Prva opsada Sigeta: razlika između inačica

'''Prva opsada Sigeta''' u [[Mađarska|Ugarskoj]] zbila se između [[11. lipnja]] i [[19. srpnja]] [[1556.]] godine kada je budimski begler-beg Ali-Paša sas 10 .000 ljudi podsjeo [[Siget (Sigetska mikroregija, Mađarska)|Siget]]. Iako nije toliko poznata kao opsada Sigeta koja se dogodila 10 godina kasnije ipak je vrlo važna. Kapetan utvrde bio je [[Hrvati|Hrvat]] [[Marko Stančić Horvat]].

Prije opsade Sigeta bosanski [[Turci]] su 3 puta provalili u [[Hrvatska|Hrvatsku]] i Slavoniju te opustošili imanja nekih velikaša, no to je bila samo predigra za [[Osmansko carstvo|osmanlijski]] glavni pothvat tj. opsadu Sigeta. Dana [[29. svibnja]] prije opsade Sigeta ban [[Nikola Šubić Zrinski|Nikola Zrinski]] u pismu kapetanu Horvatu piše da je kralj zapovjedio da se u Siget pošalje 200 pješaka.

Dana [[9. lipnja]] javlja kapetan Horvat svome prijatelju Valentinu Madžaru u Kaniži da begler-begove čete kruže oko grada. Dva dana kasnije [[11. lipnja]] [[1556.]] godine opasao je Ali-Paša u 6 sati u jutro grad i utvrdu i počeo na njega udarati. Sva Turska vojska brojila je zajedno sa seljacima do 10 .000 ljudi, a vodili su je osim Ali-Paše i još neki begovi (Derviš-beg, Ahmet-beg, Osman-beg). U gradu je bilo oko 29502.950 ljudi, a od toga jedva 200 ljudi doraslih oružju. K omutomu bilo je i 600-800 plaćenika koji se nisu željeli boriti jer nisu primili plaće. Već [[14. lipnja]] grad je bio tako razvaljen i spaljen da su se branitelji morali skloniti u samu tvrđavu. Ali-paša je bio spreman ostati pod gradom 2 mjeseca, te su neprestano dolazile nove čete pa mu je tako vojska narasla na 25 .000 ljudi. Već [[17. lipnja]] javlja Marko Stančić da nije imao ni jednog sata pokojaspokoja otkad je Siget opsjednut, ali uza sve to on je hrabro odbijao turske juriše tjednima. Dana [[10. srpnja]] javlja kralju: ''"Ako ne bude brzo pomoći, propadosmo i mi i grad"''. Bila je krajnja nužda jer su utvrde gradske bile razvaljene ili od Turaka osvojene, a jarak oko grada zemljom zatrpan.

Međutim oko Kaniže se skupila vojska od 10 .000 ljudi pod [[ban]]om Nikolom Zrinskim i [[palatin]]om Tomom Nadaždijem koja je [[19. srpnja]] udarila na grad [[Bobovac]] (Bobovišće) te je tako Ali-Paša morao ostaviti Siget i krenuti prema Bobovcu. U borbama oko Bobovca Ali-Paša nije bio sretan, ali ni kršćanska vojska nije održala potpunu pobjedu te se morala povući prema Kaniži. Ali-Paša je krenuo opet podsjednuti Siget, no pošto je kapetan Marko Stančić Horvat popravio i ponovno utvrdio Siget, Ali-Paša mu sa oslabljenom vojskom nije mogao ozbiljnije zaprijetiti. Ali-paša je oko Bobovca i Sigeta izgubio oko 10 .000 ljudi.

Sretna obrana Sigeta dojmila se i Hrvatske i Ugarske. Hrvate je osobito radovalo što je baš Hrvat obranio taj grad. Juraj Drašković čestitao je [[14. kolovoza]] Marku Stančiću Horvatu obranu Sigeta pismom u kojemu piše: ''"Čestitam osobito radi obrane Sigeta i svega što je bilo u njemu, to više, što vidimo, da je vašeVaše gospodstvo cvijet našeg naroda, i što ste Hrvat (''eo quod eadem Croata est''). Proslavilo je naime vaše gospodstvo tim dičnim djelom ne samo sebe, nego i sve nas Hrvate (''Decoravit enim dominatio vestra non solum se hoc suo celebri facto, sed et nos omnes Croatas'')"''.<ref> [[Anđelko Mijatović]], ''Obrana Sigeta'', 2. dop. i proš. izd., Školska knjiga, Zagreb, 2010., ISBN 978-953-0-61493-2, str. 35.</ref>

* [[Vjekoslav Klaić]], ''Povijest Hrvata'', 5. knjiga, Vjekoslav Klaić