Faust Vrančić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 15:
'''Faust Vrančić''' ([[talijanizacija|tal.]] ''Fausto Veranzio'', lat. ''Faustus Verantius'', mađ.: ''Verancsics Faustus''; [[Šibenik]], [[1. siječnja]] [[1551.]] – [[Venecija|Mletci]], [[20. siječnja]] [[1617.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[polihistor]], [[jezikoslovac]], [[izumitelj]], [[diplomat]], [[inženjer]], [[svećenik]], [[biskup]]. Jedan je od najznačajnijih Hrvata svih vremena.<ref>[[Mladen Urem]], [http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=70-71&C=21 ''Plemenita obitelj Draganić - Vrančić iz Pirovca''], ''[[Sušačka revija]]'', [http://www.klub-susacana.hr/revija/novibroj.asp?Num=70-71 broj 70/71], 2010., klub-susacana.hr, pristupljeno 11. srpnja 2017.</ref> Početno humanističko obrazovanje stječe u [[Bratislava|Požun]]u kod očeva brata [[Antun Vrančić|Antuna Vrančića]], uglednoga diplomata, humanista, nadbiskupa ostrogonskoga i primasa Ugarske, a zatim u [[Padova|Padovi]] studira [[filozofija|filozofiju]] i [[pravo]]. U Hrvatskoj se Vrančić nakon dugih godina zaborava sve više istražuje i spominje. Godine 1969. medaljon s njegovim likom (rad [[Kosta Angeli Radovani|K. Angeli-Radovanija]]) ugrađen je na rektorski lanac Sveučilišta u Zagrebu, [[Hrvatski sabor]] je 1992. ustanovio Državnu nagradu tehničke kulture Faust Vrančić, 1993. godine postavljeno je njegovo poprsje (K. Angeli-Radovani) u Parku skulptura velikana hrvatskog prirodoslovlja i tehnike u [[Tehnički muzej u Zagrebu|Tehničkome muzeju u Zagrebu]], u Šibeniku se održava godišnja kulturna manifestacija Dani Fausta Vrančića.<ref name="he"/> Vrančiću su tijekom stoljeća pridavali i druga podrijetla, pa su ga obilježavali kao Talijana, madžarskoga matematičara i slično. Njegove su izume pripisivali drugima, pa tako i njegov padobran [[Leonardo da Vinci|Leonardu da Vinciju]]. Svoje stajalište o domovini sam Vrančić dao je u opisu šibenske katedrale u Novim strojevima: »...iznimno je lijepa i neobična oblika, pa sam je htio, kao ures svoje domovine, uvrstiti ovamo među svoja nova otkrića...«.<ref name="he"/>
Potkraj 16. stoljeća Vrančić je pripremio knjigu s crtežima svojih ili prerađenih tuđih [[izum]]a, te njihovim opisima. Ta je knjiga tiskana u dvije inačice (vjerojatno izdanja), koje se razlikuju uglavnom po naslovnicama i broju jezika kojima su strojevi opisani: ''Novi strojevi Fausta Vrančića Šibenčanina'' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Machinae novae Fausti Verantii Siceni''), bez mjesta i godine izdanja, s opisima strojeva na latinskom i talijanskom jeziku (procjenjuje se da je izdana u Firenci 1595.), i ''Novi strojevi Fausta Vrančića Šibenčanina'', opisani latinskim, talijanskim, španjolskim, francuskim i njemačkim (lat. ''Machinae novae Fausti Verantii Siceni cum declaratione Latina Italica Hispanica Gallica et Germanica''). Ni na tom izdanju nema godine, a pretpostavlja se da je to 1615. ili 1616. godine. Knjiga sadrži 49 [[bakropis]]a velikoga formata na kojima je 56 različitih [[konstrukcija]]. Crteži su lijepi i pregledni, rađeni u perspektivi. Tehnička rješenja obuhvaćaju uređenje riječnih tokova, [[most]]ove, [[Sat (instrument)|satove]], mnogobrojne [[mlin]]ove, [[preša|preše]], strojeve za mlaćenje i čišćenje žitarica, zaprežna [[kola (zaprega)|kola]], organizaciju posla i drugo (ne i ratne strojeve), te su uglavnom namijenjeni olakšavanju ljudskoga rada primjenom rada teglećih životinja, te energije vodenih tokova ili vjetra. U njihovim opisima Vrančić navodi jesu li to izvorne zamisli, ili se zasnivaju na zamislima ili konstrukcijama drugih. Sve su konstrukcije fizički i tehnički izvedive, dane kao savjeti za praktičnu uporabu. Vrančićeva djela pretiskana su uz komentare u posljednjem desetljeću 20. [[stoljeće|stoljeća]].
