Zeleni bičaši: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Zeljko je premjestio stranicu Euglenophyta na Zeleni bičaši preko preusmjeravanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 2:
{{Taksokvir
| boja =lightgreen
| naziv =Zeleni bičaši
| slika =
| slika_širina = 200px
| slika_opis =''[[Euglena gracilis]]''
| status = (vidi IUCN-ov crveni popis za kratice)
| regnum =[[Protozoa]]
| subregnum =Eozoa
| divisio = '''''Euglenophyta'''''
| divisio_autorstvo =<small>Pascher, 1931</small>
| classis =
| ordo =
Line 20 ⟶ 21:
| karta_raspon =
}}
'''''Zeleni bičaši''''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''Euglenophyta''), jednostanični, pretežno slatkovodni organizmi u carstvu praživotinja s radijalnom ili bilateralnom simetrijom staničnog tijela, koje mogu biti cilindrične ili vretenaste duge 10-500 μm. Tipični su stanovnici malih, stajaćih, toplih voda, obogaćenih organskim tvarima, a ima izuzetaka koji žive u moru i oceanima.
Zeleni bičaši, latinski nazvani ''Euglenophyta'' <small>Pascher, 1931</small>,
Prema [[Anđelka Plenković-Moraj|Anđelki Plenković-Moraj]] predstavljaju „neznatne ostatke jednog starog biljnog razreda”, izdvojivši se iz evolucijskog pravca kojim su se razvile zelene alge. Navodi da na njihovu starost prvenstveno ukazuje rezervna supstanca [[paramilum]], slična [[glikogen]]u kod životinja) kao i postojanje pigmenata [[astaksantin]]a i [[astacin]]a.
Stanice su najčešće gole, rijetko obavijene plazmatskom ovojnicom [[pelikula|pelikulom]]. Na prednjem se kraju stanice nalazi vrećica s bičevima. Ova vrećica se sastoji od cjevastog dijela (kanala) i kruškolikog proširenja (citopharinx), a prema površini završava otvorom poput nekog “ždrijela" (invaginacija pelikule). Jedan je bič duži (pantonema), a drugi kraći koji ne izlazi iz 'ždrijela', a drugi kratki stapa s dugačkim na samom početku 'ždrijela'.
Na mjestu gdje se stapaju bičevi nalazi se fotoreceptor osjetljiv na svjetlo. Stigma ili očna pjega obojena je crveno ili narančasto, a boja mu dolazi od lipidnih kapljica s pigmentima astaksantinom (derivat [[karoten]]a) i astancina.
Razmnožavaj use vegetativno, uzdužnom diobom, spolni način nije utvrđen. Što se prehrane tiče, prvenstveno su [[Autotrofni organizmi|autotrofni]], rjeđe [[heterotrofni organizmi]], ali ima oi izuzetaka da su [[saprofiti]] ili da su prešli na animalni način prehrane.
Redovi ''[[Euglenales]]'' i ''[[Eutreptiales]]'' mogu razviti kloroplaste (ali mogu biti i bezbojne). za redove Rhabdomonadales, Sphenomonadales i Heteronematales su heterotrofni.
Rod Euglena najčešći je u mlakama i barama bogatim organskim tvarima (E. viridis) a rjeđe u čistim vodama (E. sangiunea) razmnožavanje traje otprilike 2-4 sata.
▲Zeleni bičaši, latinski nazvani ''Euglenophyta'' <small>Pascher, 1931</small>, činili su jedino koljeno podcarstva ''[[Eozoa]]''. Njemački [[fikologija|fikolog]] <small>Pascher (1931)</small> zelene bičaše, ''Euglenophyta'', svrstava kao biljke u podcarstvo ''Plantae euplastideae''<ref>[http://botany.kiev.ua/doc/mordvintseva_2.pdf Галина Михайлівна Паламар-Мордвинцева] pristupljeno 31. kolovoza 2019</ref>. Kasniji autori, <small>[[Leedale]] (1967)</small>, botanički ih smatra koljenom sa jednim razredom [[Euglenophyceae]], a <small>van den Hoek et al. (1995)</small> kao diviziju sa jednim razredom, Euglenophyceae.
== Izvori ==
{{izvori}}
| |||