Varaždin: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m broji→ima |
m kolaž |
||
Redak 4:
| grb = Varaždin (grb).gif
| članak o grbu = [[Grb Varaždina|Grb]]
{{Kolaž
| slika_panorama = Clocher-varazdin.JPG▼
| slika1a = VarasdFotoThalerTamas1.jpg
| veličina_slike = 200px▼
| slika2a = Stari grad Varaždin.JPG
| opis_slike = Gradska vijećnica▼
| slika2b = Varazdin-place.JPG
| slika3a = Trg slobode1.jpg
| slika3c = Varazdin 22.jpg
| slika4a = Friedhof Varazdin.jpg
| slika4d = HDŽ-JŽ 51-145.jpg
| velicina = 280
| pozicija =
| razmak = 3
| boja_razmaka =
| okvir =
| boja_okvira =
| opis_slika =<center>Trg kralja Tomislava (Korzo)<br>Stari grad Varaždin • HNK Varaždin<br>Pošta na Trgu slobode • Palača Prašinski-Sermage<br>Groblje u Varaždinu • Parna lokomoviva na kolodvoru</center>
| boja_podloge =
| opis_van_okvira =
}}
| županija = {{ZD+X/HŽ|VŽŽ}}
| površina = 59,45
Line 168 ⟶ 186:
=== Stari grad ===
{{glavni|Stari grad Varaždin}}
Najveća znamenitost Varaždina je tvrđava zvana Stari grad. Nalazi se na sjeverozapadnom obodu gradske jezgre, a danas je u njoj smješten [[Gradski muzej Varaždin]]. Tvrđava se prvi put spominje u 12. stoljeću i vjeruje se da je tada bila sjedište varaždinskih župana. Krajem 14. stoljeća dolazi u vlasništvo [[grofovi Celjski|grofova Celjskih]] koji je pregrađuju u gotičkom stilu. Iz tog vremena potječe središnji četverokutni objekt, oko koje su se izvorno nalazile drvene palisade. Najveći zahvat tvrđava doživljava u 16. stoljeću, kada je pregrađena u suvremenu renesansnu fortifikaciju. Za vlasništva [[Ivan Ungnad|Ivana Ungnada]], nešto prije 1544. započinje gradnja zidina s kružnim kulama, te oko njih zemljanih bedema i jarka napunjenog vodom. Time ove građevina postaje karakterističan tip utvrde zvan "wasserburg". Pregradnju je radio [[Domenico Allio|Domenico dell'Allio]], graditelj talijanskog podrijetla koji je djelovao u Štajerskoj.<ref>Mira Ilijanić (1999.), ''Urbanizam – graditeljstvo – kultura, zbornik radova'', Varaždin ISBN 953-6775-05-0</ref> Pod kraj stoljeća varaždinska tvrđava trajno dolazi u ruke mađarsko-hrvatske obitelji Erdödy, koja će na njoj izvesti manje adaptacije u baroknom stilu.
| |||