== Životopis ==
[[Datoteka:Fausto Veranzio.jpg|
[[Datoteka:Fausto Veranzio homo volans.jpg|mini|desno|
[[Datoteka:Wells museum in sibenik 2.JPG|
[[Datoteka:Pons ferrevs by Faust Vrančić.jpg|desno|mini|
[[Datoteka:Predgovor 2. izdanju rječnika F. Vrančića .1605.1.jpg|desno|mini|300px|Predgovor 2. izdanja Vrančićeva Petojezičnog rječnika]]▼
[[Datoteka:Predgovor 2. izdanju rječnik F. Vrančića 1605.2.jpg|desno|mini|300px|Predgovor 2. izdanja Vrančićeva Petojezičnog rječnika]]▼
Faust Vrančić najvažniji je konstruktor i tehnički pisac u [[Hrvat]]a na prijelazu iz [[16. stoljeće|16.]] u [[17. stoljeće]]. Rođen je [[1551.]] godine u [[Šibenik]]u u obitelji Mihovila i Katarine (rođ. Dobrojević) Vrančić.<ref>[[Vladimir Muljević]], ''Faust Vrančić: prvi hrvatski izumitelj'', Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1998. ISBN 953-6091-15-1, str. 17.</ref> Osim Fausta imali su još četvero djece. Podrijetlom je iz ugledne šibenske plemićke obitelji, koja se spominje već u 14. stoljeću, čiji su se preci doselili u Šibenik iz Bosne.<ref>[[Tomislav Pavičić]], [http://ogranakmaticehrvatskeuzadru.hr/wp-content/uploads/2015/06/ZADARSKA-SMOTRA-2-2015.pdf ''Rodoslovlje obitelji Vrančić s naglaskom na Antuna i Fausta Vrančića''], ''[[Zadarska smotra]]'' 2, 2015., str. 32., ogranakmaticehrvatskeuzadru.hr, pristupljeno 11. srpnja 2017.</ref> Na njegov je život osobito utjecao stric [[biskup]] [[Antun Vrančić]] (1504.-1573.), koji ga je uzeo k sebi u [[Kraljevina Ugarska|Ugarsku]] na odgoj i školovanje, a potom (1568.–1569.) ga poslao na studij u [[Padova|Padovu]] i [[Venecija|Veneciju]]. Ondje je Vrančić pokazao iznimno zanimanje za [[filozofija|filozofiju]], [[fizika|fiziku]] i [[matematika|matematiku]]. Nakon studija, vratio se u Šibenik [[1571.]] godine, ali je ubrzo ponovno otišao stricu u Ugarsku, gdje se bavio znanstvenim radom.<ref>Vladimir Muljević, ''Faust Vrančić: prvi hrvatski izumitelj'', Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1998. ISBN 953-6091-15-1, str. 17. - 18.</ref> Godine [[1575.]] primljen je u članstvo hrvatske bratovštine [[Sveti Jeronim|sv. Jeronima]] u [[Rim]]u. Za upravitelja biskupskih dobara u [[Veszprém]]u u Ugarskoj postavljen je 1579. godine. Postavši tajnikom kralja Rudolfa II. [[1579.]] godine, Vrančić započinje temeljitije studirati prirodne znanosti i tehniku. Na dvoru se svakodnevno susreće s nizom istaknutih znanstvenika onog vremena, između ostalih s [[astronomija|astronomima]] [[Tycho Brache|Tychom Bracheom]] i [[Johannes Kepler|Johannesom Keplerom]], graditeljem Jacopom de Stradom... što ostavlja jak utjecaj na njegov rad. Godine [[1581.
