko Krulčić''', a tiskala ju je nakladnička kuća ''Azur Journal'' kao prvi naslov svoje novopokrenute biblioteke ''Zagreb u stripu''. Ova zbirka stripova promovirana je u Društvu književnika Hrvatske na Jelačićevom trgu, a jedan od promotora bio je prijatelj i suradnik braće Neugebauer -, '''Rudi Aljinović'''!.

- ''"Najprije sam nacrtao kratak strip o [[Nasredin hodža|Nasredin hodži]] za ''[[Oko (časopis)|Oko]]'', odnio ga uredniku Rašiću, zgodnom starijem gospodinu, uvijek strašno elegantnom, u tamnim štraftastim hlačama i geroku. Njemu se Nasredin dopao, veli "tiskat ćemo"! U tome su "Oku" izlazili prvi radovi [[Andrija Maurović|Andrije Maurovića]], risani negrom, masnom crnom olovkom. Dakle, bio je to prapočetak zagrebačkog stripa uopće. Što se tiče honorara? - Bog bogova! Mislim da se u ono vrijeme plaćalo za stranicu gotovo pedeset dinara, to je bilo jako, jako dobro... Brat Norbert i ja bili smo oduševljeni, on se smjesta bacio na nove tekstove, ja na nove crteže. Radili smo bez predaha, od jutra do mraka. "'' U istoj zgradi gdje se nalazila redakcija ilustriranoga subotnjeg tjednika "Oka", u Masarykovoj 28, bilo je i uredništvo dnevnika "Novosti", i Walter je među svima koji su se onuda svakodnevno muvali zapazio bučnog crnokosog deliju kojega su se obrazi tamnili i kad je bio najtemeljitije izbrijan - prvog reportera [[Franjo Fuis|Franju M. Fuisa]], a zajedno s njim i nezasitnoga gurmana koji dnevno smaže dva kilograma pečene svinjetine - propisno zalivenih! - budućeg klasika domaćeg stripa, Andriju Maurovića,. Mauroviću je 36 godina, Fuisu 29 godina, a njihovom novom partneru Walteru istom 16 godina.

Sa 17 godina ([[5. listopada]] [[1938.|1938]]. godine) pokreće svoj prvi list, imao je 16 stranica u formatu 23 x 31,5 cm. - ''"U "Seljačkoj tiskari" u Frankopanskoj 12 dobili smo prostoriju za redakciju, tako da smo doista počeli izgledati žurnalistički, kao istinska redakcija. Svu administraciju je preuzela uprava tiskare. Radili smo fest! U toj se tiskari štampao i "[[Hrvatski dnevnik]]", pa sam automatski radio i za dječju rubriku toga lista. Kako sam se odranije stalno vrzmao po tiskari, upoznao sam svu tiskarsku i cinkografsku tehniku jer me je to zanimalo, tako da sam bio neko vrijeme i tehnički urednik dnevnih novina koje su se zvale "Zagrebački list" i isto su se ovdje tiskale."'' Oni koji su navraćali u Frankopansku 12, u redakciju "''[[Veseli vandrokaš|Veselog vandrokaša]]"'', a prije svega u njemu surađivali -, poput [[Marcel Čukli|Marcela Čuklija]] (1921.-1996.) -, uvjerili su se dakako je ''"Walter i kao klinac odličan urednik"''. Naime: ''"ne samo što je bio talentiran crtač, već je bio i odličan grafičar, poznavatelj svih tehničkih mogućnosti tiskare"''.

Početkom [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] na domaćim prostorima i "propašću stare Jugovine", "vandrokaši" iz "Veselog vandrokaša" više nemaju svoj zabavnik. Posvuda honorarče na sitno, dok nije iskrsnula nova ideja o novom tjedniku sa stripovima, koji isprva novinska cenzura [[NDH]] ne odobrava, ali kad dovitljivi strip Waltera Neugebauera:, "Patuljak Nosko" , Walter ponudi u vlasništvo onoj istoj "promidžbi" koja je otezala s dozvolomdopusnicom za izdavanje, sve je riješeno: prvi broj novoga "Zabavnika" izlazi [[9. svibnja]] [[1943.|1943]]. godine, priređen je i tiskan u Frankopanskoj 12 gdje je rađen i tiskan "Veseli vandrokaš" (posljednji 103. broj "Zabavnika" od 9. svibnja 1945. godine bio je tiskan ali nije prodavan). Unatoč ratnim prilikama život u redakciji "Zabavnika" 1943. -1945. bio je - prožet mladenačkim žarom, kao što će to opisati Marcel Čukli: "Svi smo u redakciji doslovce živjeli za "Zabavnik". Kad bismo Walter i ja radili dvobroj za Božić i Novu godinu ili Uskrs, po nekoliko dana nismo izlazili iz redakcije. Od kuće su nam donosili hranu, a mi smo si kuhali neizmjerne količine kave. Kad bi nas savladao umor, zavalili bismo se u velike naslonjače i odspavali koji sat, a onda opet na posao. Osvježavali bismo se praveći viceve na račun našeg crnčenja, ali je na kraju dolazila nagrada u zadovoljnom listanju podebljeg broja "Zabavnika"". Iako je vlasništvo "Zabavnika" ustupljeno državnoj upravi, cenzura nije ispuštala iz vida nijedan broj: neprekidno se zamjeralo što u "Zabavniku" nema obilježja režima, makar u stripu o dogodovštinama dječaka Jurice kome je trebalo nacrtati kapu s ustaškim znakom. Da bi ga objavili bez kape, često su ga crtali u krevetu."Kako to da nema kapu?", gnjavili su iz cenzure."Pa kako da ima kapu kad je u krevetu?", izvlačio se Walter, potpisan u impresumu kao "umjetničko i tehničko vodstvo" (vlasnik i izdavač "Ustaški nakladni zavod").