Sekularni humanizam: razlika između inačica

Obrisano 9 bajtova ,  prije 2 godine
bez sažetka
(prijevod)
No edit summary
[[Datoteka:Happy_Human_black.svg|desno|mini|150px| "Sretan čovjek", međunarodni simbol sekularnog humanizma]]
 
'''Sekularni humanizam''' je [[svjetonazor]] koji ističe [[razum]], [[etika|etiku]], [[pravda|pravdu]], [[naturalizam (filozofija)|filozofski naturalizam]], pri čemu kritikujekritizira religijske [[Dogma|dogme]], [[natprirodno]], [[pseudoznanost]] i [[praznovjerje]]/[[Predrasuda|predrasude]] kao temelje [[moral]]a i donošenja odluka.<ref>Edwords, Fred (1989). "What Is Humanism?". American Humanist Association. Secular Humanism is an outgrowth of eighteenth century enlightenment rationalism and nineteenth century freethought... A decidedly anti-theistic version of secular humanism, however, is developed by Adolf Grünbaum, 'In Defense of Secular Humanism' (1995), in his Collected Works (edited by Thomas Kupka), vol. I, New York: Oxford University Press 2013, ch. 6 (pp. 115–48)</ref><ref>Compact Oxford English dictionary. Oxford University Press. 2007. humanism n. 1 a rationalistic system of thought attaching prime importance to human rather than divine or supernatural matters.</ref><ref>"Definitions of humanism (subsection)". Institute for Humanist Studies.</ref><ref>See Mouat, Kit (1972) An Introduction to Secular Humanism. Haywards Heath: Charles Clarke Ltd. Also, The Freethinker began to use the phrase "secular humanist monthly" on its front page masthead.</ref><ref>Holyoake, G. J. (1896). The Origin and Nature of Secularism. London: Watts & Co., p. 50.</ref><ref>Howard B. Radest. 1969. Toward Common Ground: The Story of the Ethical Societies in the United States. New York: Fredrick Unger Publishing Co.</ref><ref>Walter, Nicolas (1997). Humanism: what's in the word? London: RPA/BHA/Secular Society Ltd, p. 43.</ref><ref>Wilson, Edwin H. (1995). The Genesis of a Humanist Manifesto. Amherst, NY</ref> Zastupa da su ljudska bića sposobna da budu etična i moralna bez [[Religija|religije]] i [[bog|božanstva]], te afirmira sposobnost i odgovornost ljudskih bića da vode smislene i etične živote. Samo djelimično se razlikuje od [[Humanizam|renesansnog humanizma]].
 
Izraz "sekularni humanizam" se počeo koristiti u 20. stoljeću kako bi se razlikovao od religijskog humanizma. Zasniva se na prosvjetiteljskom principu slobode pojedinca, koji ukazuje na emancipaciju pojedinca od tradicionalnih kontrola od strane porodice, religije i države, sve više osnažujući svakoga od nas da uredi uvjete svoga života. Kao što i sam naziv sugerira, sekularni humanisti se zauzimaju za [[sekularizam]], odnosno odvojenost religija i religijskih zajednica od javnog života, prostora i ustanova. Neki sekularni humanisti, pak, odbacuju taj naziv te umjesto toga koriste izraz '''''Humanizam''''' s velikim H.
 
Ova filozofija je informirana od strane [[znanost|znanošću]]i, inspirirananadahnuta [[umjetnost|umjetnošću]] i motivirana suosjećanjem. Potvrđujući dostojanstvo svakog ljudskog bića, podržava uvećanje individualne slobode i mogućnost njene saglasnostisuglasnosti sas društvenom i globalnom odgovornošću. Ne pretpostavlja da su ljudi urođeno zli ili urođeno dobri, niti predstavlja ljude kao superiorne u odnosu na prirodu. Umjesto toga, humanistička filozofija života naglašava odgovornost čovječanstva i etičke posljedice ljudskih odluka.
 
Ovaj svjetonazor je blizak [[slobodoumlje|slobodoumnosti]], [[ateizam|ateizmu]], [[agnosticizam|agnosticizmu]], [[skepticizam|skepticizmu]], [[racionalizam|racionalizmu]] i [[ireligija|nereligioznosti]]. SmatraDrži se da svoje filozofske korijene vuče iz [[predsokratovska filozofija|predsokratovske filozofije]] i [[Prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]].
 
Sekularni humanizam je široka filozofija života koja uključuje:
==Naturalistička filozofija==
 
Sekularni humanizam je zasnovan na [[naturalizam (filozofija)|naturalističkoj filozofiji]]. SmatraDrži da je priroda (svijet svakodnevnog fizičkog iskustva) i njeni zakoni i sile jedino i sve što postoji, i da je pouzdano znanje najbolje dobiti kada istražujemo prirodu i njene zakone i sile, koristeći [[znanstvena metoda|znanstvenu metodu]]. Naturalizam tvrdi da natprirodni entiteti poput [[Bog|božanstva]] i [[Duh (prikaza)|duhova]] ne postoje i upozorava na to da je znanje stečeno bez usmjeravanja na prirodni svijet i bez nepristrasnog promatranja od strane više promatrača i istraživača nepouzdano. Smatra da prirodni zakoni i sile određuju sastav i ponašanje [[svemir]]a, te da promijene u svakoj fazi [[svemir]]a su produktproizvod ovih zakona i sila.
 
==Znanstveno tumačenje svemira==
==Posljedični sustav etike==
 
Sekularni humanisti smatrajudrže da je etika posljedična, te da se procjenjuje na osnovu ishoda. Ovo je u oprečnosti sas takozvanom komandnom etikom, u kojoj se ispravno i pogrešno unaprijed definira i pripisuju božanskom autoritetu. Sekularni humanisti teže da razviju i poboljšaju svoje etičke principe ispitivanjem ishoda koje ostvaruju u realnim životima.
 
== Principi sekularnog humanizma ==
Anonimni suradnik