Od [[16. travnja]] [[1598.]] godine djeluje u [[Mađarska|Mađarskoj]] kao biskup od Chanda, te nakon što se je zaredio, kraljevski tajnik za poslove Ugarske i Transilvanije.<ref name="Vladimir Muljević">Vladimir Muljević, ''Faust Vrančić: prvi hrvatski izumitelj'', Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1998. ISBN 953-6091-15-1, str. 27.</ref> Pošto mu je rano umrla supruga Marieta<ref>Vladimir Muljević, ''Faust Vrančić: prvi hrvatski izumitelj'', Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1998. ISBN 953-6091-15-1, str. 18.</ref>, zaredio se, [[20. prosinca]] [[1600.]] godine. Nezadovoljan državnom službom napustio je kraljevski dvor [[1605.]] godine, te je ušao u Kongregaciju sv. Pavla u [[Rim]]u, u red [[Barnabiti|barnabita]].<ref name="Vladimir Muljević"/> Na svom materinskom jeziku, koji je Vrančić smatrao "najljepšim" i nazivao ga "[[Dalmacija|dalmatinskim]]", napisao je ''Život nikoliko izabranih divic'' ([[Rim]], [[1606.]]
=== ''Machinae novae'' ===
Vrativši se u Rim, istražuje konstrukcije strojeva i arhitektonskih problema, a preko barnabita Giovannija Ambrogia Mazente upoznaje tehničke crteže [[Leonardo da Vinci|Leonarda da Vincija]], što je rezultiralo najznačajnijim Vrančićevim djelom ''Machinae novae'' ([[Venecija|Mletci]] [[1615.]] ili [[1616.]]){{fusg|1}}. U njemu je Vrančić opisao [[56]] raznovrsnih uređaja i tehničkih konstrukcija, različitih naprava i [[izum|
=== Bolest i smrt ===
Line 39 ⟶ 37:
== BASE skakanje ==
Oko 1615. ili 1616. godine Faust Vrančić je objavio crtež [[četverokut]]nog [[padobran]]a. Kao 65-godišnjak, teško bolestan i nedugo prije smrti - s takvim padobranom izveo je prvi uspješni [[BASE skakanje|skok]] (ovisno o izvoru) sa [[zvonik bazilike sv. Marka|zvonika bazilike sv. Marka]] u [[Venecija|Veneciji]]{{fusg|2}} ili s 86 metara visokog [[zvonik]]a [[Katedrala svetoga Martina (Bratislava)|katedrale svetoga Martina]] u [[Bratislava|Bratislavi]].{{ni}}
== Pjesme ==
▲[[Datoteka:Predgovor 2. izdanju rječnika F. Vrančića .1605.1.jpg|desno|mini|
▲[[Datoteka:Predgovor 2. izdanju rječnik F. Vrančića 1605.2.jpg|desno|mini|
Faust Vrančić pisao je i pjesme. Sačuvano je pet Faustovih pjesama napisanih na latinskome jeziku.<ref name="faust-pjesnik">[http://faust.knjiznica-sibenik.hr/files/file/Milivoj_Zenic_Faust_Vrancic_nas_suvremenik.pdf Faust Vrančić naš suvremenik], (poglavlje u knjizi ''U pohvalu od grada Šibenika: pisana riječ od najstarijih vremena do danas'' Milivoja Zenića), str. 7., knjiznica-sibenik.hr, pristupljeno 5. rujna 2019.</ref> Pronađene su u jednom rukopisnom trogirskom zborniku latinskih pjesama koji je danas u Znanstvenoj knjižnici u Zadru. Prvi puta objavljene su na latinskom i u hrvatskom prijevodu Bratislava Lučina u knjizi Antuna i Fausta Vrančića, ''Sentimentalni odgoj''. Tu se nalazi i pjesma "U grb Vrančića", pjesma s tri stiha, koja su upisana i na [[Martin Rota-Kolunić|Rotinoj]] grafici s portretom Antuna Vrančića:
:Ljiljana šest što cvijet im iz debla Vrančića cvate
:Radini zasadi Alkid, a Palada vodom ih zali;
:Krijepi ih onaj što sve s visina promatra – Febo.<ref name="faust-pjesnik"/>
== Djela ==
* ''[[Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae]]'', (''Rječnik pet najuglednijih europskih jezika, latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i ugarskoga'', 1595.; 2. izd. prir. Petr Loderecker, Prag, 1605.; 3. izd., objavio József Török, Bratislava, 1834.; 4. izd. Liber, Zagreb, 1971.; 5. izd. Češki slavist Antonín Měšťan pretisnuo je 1984. Lodereckerovo sedmojezično izdanje; 6. izd. Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1990.; 7. izd., Novi Liber, Zagreb, 1992.)<ref name="nsk">[http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=879 Rječnik pet najuglednijih europskih jezika / Faust Vrančić], nsk.hr, pristupljeno 21. siječnja 2017.</ref>
* ''Machinae novae'', (''Nove naprave'', 1595.)
* ''Xivot nikoliko izabranih divvicz'', (Rim, 1606.){{fusg|
* ''De Slovvinis seu Sarmatis'', u: ''Xivot nikoliko izabranih divvicz'', (Rim, 1606.)<ref>Iva Kurelac, Modaliteti recepcije glagoljaške tradicije u dalmatinskoj historiografiji 16. i početka 17. stoljeća, Ricerche slavistiche Nuova serie, god. 13, br. 52, "Sapienza" Università di Roma, Roma 2015., str. 361-364. [https://bib.irb.hr/datoteka/798957.IKurelacRS.pdf]</ref>
* ''Logica suis ipsius instrumentis formata et recognita'', (''Logika oblikovana samim svojim dokazima'', 1608.), (pod pseudonimom ''Justus Verax Sicenus'')<ref name="MB">Marijana Borić, [http://faust.knjiznica-sibenik.hr/files/file/Marijana_Boric_Machinae_novae_Fausta_Vrancica.pdf ''Machinae novae'' Fausta Vrančića], str. 2. - 3., faust.knjiznica-sibenik.hr, pristupljeno 11. srpnja 2017.</ref>
Line 56 ⟶ 64:
== Spomen ==
* U okviru Memorijalnog centra Faust Vrančić na otoku Prviću u njegovu čast održava se godišnja manifestacija ''Kreativni dani Fausta Vrančića''.<ref name="šibenski">Krešimir Gulin, [http://sibenski.slobodnadalmacija.hr/vijesti/sibenik/clanak/id/464757/postavljena-spomen-ploca-na-rodnoj-kuci-fausta-vrancica ''Povodom 400 godina smrti poznatog Šibenčanina. Postavljena spomen ploča na rodnoj kući Fausta Vrančića''], sibenski.slobodnadalmacija.hr, 22. siječnja 2017., pristupljeno 11. srpnja 2017.</ref>
* Povodom obilježavanja 400. obljetnice smrti Fausta Vrančića Grad Šibenik je u siječnju [[2017.]] godine postavio spomen ploču na njegovu rodnu kuću u Šibeniku, u ulici fra Nikole Tavelića 13, zahvaljujući izvornim znanstvenim istraživanjima arhivskog gradiva iz Državnog arhiva u Zadru koja je provela [[Iva Kurelac]] (arhivski dokument: bračni ugovor Dinka Zavorovića i Faustove sestre Klare Vrančić sastavljen [[1. srpnja]] [[1582.]] godine).<ref name="šibenski"/><ref>Iva Kurelac, Katalog izložbe Pogled u oporuku Fausta Vrančića (1551.-1617.) : Uz 400. obljetnicu smrti, str. 13. https://bib.irb.hr/datoteka/868435.Faust_Vrancic_Izlozba_DARI.pdf, pristupljeno 16. kolovoza 2017.</ref><ref>Iva Kurelac, Dinko Zavorović: Šibenski humanist i povjesničar, Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, Šibenik, 2008., str. 78-79. (transkripcija bračnog ugovora Klare Vrančić i Dinka Zavorovića)</ref>
* Povodom obilježavanja 400. obljetnice smrti Fausta Vrančića u Državnom arhivu u Rijeci postavljena je izložba arhivskih dokumenata "Pogled u oporuku Fausta Vrančića: Uz 400. obljetnicu smrti", autorica izložbe: Iva Kurelac, (travanj 2017.), Državni arhiv u Rijeci.<ref>Tatjana Sandalj, [http://radio.hrt.hr/radio-rijeka/clanak/zasto-vrijedi-pogled-u-oporuku-fausta-vrancica/142638/ Zašto vrijedi "Pogled u oporuku Fausta Vrančića"?], Hrvatski radio, Radio Rijeka, emisija Akademskih kvarat ure, 6. travnja 2017., pristupljeno 16. kolovoza 2017.</ref><ref>[https://bib.irb.hr/datoteka/868435.Faust_Vrancic_Izlozba_DARI.pdf Katalog izložbe "Pogled u oporuku Fausta Vrančića (1551.-1617.): uz 400. obljetnicu smrti"], autorica izložbe: Iva Kurelac, Državni arhiv u Rijeci - Družba "Braća Hrvatskog Zmaja" - Stol riječko-bakarski, Rijeka, 2017., ISBN 978-953-7134-29-7, pristupljeno 16. kolovoza 2017.</ref><ref>Kristina Olujić, [http://www.nacional.hr/oporuka-fausta-vrancica-daje-uvid-u-osobnost-i-svjetonazor-renesansnog-izumitelja/ ''Oporuka Fausta Vrančića daje uvid u osobnost i svjetonazor renesansnog izumitelja''], nacional.hr, 14. kolovoza 2017., br. 1008., str. 50-53., pristupljeno 27. kolovoza 2017.</ref>
Line 70 ⟶ 78:
== Bilješke ==
#{{fusd|1}}''Prema podacima koje donosi ''Enciclopedia Italiana'' iz 1937. godine, prvo izdanje ''Machinae novae'' objavljeno je 1595., a drugo 1605. godine. Fr. ''Sovarguan Brancca'' smatra također da je prvo izdanje objavljeno 1595. godine, dakle iste godine kao i ''Dikcionar'', a za drugo izdanje on daje godine 1615. ili 1616.''<ref>Vladimir Muljević, ''Faust Vrančić: prvi hrvatski izumitelj'', Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1998. ISBN 953-6091-15-1, str. 37.</ref>
#{{fusd|2}}''Vrančić je, prema tvrdnji engleskog biskupa Johna Wilkinsa, jednog od prvih tajnika Royal Society u Londonu, u knjizi ''Mathematical magic or the wonders that may be perfomed Mechanicall Geometry'' iz 1648., iskušao svoj padobran skačući sa zvonika neke venecijanske crkve. Ovu tvrdnju zacijelo bi trebalo uzeti s krajnjom rezervom da i iz drugih krajeva gdje je Vrančić boravio ne stižu slične vijesti: za održavanja manifestacije “Faust Vrančić, naš suvremenik” u Vesprimu (Veszprém), gradu u kojem je Faust od 1579. dvije godine bio zapovjednik tvrđave, mađarski domaćini potvrdili su da se i tamo sve do naših dana održala legenda o Faustovim skokovima; ova legenda održala se, prema svjedočenju šibenskog biskupa Srećka Badurine, i u Bratislavi.''<ref>[http://faust.knjiznica-sibenik.hr/files/file/Milivoj_Zenic_Faust_Vrancic_nas_suvremenik.pdf Faust Vrančić naš suvremenik], (poglavlje u knjizi ''U pohvalu od grada Šibenika: pisana riječ od najstarijih vremena do danas'' Milivoja Zenića), str. 3., knjiznica-sibenik.hr, pristupljeno 5. rujna 2019.</ref>
#{{fusd|
== Literatura ==
|